Koja je vaša tiha trauma iz djetinjstva: Iskreno odgovorite na ova 3 pitanja i saznajte!
Djetinjstvo oblikuje temelje naše ličnosti, odnosa i načina na koji doživljavamo svijet oko sebe. I dok su neke traume očigledne i prepoznatljive, postoje i one tihe, skrivene rane koje ostavljaju dubok trag bez da ih uvijek svjesno prepoznamo. Ove tihe traume često se ne doživljavaju kao „prava“ povreda jer nisu bile fizičke niti dramatične – ali njihov uticaj na odrasli život može biti jednako snažan.
U nastavku donosimo pregled i test tri najčešće tihe traume iz djetinjstva koje se prenose u odraslu dob. Na kraju teksta možete uraditi kratak test i saznati koja od njih najviše opisuje vaše iskustvo.
TEST: Koja tiha trauma vas oblikuje?
Odgovorite iskreno na sljedeće izjave. Odaberite onu s kojom se najviše poistovjećujete:
a) Kad doživim nešto važno, ne osjećam potrebu da to podijelim s drugima.
b) Osjećam da vrijedim samo kad nešto postignem ili me drugi pohvale.
c) Uvijek se osjećam odgovornim za tuđe probleme i teško mi je reći „ne“.
Rezultat:
- Ako ste odabrali a – vjerovatno nosite ranu emocionalne zapuštenosti.
- Ako ste odabrali b – vjerovatno imate obrazac uslovljene ljubavi i perfekcionizma.
- Ako ste odabrali c – vjerovatno ste prošli kroz parentifikaciju i prerano sazrijevanje.
Emocionalna zapuštenost: Nevidljivost u vlastitom domu
Ova trauma nastaje kada dijete ne dobija dovoljno emocionalne pažnje, topline i potvrde. Roditelji su možda bili fizički prisutni, ali nisu reagovali na djetetove potrebe, nisu slušali ili nisu pokazivali razumijevanje. Kao rezultat toga, osoba odrasta s osjećajem da njene emocije nisu važne, da nije dovoljno vrijedna ili da ne zaslužuje ljubav.
Kako se ova rana pokazuje danas:
- Teškoće u izražavanju emocija
- Osjećaj praznine i usamljenosti, čak i u vezi
- Povlačenje u sebe, uvjerenje da ne treba tražiti pomoć
Ljubav pod uslovima: Perfekcionizam kao zaštita
Djeca koja su dobijala pohvalu samo kad su bila „dobra“, uspješna ili poslušna, naučila su da ljubav mora biti zaslužena. Takva osoba odrasta s unutrašnjim pritiskom da stalno mora dokazivati svoju vrijednost, da ne smije pogriješiti i da nikad nije dovoljno dobra.
Kako se ova rana pokazuje danas:
- Prekomjerna potreba za postignućem i odobravanjem
- Strah od neuspjeha i pretjerana samokritika
- Osjećaj da nikad nije dovoljno, bez obzira na uspjehe
Uloga „malog roditelja“: Kad dijete postane odrasli
U nekim porodicama, dijete prerano preuzima odgovornost – bilo da brine o mlađoj braći, tješi roditelje ili rješava porodične probleme. Ovo se naziva parentifikacija, a djeca u toj ulozi često nemaju prostora za vlastite potrebe.
Kako se ova rana pokazuje danas:
- Pretjerana odgovornost za tuđe emocije i probleme
- Teško postavljanje granica i osjećaj krivice kad se stavi vlastita potreba na prvo mjesto
- Uvijek u ulozi pomagača, čak i kad je to iscrpljujuće
Prepoznati svoju tihu traumu prvi je korak ka iscjeljenju. Iako prošlost ne možemo promijeniti, možemo promijeniti način na koji je razumijemo i kako ona oblikuje naše sadašnje izbore. Važno je znati da niste sami i da vaša iskustva zaslužuju prostor, razumijevanje i nježnost – baš kao i vi sami.
Tekst pripremio i prilagodio autor portala “Edukujsee.com” Ukoliko prenosite tekst molimo vas da nas linkujete i potpišete! Hvala!