Preživio je pakao Tihog oceana: 438 dana proveo je u malenom čamcu i preživio

U svijetu ispunjenom nevjerovatnim pričama o preživljavanju, rijetko koja izaziva toliko nevjerice, divljenja i duboke empatije kao ona Josea Salvadora Alvarenge — ribara iz El Salvadora koji je preživio nevjerovatnih 438 dana izgubljen na otvorenom moru.

Sve je počelo u decembru 2012. godine kada je Jose, tada 36-godišnji iskusni ribar, zajedno sa svojim mladim pomoćnikom Ezequielom Cordobom, krenuo na naizgled rutinsku ekspediciju dubinskog ribolova iz obalnog grada Pijijiapana, u Meksiku. Cilj im je bio provesti oko 30 sati na vodi, loveći velike ribe poput marlina, morskih pasa i jedrilica. Brod na kojem su se nalazili bio je dug svega sedam metara — premali za ono što ih je čekalo.

Običan dan pretvorio se u borbu za goli život

Nedugo nakon što su isplovili, vremenske prilike su se naglo pogoršale. U samo nekoliko sati, naizgled običan dan pretvorio se u borbu za goli život. Oluja koja ih je zadesila trajala je gotovo pet dana, s jakim vjetrovima, golemim valovima i neprekidnom kišom. Većinu njihove opreme oluja je uništila — izgubili su sidro, vesla i GPS uređaje, što ih je učinilo potpuno bespomoćnima. U panici i pokušaju da održe čamac na površini, bili su prisiljeni baciti oko 500 kilograma ulovljene ribe, kako bi smanjili težinu i spriječili potonuće.

Bez načina da se vrate, počelo je njihovo dugo i mučno plutanje po ogromnom prostranstvu Pacifika. U čamcu bez zaklona, sa ograničenim zalihama hrane i vode, Jose i Ezequiel su danima preživljavali jedući sirove ribe i morske kornjače koje bi uspjeli uloviti golim rukama. Kišnicu su skupljali u prazne posude, a u trenucima kad vode nije bilo, pili su čak i krv kornjača ili sopstveni urin kako bi izbjegli dehidraciju.

Nažalost, uslovi su ubrzo počeli uzimati danak. Ezequiel, koji je imao samo 22 godine, obolio je nakon nekoliko mjeseci, vjerovatno zbog trovanja sirovom hranom i psihičke iscrpljenosti. Jose je ostao potpuno sam — sa gubitkom prijatelja i saputnika, usred beskrajnog plavetnila.

Mjeseci su prolazili

Mjeseci su prolazili. Jose je počeo gubiti pojam o vremenu. Dani su se pretvarali u sedmice, a sedmice u mjesece. Preživljavao je iz dana u dan, hraneći se onim što bi more ponudilo, a snagu je nalazio u sjećanju na porodicu i vjeri u Boga. Nosio je dugu bradu, kosu do ramena i tijelo mu je bilo potpuno iscrpljeno, ali duh mu nikada nije potpuno slomljen.

Napokon, nakon skoro 14 mjeseci na moru, 30. januara 2014. godine, Jose je ugledao obalu. Bio je to izolovani koraljni atol Tile Islet, koji pripada pacifičkoj otočnoj državi Maršalska Ostrva, udaljen više od 10.000 kilometara od mjesta odakle je krenuo. Iscrpljen, bos, bez gotovo ikakve odjeće, Jose je doplivao do obale i prvi put nakon više od godinu dana, ponovo stao na kopno.

Njegovo spašavanje izazvalo je šok i nevjericu širom svijeta. Mnogi su isprva sumnjali u istinitost njegovog svjedočenja. Kako je moguće da čovjek preživi toliko dugo na moru, bez ičega? Međutim, brojni detalji iz njegove priče su kasnije potvrđeni. Među njima i ključna studija oceanografa Erika van Sebillea sa Univerziteta New South Wales, koja je pokazala da su vjetrovi i morske struje u tom periodu zaista mogli odvesti čamac iz blizine Meksika sve do Maršalskih Ostrva.

Priča Josea Salvadora Alvarenge je više od puke avanture — to je priča o neuništivoj ljudskoj volji, mentalnoj snazi, bolu, gubitku i borbi za život. Njegov podvig je inspirisao knjige, dokumentarce i brojne medijske reportaže, a on sam je postao simbol preživljavanja u nemogućim uslovima.