Ako stalno imate osjećaj da kasnite u životu, ovo objašnjenje će vas pogoditi
Mnogi ljudi danas nose tihi, ali uporni osjećaj da negdje kasne. Kao da su zakasnili s odlukama, uspjesima, odnosima ili životom kakav su zamišljali. Taj osjećaj se često javlja u tišini, bez jasnog povoda, ali sa snažnim pritiskom koji se teško ignoriše.
Možda imate posao, funkcionišete, ispunjavate obaveze i naizgled „idete dalje“, ali iznutra vas prati misao da ste trebali biti dalje nego što jeste. Kada vidite druge kako napreduju, zasnivaju porodice, mijenjaju karijere ili djeluju sigurnije u sebe, taj osjećaj se dodatno pojačava.
Psiholozi upozoravaju da ovaj osjećaj nije znak lijenosti, neuspjeha ili pogrešnih odluka. Naprotiv, on često pogađa upravo one koji su previše svjesni, odgovorni i samokritični. Razlog zbog kojeg se osjećate kao da kasnite ima dublje objašnjenje koje mnoge zaboli kada ga prepoznaju.
Poređenje sa tuđim tempom života
Jedan od glavnih razloga zašto se javlja osjećaj kašnjenja jeste stalno poređenje s drugima. Društvene mreže, razgovori i društvena očekivanja stvaraju iluziju da svi ostali tačno znaju gdje idu.
Psiholozi ističu da rijetko vidimo tuđe sumnje, strahove i promašaje. Vidimo samo rezultate, što dodatno pojačava osjećaj da ste vi „iza“.
Unutrašnji pritisak da postoji „pravo vrijeme“
Mnogi ljudi nose uvjerenje da se određene stvari moraju desiti do određene dobi. Ako se to ne dogodi, javlja se osjećaj propuštene prilike.
Ovaj pritisak rijetko dolazi iz stvarne potrebe, već iz nametnutih normi koje nemaju veze s individualnim putem.

Visoka očekivanja od sebe
Ljudi koji se osjećaju kao da kasne često su oni koji su od sebe mnogo očekivali. Imaju jasnu sliku kako je „trebalo“ da izgleda njihov život.
Kada se ta slika ne poklopi s realnošću, umjesto prilagođavanja dolazi samokritika.
Nevidljivi emocionalni tereti
Mnogi ljudi su dio života proveli noseći terete koji drugima nisu bili vidljivi. Briga o drugima, prerana odgovornost, emocionalni stres ili nesigurnost usporavaju razvoj.
Psiholozi naglašavaju da nije isto kretati se istim putem s različitim startnim pozicijama.
Osjećaj da stalno treba „stići“ nešto
Ovaj osjećaj često dolazi iz unutrašnje napetosti, a ne iz stvarnog nedostatka uspjeha. Kao da nikada nije dovoljno, bez obzira na to koliko ste već uradili.
Tada život postaje trka bez cilja, jer cilj se stalno pomjera.
Zašto ovaj osjećaj najviše pogađa savjesne ljude
Ljudi koji preispituju sebe, razmišljaju duboko i traže smisao često su stroži prema sebi nego prema drugima.
Psiholozi ističu da ovakvi ljudi rijetko zastanu da priznaju sebi koliko su zapravo prošli i izdržali.
Šta se krije ispod osjećaja kašnjenja
U osnovi ovog osjećaja često nije kašnjenje, već umor. Umor od stalnog dokazivanja, prilagođavanja i pokušaja da se ispune tuđa mjerila uspjeha.
Kada ste iscrpljeni, lako je povjerovati da niste dovoljno brzi, uspješni ili vrijedni.

Zašto vas ovo objašnjenje boli
Boli jer ruši iluziju da je problem u vremenu. Problem često nije u tome što kasnite, već u tome što ste predugo ignorisali vlastiti tempo.
Boli i zato što shvatite da ste se kažnjavali za stvari koje nisu bile pod vašom kontrolom.
Šta se mijenja kada to shvatite
Kada prestanete gledati život kao trku, pojavljuje se olakšanje. Počinjete primjećivati da ste možda sporije išli, ali ste išli dublje.
Vaš put nije pogrešan jer nije brz. On je drugačiji.
Istina koja često pogodi najviše glasi ovako. Ne kasnite u životu. Samo ste predugo pokušavali da živite po mjeri koja nije bila vaša. A onog trenutka kada to shvatite, prestajete juriti i počinjete živjeti.