Tada je mala vjerovatnoća da će doći do razvoda: Ovo su idealne godine da stupite u brak

Odluka o stupanju u brak jedna je od najvažnijih životnih prekretnica, ali i jedna od onih koje su najčešće opterećene društvenim pritiscima, strahovima i pogrešnim uvjerenjima. Dok jedni tvrde da se treba vjenčati što ranije, drugi insistiraju da je brak smislen tek nakon „potpune zrelosti“, bez jasnog objašnjenja šta to zapravo znači.

Psiholozi i sociolozi se već decenijama bave pitanjem u kojim godinama je vjerovatnoća razvoda najmanja, analizirajući obrasce ponašanja, emocionalnu zrelost, finansijsku stabilnost i način donošenja odluka. Rezultati istraživanja pokazuju da godine same po sebi nisu presudne, ali da određene životne faze ipak nude znatno stabilniju osnovu za brak.

Razumijevanje tih faza ne služi da bi se nametnulo „idealno vrijeme“, već da bi se objasnilo zašto se u određenim godinama češće donose zrelije odluke koje dugoročno doprinose kvalitetu života, mentalnoj ravnoteži i stabilnosti bračne zajednice.

Zašto preuranjeni brak nosi veći rizik

Istraživanja pokazuju da brakovi sklopljeni u veoma ranim dvadesetim godinama češće završavaju razvodom. Razlog nije nedostatak ljubavi, već činjenica da se ličnost, vrijednosti i životni ciljevi u tom periodu još uvijek intenzivno oblikuju.

Psiholozi objašnjavaju da ljudi u ranim dvadesetim često ulaze u brak vođeni emocijama, pritiskom okoline ili strahom od samoće, bez jasnog uvida u to ko su i šta im je dugoročno važno. Kako se identitet s vremenom mijenja, tako se mijenja i percepcija odnosa, što može dovesti do udaljavanja partnera.

U tom kontekstu, veći rizik ne pokazuje manjak potencijala, već manjak životnog iskustva i emocionalne jasnoće.

Period u kojem se stabilnost prirodno povećava

Prema većini savremenih istraživanja, najniža stopa razvoda bilježi se kod parova koji stupaju u brak u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama života.

U tom periodu ljudi češće imaju jasnije formirane vrijednosti, realnija očekivanja od partnera i stabilniji osjećaj vlastitog identiteta. Psiholozi ističu da se tada smanjuje potreba za dokazivanjem, a povećava spremnost na kompromis i odgovorno ponašanje.

Upravo ova kombinacija emocionalne zrelosti i životne fleksibilnosti čini ovu dobnu fazu povoljnijom za brak koji ima potencijal dugoročne stabilnosti.

Uloga emocionalne zrelosti u smanjenju razvoda

Jedan od ključnih faktora koji povezuju određene godine sa manjom vjerovatnoćom razvoda jeste emocionalna zrelost. Ona ne dolazi automatski s godinama, ali se češće razvija kroz iskustva, odnose i suočavanje s odgovornošću.

Emocionalno zrele osobe lakše rješavaju konflikte, jasnije komuniciraju potrebe i ne doživljavaju nesuglasice kao prijetnju odnosu. Takav pristup direktno utiče na mentalnu ravnotežu braka i smanjuje impulsivne odluke o prekidu.

U godinama kada je emocionalna zrelost izraženija, brak postaje zajednički projekat, a ne borba za prevlast.

Finansijska i životna stabilnost kao zaštitni faktor

Istraživanja također pokazuju da brakovi sklopljeni u periodu veće finansijske i profesionalne stabilnosti imaju manju stopu razvoda. Finansijski stres sam po sebi ne mora uništiti odnos, ali značajno povećava pritisak i konflikte.

Ljudi koji stupaju u brak u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama češće imaju osnovnu egzistencijalnu sigurnost, što im omogućava da se fokusiraju na kvalitet odnosa, a ne samo na preživljavanje.

Ova stabilnost ne garantuje sreću, ali stvara povoljnije uslove za odgovorno ponašanje i dugoročno planiranje zajedničkog života.

Zašto ni kasniji brak nije nužno rizičan

Iako statistike često ističu kasne dvadesete i rane tridesete kao „idealne“, psiholozi upozoravaju da ni brakovi sklopljeni kasnije nisu osuđeni na neuspjeh. Naprotiv, mnogi takvi brakovi imaju visok kvalitet života.

U kasnijim godinama ljudi obično bolje poznaju sebe, imaju jasne granice i manju toleranciju na nezdrave obrasce. To može rezultirati stabilnijim, iako često svjesnije biranim odnosima.

Ključna razlika je u motivaciji: brak iz želje za partnerstvom, a ne iz straha od samoće, značajno smanjuje vjerovatnoću razvoda bez obzira na godine.

Šta je važnije od samih godina

Stručnjaci se slažu u jednom: godine same po sebi nisu presudan faktor. Mnogo važniji su razlozi zbog kojih ljudi stupaju u brak, njihova sposobnost komunikacije i spremnost na lični razvoj.

Brakovi s najmanjom stopom razvoda najčešće se zasnivaju na realnim očekivanjima, međusobnom poštovanju i zajedničkoj viziji života. To su elementi koji doprinose dugoročnoj stabilnosti i kvalitetu života, bez obzira na datum rođenja.

U tom smislu, „idealne godine“ su one u kojima ste spremni preuzeti odgovornost, a ne one koje društvo nameće kao pravilo.

Zaključak: stabilnost dolazi iz zrelosti, ne iz kalendara

Istraživanja pokazuju da postoji period života u kojem je vjerovatnoća razvoda manja, ali ta statistika nije presuda niti garancija. Najstabilniji brakovi sklapaju se onda kada su obje osobe emocionalno zrele, svjesne svojih potreba i spremne na odgovorno ponašanje.

Idealne godine za brak nisu univerzalne, ali često se poklapaju s periodom kada su ljudi sigurniji u sebe, realniji u očekivanjima i otvoreniji za kompromis. Upravo tada brak postaje savez koji doprinosi mentalnoj ravnoteži, dugoročnoj stabilnosti i kvalitetu života.

Na kraju, važnije od pitanja „kada“ jeste pitanje „zašto“. Ako su razlozi jasni, zdravi i zreli, šanse za razvod se prirodno smanjuju, bez obzira na broj svjećica na torti.