Mislila sam da je majka hladna dok nisam otkrila 8 načina na koje su žene njenog vremena učene da vole

Dugo sam vjerovala da je moja majka hladna. Nije bila sklona zagrljajima, rijetko je izgovarala riječi nježnosti i gotovo nikada nije pokazivala emocije na način koji sam ja očekivala. Kao dijete, a kasnije i kao odrasla osoba, često sam taj nedostatak topline tumačila kao emocionalnu udaljenost.

Tek s vremenom, kroz razgovore, čitanje i lično sazrijevanje, shvatila sam da problem nije bio u nedostatku ljubavi, već u načinu na koji je ljubav učila. Žene njenog vremena nisu odrastale uz poruke o emocijama, samoistraživanju i otvorenoj nježnosti. One su učene da vole drugačije  tiše, strože i kroz žrtvu.

Ovih osam načina potpuno mi je promijenilo pogled na majku, ali i na generacije žena prije nje. Ne kao hladne, već kao emocionalno disciplinovane u svijetu koji im nije ostavljao mnogo prostora za drugačije.

1. Ljubav se pokazivala djelima, ne riječima

Žene njenog vremena rijetko su govorile „volim te“. Umjesto toga, ljubav se dokazivala brigom, radom i stalnom prisutnošću.

Ako je hrana bila na stolu, odjeća čista i kuća sigurna, smatralo se da je ljubav ispunjena. Emocije se nisu objašnjavale, one su se podrazumijevale.

2. Emocije su se smatrale slabošću

Plakanje, ranjivost i otvoreno pokazivanje osjećaja nisu bili poželjni, naročito kod žena koje su morale „držati porodicu na okupu“.

Učene su da budu jake, smirene i sabrane, čak i kada ih je iznutra nešto lomilo. Ljubav se čuvala, ali se nije pokazivala.

3. Majčinstvo je značilo odricanje

Ljubav prema djeci učila se kroz potpunu žrtvu. Svoje potrebe, snove i želje žene su stavljale po strani bez pitanja.

Briga o sebi nije se smatrala dijelom ljubavi, već sebičnošću. Biti dobra majka značilo je biti posljednja na vlastitoj listi.

4. Nježnost nije bila prioritet, odgovornost jeste

U vremenu u kojem su mnoge porodice živjele u oskudici, preživljavanje je imalo prednost nad emocionalnom toplinom.

Žene su učene da prvo osiguraju stabilnost, a tek onda, ako ostane prostora, da se bave osjećajima.

5. Pohvale su bile rijetke, kritika česta

Vjerovalo se da pohvale kvare djecu, dok ih kritika „priprema za život“. Ljubav se iskazivala kroz ispravljanje, ne kroz ohrabrivanje.

Majke su mislile da tako štite djecu od stvarnosti, iako su često ostavljale emocionalni jaz.

6. Briga se pokazivala kroz kontrolu

Pitanja, savjeti i uplitanja nisu dolazili iz potrebe za dominacijom, već iz straha i odgovornosti.

Za mnoge žene tog vremena, kontrola je bila način da zaštite ono što vole, jer drugačiji alati nisu postojali.

7. Tišina je bila znak stabilnosti

O problemima se nije govorilo naglas. Ako se ćuti, znači da se izdržava.

Žene su učene da ne opterećuju druge svojim osjećajima, jer se smatralo da je to znak slabosti.

8. Ljubav je bila dužnost, ne osjećaj

Za mnoge žene ljubav nije bila nešto što se propituje, već nešto što se radi. Ostajalo se, trpjelo se i gradilo bez pitanja.

Emocionalna ispunjenost nije bila cilj, već stabilnost i opstanak porodice.

Zaključak: hladnoća koja je zapravo bila snaga

Kada sam shvatila kako su žene njenog vremena učene da vole, prestala sam majčinu tišinu doživljavati kao odsustvo ljubavi. Bila je to ljubav u obliku discipline, izdržljivosti i stalne brige.

To ne znači da takav model nije ostavio posljedice. Jeste. Ali razumijevanje konteksta donosi olakšanje i otvara prostor za iscjeljenje.

Možda nas nisu učile da govorimo o emocijama, ali su nas naučile kako se ostaje, kako se izdržava i kako se voli čak i onda kada se to ne vidi. A ponekad je upravo ta tiha ljubav bila jedini oblik koji su znale dati.