Šta se krije u pozadini? Evo zašto se neki ljudi osjećaju bolje kada povrijede druge

Većina ljudi prirodno osjeća nelagodu kada povrijedi nekoga. Empatija i savjest djeluju kao unutrašnje kočnice koje štite odnose i društvo. Ipak, postoje situacije i pojedinci kod kojih se javlja suprotan obrazac  osjećaj olakšanja, moći ili čak zadovoljstva nakon što nekoga ponize ili emocionalno povrijede. Psihologija takvo ponašanje ne posmatra površno, nego traži uzroke u dubljim obrascima ličnosti i emocionalnog razvoja.

Važno je naglasiti da “osjećati se bolje” nakon nanošenja povrede ne znači nužno da je osoba trajno zlonamjerna, ali jeste ozbiljan signal unutrašnje neravnoteže. Dugoročno, ovakvi obrasci narušavaju kvalitet života i odnosa, kako za druge tako i za samu osobu koja ih ponavlja.

Šta se zapravo krije u pozadini takvog ponašanja? Stručnjaci izdvajaju nekoliko psiholoških mehanizama.

Privremeni osjećaj moći i kontrole

Kada neko povrijedi drugu osobu, može nakratko osjetiti nadmoć i kontrolu. To je posebno izraženo kod ljudi koji se inače osjećaju bespomoćno ili potcijenjeno.

Povreda drugoga postaje brz, ali nezdrav način podizanja ličnog osjećaja vrijednosti.

Pražnjenje potisnute frustracije

Nakupljena ljutnja i stres traže izlaz. Osobe koje nemaju razvijene zdrave načine regulacije emocija ponekad koriste napad na druge kao ventil.

To donosi kratko olakšanje, ali dugoročno produbljuje problem mentalne ravnoteže.

Nedostatak razvijene empatije

Empatija je sposobnost da osjetimo tuđu emocionalnu reakciju. Kada je slabo razvijena, posljedice tuđe boli ne djeluju snažno na savjest.

Bez empatije, odgovorno ponašanje slabi.

Naučeni obrazac iz okruženja

Ljudi koji su odrasli uz ponižavanje, ismijavanje ili agresivnu komunikaciju mogu usvojiti isti model kao “normalan”.

Ponašanje se često prenosi dok se svjesno ne prekine kroz lični razvoj.

Unutrašnji osjećaj manje vrijednosti

Zanimljivo je da ponižavanje drugih često dolazi iz skrivene nesigurnosti. Spuštanjem drugih osoba pokušava se podići vlastita pozicija.

To je odbrambeni mehanizam, ne stvarna snaga.

Grupna dinamika i potreba za pripadanjem

U grupama se ponekad javlja zajedničko ismijavanje ili isključivanje pojedinca. Učesnici mogu osjećati pripadnost i “zajedničku moć”.

Socijalna psihologija pokazuje da grupa može sniziti ličnu odgovornost.

Emocionalna otupjelost

Kod osoba koje su dugo izložene konfliktima ili gruboj komunikaciji može doći do smanjene osjetljivosti na tuđu bol. Reakcije drugih više ne izazivaju snažan odgovor savjesti.

To je znak narušene emocionalne regulacije.

Pogrešno shvaćena iskrenost

Neki ljudi opravdavaju grube riječi tvrdnjom da su “samo iskreni”. Razlika između iskrenosti i povređivanja je u namjeri i načinu.

Iskrenost bez poštovanja nije vrlina nego agresija.

Zašto taj osjećaj “olakšanja” ne traje

Iako napad može donijeti kratkotrajan osjećaj pražnjenja ili moći, dugoročno povećava unutrašnju napetost i narušava odnose. Kvalitet života opada jer raste konfliktna mreža oko osobe.

Nezdravi obrasci nikada ne donose trajnu stabilnost.

Kako psihologija predlaže prekid ovog obrasca

Razvoj empatije, svjesna regulacija emocija, rad na samopoštovanju i edukacija o komunikaciji ključni su koraci. Ponekad je potreban i stručni razgovor.

Lični razvoj je najsigurniji put ka promjeni ponašanja.

Zaključak

Kada se neko osjeća bolje nakon što povrijedi druge, u pozadini najčešće stoje nesigurnost, frustracija ili nedostatak emocionalnih vještina. To nije znak snage nego unutrašnje neravnoteže.

Zdrava snaga se pokazuje kroz samokontrolu i poštovanje, ne kroz nanošenje boli.

Pravo poboljšanje dolazi kada naučimo regulisati sebe, a ne kontrolisati druge.