Psi neće “zamijeniti” bebe, istina je mnogo gora

Ljudi koji svoje ljubimce nazivaju “krznenim bebama” možda su u pravu više nego što misle, prema novom istraživanju koje povezuje rastući broj vlasnika pasa s padom nataliteta. No, prije nego što za to optužite ljubitelje pasa – da, i ti čitaš, Elone – treba napomenuti da je uzročno-posljedična veza između ova dva fenomena složenija nego što se na prvi pogled čini.

“Jedni kažu da su psi postali nova djeca, dok drugi smatraju takvo poređenje apsurdnim”, ističe Enikő Kubinyi, voditeljica Odjela za etologiju na Univerzitetu Eötvös Loránd i autorica istraživanja. “Papa Franjo, na primjer, izjavio je da je sebično maziti kućne ljubimce umjesto imati djecu.”

Ipak, čini se da takav trend zaista postoji – barem na površini. “Neka istraživanja sugeriraju da vlasnici pasa imaju negativnije stavove prema roditeljstvu, a majke koje imaju pse doživljavaju odgoj djece kao veći teret, što može smanjiti njihovu želju za većim brojem djece”, objašnjava Kubinyi. “U nekim slučajevima, psi čak mogu negativno utjecati na romantične veze.”

Druga strana priče

Ali to je samo jedna strana priče. Kubinyi naglašava da psi ne zamjenjuju članove porodice, već im se pridružuju – a ponekad ih čak i povezuju. Vlasništvo nad psima podrazumijeva šetnje, a odlaskom u park lako je upoznati druge ljude s istom ljubavi prema psima. Takva interakcija može dovesti i do novih poznanstava, pa čak i porodica. “Istraživanja pokazuju da žene često smatraju muškarce s psima privlačnijima, što može povećati šanse za očinstvo”, dodaje Kubinyi. Također, “neki parovi doživljavaju svog psa kao ‘probno dijete’, svojevrsnu pripremu za osnivanje porodice.”

Sve u svemu, porodice s djecom imaju veću vjerovatnoću da posjeduju psa, što sugerira da ovi četveronožni ljubimci možda i nisu neprijatelji porodičnog života, kako se na prvi pogled može činiti. No, ako psi nisu uzrok pada nataliteta, u čemu je onda veza?

“Broj djece ne opada zato što raste broj pasa”, objašnjava Kubinyi, “već oba fenomena imaju isti osnovni uzrok – transformaciju društvenih mreža.”

Psi kao odgovor na društvenu izolaciju

Ključ problema leži u ljudskoj društvenosti. Prirodno smo socijalna bića, ali u modernom svijetu zajednice su sve više fragmentirane, a životi sve izoliraniji. Čak i kada imamo porodice, one su često ograničene na nuklearnu jedinicu – koncept koji je, istorijski gledano, prilično nov. “Ljudi su evoluirali uz koncept zajedničkog roditeljstva, gdje se briga o djeci dijelila unutar šire zajednice”, kaže Kubinyi, “ali u savremenom društvu ti sistemi podrške su se raspali.”

Problem je u tome što i dalje imamo potrebu za društvenom povezanošću, prijateljstvima i podrškom u odgoju djece, ali nam moderni način života to često onemogućava – pa se okrećemo psima.

“Moj koncept, poznat kao teorija bijega ka psima kao životnim saputnicima (companion dog runaway theory), sugerira da popularnost pasa ima biološke i evolucijske korijene, ali se s vremenom kulturno pojačala do te mjere da se može smatrati oblikom ‘bijega’”, objašnjava Kubinyi. “Naš instinkt za brigu i potreba za društvenom podrškom su genetski usađeni u ljudsko ponašanje, ali su se, zbog sve slabijih međuljudskih odnosa, preusmjerili na kućne ljubimce.”

Povezanost

Ova povezanost je toliko jaka da smo čak i selektivno uzgajali pse kako bi izgledali što sličnije ljudskoj djeci – poput okruglih lica mopseva ili niskih proporcija jazavičara. No, ta estetika dolazi s cijenom: iako tvrdimo da volimo svoje ljubimce, mnogi od njih pate od hroničnih zdravstvenih problema zbog načina na koji su uzgojeni, što ponekad skraćuje njihov životni vijek.

Međutim, vlasništvo nad psima samo po sebi nije problem. Umjesto toga, ono je simptom dubljeg društvenog problema – sveprisutne i poražavajuće društvene izolacije.

“Posjedovanje psa je predivno kada ljude povezuje, umjesto da ih dodatno izolira”, zaključuje Kubinyi.

Ali kako bismo riješili temeljni problem, “moramo jačati porodične i društvene mreže podrške te smanjiti socijalnu izolaciju., piše iflscience.com

Istraživanje je objavljeno u časopisu Current Directions in Psychological Science.