Dok se ostatak svijeta muči sa dijetama, one nemaju problem sa težinom: razloga zašto se Japanke baš nikad ne debljaju

Godinama se vodi ista rasprava  kako je moguće da su Japanke među najvitkijim ženama na svijetu, iako većina njih nikada nije bila na popularnim dijetama koje svakodnevno pune naslovnice časopisa i društvenih mreža? Dok milioni ljudi neprestano broje kalorije, isprobavaju nove režime ishrane i odriču se omiljene hrane, čini se da u Japanu pristup zdravlju izgleda potpuno drugačije.

Naravno, ni Japan nije potpuno imun na gojaznost, a ni sve Japanke nisu vitke. Međutim, podaci Svjetske zdravstvene organizacije i brojnih istraživanja godinama pokazuju da Japan ima jednu od najnižih stopa gojaznosti među razvijenim zemljama svijeta. Stručnjaci smatraju da razlog nije jedna “čudesna namirnica”, već način života koji se gradi od djetinjstva.

Za razliku od zapadnog načina ishrane, gdje su velike porcije, industrijski prerađena hrana i zaslađena pića postali svakodnevica, japanska kultura njeguje potpuno drugačiji odnos prema hrani. Hrana nije samo gorivo niti način da se utaži glad – ona predstavlja ritual, poštovanje prema tijelu i dio svakodnevne kulture.

Nutricionisti ističu da vitkost Japanki nije rezultat gladovanja ili strogih dijeta. Mnogo važnije su male navike koje svakodnevno ponavljaju godinama. Upravo te navike mogu biti korisna inspiracija svima koji žele zdraviji odnos prema hrani i vlastitom tijelu.

Zašto Japan ima jednu od najnižih stopa gojaznosti?

Prema podacima međunarodnih zdravstvenih organizacija, Japan već godinama spada među zemlje s najmanjim udjelom gojaznih odraslih osoba.

Stručnjaci smatraju da je razlog kombinacija više faktora – tradicionalne ishrane, aktivnog načina života, manjih porcija, svakodnevnog hodanja i kulture koja podstiče umjerenost umjesto pretjerivanja.

Nijedna od ovih navika sama po sebi nije čudesno rješenje, ali kada se spoje, stvaraju način života koji prirodno pomaže održavanju zdrave tjelesne težine.

1. Nikada ne jedu dok ne budu potpuno site

Jedan od najpoznatijih japanskih principa ishrane zove se hara hachi bu, što znači jesti dok ne osjetite oko 80 posto sitosti.

Drugim riječima, obrok završavaju prije nego što osjete potpunu težinu u stomaku.

Nutricionisti objašnjavaju da mozgu treba približno dvadesetak minuta da registruje osjećaj sitosti. Ljudi koji jedu sporije i prestanu jesti malo ranije često prirodno unesu manje kalorija.

2. Porcije su mnogo manje nego na Zapadu

Ako posjetite tradicionalni japanski restoran, primijetit ćete da su porcije znatno manje nego u većini evropskih ili američkih restorana.

Hrana se često poslužuje u više malih zdjelica umjesto na jednom ogromnom tanjiru.

Takav način serviranja stvara osjećaj raznovrsnosti, ali istovremeno pomaže da se ne pretjera s količinom hrane.

Psiholozi ističu da veličina tanjira i porcije ima veliki uticaj na količinu hrane koju pojedemo.

3. Povrće je sastavni dio gotovo svakog obroka

Dok je u mnogim zemljama povrće samo prilog, u Japanu ono zauzima važno mjesto na stolu.

Različite vrste povrća jedu se kuhane, svježe, fermentisane ili lagano pripremljene na pari.

Takva ishrana bogata je vlaknima koja produžavaju osjećaj sitosti i doprinose zdravlju probavnog sistema.

4. Riba mnogo češće zamjenjuje crveno meso

Tradicionalna japanska kuhinja poznata je po velikoj upotrebi ribe.

Losos, tuna, skuša, sardina i druge vrste ribe bogate su kvalitetnim proteinima i omega-3 masnim kiselinama.

To ne znači da Japanci uopšte ne jedu meso, ali ono mnogo rjeđe zauzima centralno mjesto na tanjiru.

Nutricionisti upravo ovu razliku smatraju jednim od važnih razloga boljeg kardiovaskularnog zdravlja stanovništva.

5. Gazirana pića nisu svakodnevna navika

Jedna od najvećih razlika u odnosu na zapadne zemlje jeste količina zaslađenih napitaka.

Mnoge Japanke mnogo češće biraju vodu, zeleni čaj ili nezaslađene napitke.

Time izbjegavaju stotine “skrivenih kalorija” koje se lako unesu kroz gazirana pića, energetske napitke ili zaslađene sokove.

6. Hodanje je dio svakodnevnog života

U velikim japanskim gradovima milioni ljudi svakodnevno pješače do stanica voza ili metroa.

Čak i oni koji koriste javni prevoz naprave veliki broj koraka tokom dana.

Takvo kretanje nije trening, već sasvim prirodan dio svakodnevice.

Upravo zbog toga mnogi ljudi svakodnevno troše više energije nego osobe koje gotovo svuda odlaze automobilom.

7. Hranu jedu polako i svjesno

U japanskoj kulturi obrok nije utrka.

Hrana se jede polako, pažljivo i bez žurbe.

Mnogi nutricionisti upravo ovakvu praksu danas preporučuju pod nazivom mindful eating ili svjesno jedenje.

Kada jedemo sporije, lakše prepoznajemo trenutak kada smo siti i rjeđe se prejedamo.

8. Slatkiši postoje, ali u mnogo manjim količinama

To je jedan od najvećih mitova o Japanu.

Japanci vole deserte.

Međutim, tradicionalni slatkiši često su mnogo manji i manje slatki nego u mnogim drugim zemljama.

Umjerenost je važnija od potpunog odricanja.

Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da ovakav pristup dugoročno daje bolje rezultate od strogih dijeta.

9. Djeca odmalena uče zdrave navike

Jedan od razloga uspjeha japanskog modela leži u obrazovanju.

Djeca u školama uče o pravilnoj ishrani, učestvuju u pripremi školskih obroka i razvijaju zdrav odnos prema hrani još od najranijeg uzrasta.

Kada zdrave navike postanu dio svakodnevice, mnogo ih je lakše zadržati i u odrasloj dobi.

10. Ne traže čudesne dijete

Možda je upravo ovo najvažnija razlika.

Većina Japanki ne traži brza rješenja.

Ne očekuju da će za deset dana izgubiti deset kilograma niti stalno prelaze s jedne dijete na drugu.

Njihov cilj uglavnom nije savršena figura, nego dugoročno zdrav način života.

Nutricionisti upravo zbog toga upozoravaju da su male promjene koje možemo održavati godinama mnogo vrijednije od kratkotrajnih restriktivnih dijeta.

Šta kažu stručnjaci?

Nutricionisti naglašavaju da ne postoji jedna namirnica niti jedna navika koja garantuje vitkost.

Genetika, fizička aktivnost, kvalitet sna, stres i cjelokupan način života zajedno utiču na tjelesnu težinu.

Zbog toga nije realno očekivati da će usvajanje samo jedne japanske navike preko noći donijeti velike promjene.

Ipak, kombinacija umjerenih porcija, kvalitetnih namirnica, svakodnevnog hodanja i svjesnog jedenja predstavlja pristup koji podržavaju i savremene prehrambene smjernice.

Najveća lekcija koju možemo naučiti

Možda najveća tajna Japanki uopšte nije u zelenom čaju, ribi ili riži.

Možda se krije u njihovom odnosu prema hrani.

One uglavnom ne jedu iz dosade, ne jedu u žurbi i ne pokušavaju stalno tražiti novu dijetu koja će promijeniti njihov život.

Umjesto toga, grade navike koje mogu održavati godinama.

U svijetu u kojem se svakodnevno pojavljuju nova pravila ishrane, upravo ta jednostavna filozofija možda predstavlja najvrijedniju lekciju. Zdrava tjelesna težina rijetko je rezultat jedne velike odluke. Mnogo češće nastaje zahvaljujući malim navikama koje ponavljamo iz dana u dan.