Ako u poruci ili razgovoru upotrijebi ove 3 specifične riječi, budite sigurni da vas masno laže u lice

Nekada nas ne uznemiri ono što je osoba rekla, nego način na koji je to rekla. Rečenica zvuči uvjerljivo, ali nešto u tonu, izboru riječi ili količini objašnjavanja ostavlja osjećaj da priča nije potpuno čista.

Na internetu se često pojavljuju tvrdnje da postoje “riječi lažova” koje nepogrešivo otkrivaju prevaru ili neiskrenost. Stvarnost je mnogo složenija. Ne postoji riječ koja sama po sebi dokazuje da neko laže.

Ipak, neke fraze mogu biti zanimljive jer se ponekad pojavljuju kada osoba pokušava pojačati uvjerljivost, odbraniti se prije nego što je išta konkretno pitana ili udaljiti sebe od onoga što govori.

Najvažnije nije čuti jednu “sumnjivu” riječ, nego primijetiti odstupanje od uobičajenog načina na koji osoba komunicira.

1. “Iskreno…”

Na prvi pogled ova riječ djeluje upravo suprotno od sumnjive. Ako neko kaže “iskreno”, prirodno očekujemo da slijedi otvoren i pošten odgovor.

Ali zanimljivo postaje kada osoba tu riječ koristi mnogo češće nego inače, posebno prije jednostavne tvrdnje koja ne bi trebala zahtijevati dodatno uvjeravanje.

“Iskreno, nisam je ni vidio.” “Iskreno, nemam pojma o čemu govoriš.” “Iskreno, ništa se nije dogodilo.”

Takva formulacija može biti samo govorna navika. Ali ponekad služi kao pokušaj da se vjerodostojnost naglasi prije nego što druga strana uopće stigne procijeniti sadržaj.

Zašto baš ova riječ privuče pažnju?

Kada govorimo istinu o nečemu jednostavnom, često nemamo potrebu posebno označiti rečenicu kao iskrenu. Zato naglo i učestalo korištenje izraza “iskreno” može djelovati kao verbalno pojačavanje.

Ipak, nije fer zaključiti da osoba laže samo zato što ga koristi. Neki ljudi gotovo svaku drugu rečenicu počinju na isti način.

2. “Vjeruj mi…”

Druga fraza koja često privuče pažnju jeste “vjeruj mi”. Posebno kada se pojavi u situaciji u kojoj ste tražili konkretan odgovor, a umjesto činjenica dobijete zahtjev za povjerenjem.

Postoji velika razlika između “Vjeruj mi, riješit ćemo ovo zajedno” i “Vjeruj mi, nemaš šta dalje pitati.”

U drugom slučaju fokus se može pomjeriti sa same teme na vašu obavezu da vjerujete osobi bez dodatnih pitanja.

Ako uz to slijedi ljutnja zato što želite pojašnjenje, problem možda više nije u jednoj frazi nego u načinu na koji osoba reaguje na provjeru.

3. “Kunem se…”

Zaklinjanje zvuči snažno jer stvara osjećaj da je osoba spremna staviti vlastiti kredibilitet na kocku. Upravo zato se često koristi kada neko želi brzo zaustaviti sumnju.

“Kunem se da ništa nije bilo.” “Kunem se da nisam znao.” “Kunem se da ti sve govorim.”

Neko to može izgovoriti potpuno iskreno. Ali ako se zakletva pojavljuje prije nego što osoba ponudi smisleno objašnjenje, može djelovati kao pokušaj da emocija zamijeni činjenice.

Što je tvrdnja dramatičnija, to ponekad manje pažnje ostaje na konkretnom pitanju koje je prvobitno postavljeno.

Veći znak može biti količina nepotrebnih detalja

Ponekad nisu problem same riječi nego ono što dolazi poslije njih. Na jednostavno pitanje dobijete odgovor koji traje pet minuta i uključuje detalje koje niste ni tražili.

Previše objašnjavanja može nastati iz nervoze, ali nervoza nije dokaz laži.

Neko može biti napet upravo zato što osjeća da mu ne vjerujete, čak i kada govori istinu.

Zato je korisnije primijetiti koliko se trenutni odgovor razlikuje od njegovog normalnog stila komunikacije.

Promjena priče govori više od “pogrešne riječi”

Ako želite procijeniti koliko je neka priča pouzdana, dosljednost kroz vrijeme daje mnogo više informacija od jedne fraze.

Da li se osnovni detalji mijenjaju? Da li ono što je jučer bilo sigurno danas postaje nejasno? Pojavljuju li se novi detalji tek kada postavite konkretnije pitanje?

Ljudi mogu pogrešno zapamtiti sitnice, pa ni jedna razlika nije automatski dokaz neiskrenosti. Ali veće i ponavljane kontradikcije vrijedi primijetiti.

Pazite na odgovor koji napada pitanje umjesto da na njega odgovori

Ponekad osoba na jednostavno pitanje reaguje sa: “Kako možeš uopće to pomisliti?” ili “Znači, ti meni ne vjeruješ?”

Takav odgovor može doći iz stvarne povrijeđenosti. Ali može i preusmjeriti razgovor sa sadržaja pitanja na vašu navodnu grešku što ste ga uopće postavili.

Ako nakon nekoliko minuta još uvijek nemate odgovor na ono što ste pitali, vrijedno je vratiti razgovor na početnu temu.

Poruke su još teže za “čitanje”

U pisanom razgovoru nemate ton glasa, izraz lica ni tempo odgovora. Zbog toga jednoj riječi lako možemo dati značenje koje osoba uopće nije namjeravala.

Kratak odgovor može djelovati hladno jer je neko zauzet. Duga poruka može izgledati kao opravdavanje, iako osoba samo želi biti precizna.

Zato posebno kod poruka treba biti oprezan s pokušajem da se iz jedne rečenice zaključi da neko “sigurno laže”.

Ne postoji riječ koja nepogrešivo otkriva laž

Ovo je najvažnija stvar. “Iskreno”, “vjeruj mi” i “kunem se” nisu kodirane riječi neiskrenih ljudi.

Milioni ljudi ih svakodnevno koriste dok govore potpuno istinu.

Psihološki mnogo više smisla ima posmatrati kontekst, dosljednost, promjene u ponašanju i spremnost osobe da mirno odgovori na konkretna pitanja.

Najbolji signal je odstupanje od uobičajenog obrasca

Ako čovjek cijeli život govori “iskreno” na početku svake druge rečenice, nema posebnog razloga da vam ta riječ danas bude alarm.

Ali ako osoba koja inače odgovara kratko i jasno odjednom počne svaku tvrdnju pojačavati zakletvama, tražiti da joj vjerujete i nuditi duga objašnjenja, promjena može biti razlog da postavite još jedno mirno pitanje.

Ne tražite jednu riječ koja će vam otkriti laž. Mnogo korisnije je primijetiti trenutak kada nečiji način komunikacije odjednom prestane ličiti na osobu koju poznajete.