Život

ČUVENI ŠPANSKI KARDIOLOG VALENTÍN FUSTER IMA 4 PRAVILA ZA ISPUNJEN ŽIVOT: Svakog jutra 15 minuta posvećuje nečemu što većina ljudi zanemaruje

Dan mnogih ljudi počinje gotovo automatski. Alarm, telefon, poruke, vijesti, obaveze, posao. Često prođe nekoliko sati prije nego što uopće zastanemo i zapitamo se radimo li ono što nam je zaista važno.

Španski kardiolog Valentín Fuster, jedan od međunarodno najpoznatijih stručnjaka za kardiovaskularnu medicinu, godinama govori o potpuno drugačijoj jutarnjoj navici.

Kada rano dođe na posao, prvih petnaestak minuta ne posvećuje e-mailovima ni sastancima. Razmišlja.

To vrijeme naziva jednim od najvažnijih dijelova svog dana, a uklapa ga u filozofiju koju opisuje kroz četiri slova T: vrijeme za razmišljanje, talent, prenošenje pozitivnosti i mentorstvo.

1. Vrijeme za razmišljanje

Prvo pravilo djeluje gotovo previše jednostavno.

Fuster svakog dana odvaja približno 15 minuta da razmisli o tome šta je zaista prioritet, a šta nije.

Problem savremenog načina života nije samo to što imamo mnogo obaveza. Često toliko brzo reagujemo na ono što nam dolazi izvana da prestanemo razmišljati o pravcu u kojem idemo.

Poruka nije da 15 minuta meditacije može riješiti svaki problem, nego da čovjek povremeno mora izaći iz režima stalne reakcije.

Šta je danas važno? Šta nije? Čemu poklanjam vrijeme samo zato što je hitno, iako možda nije važno?

Fuster smatra da bez takvog unutrašnjeg kompasa čovjek lako počne živjeti prema prioritetima koje mu određuju drugi.

2. Otkrijte svoj talent

Drugo T odnosi se na talent.

Fuster ovdje ne govori samo o velikom, očiglednom daru koji će nekoga učiniti slavnim. Njegova ideja je da čovjek treba prepoznati ono u čemu je prirodno dobar i pokušati svoj život usmjeriti tako da taj potencijal koristi.

Mnogi ljudi godinama pokušavaju biti dobri u nečemu što im uopće ne odgovara, dok zanemaruju sposobnosti koje imaju.

To ne znači da svako može napustiti posao i preko noći početi raditi ono što voli. Ali pitanje „u čemu mogu dati najviše?“ može promijeniti način na koji donosimo odluke.

Talent koji nikada ne koristimo teško može donijeti osjećaj smisla.

3. Prenosite pozitivnost

Treće pravilo odnosi se na način na koji djelujemo na druge ljude.

Fuster često naglašava prenošenje pozitivnog stava.

To ne treba miješati s idejom da moramo glumiti sreću kada nam je teško ili negirati stvarne probleme. Pozitivan pristup za njega više znači vjerovanje da se prema problemu može krenuti aktivno, umjesto unaprijed zaključiti da je sve izgubljeno.

Naše raspoloženje i ponašanje rijetko ostaju samo na nama.

Čovjek koji u svakoj situaciji prenosi nervozu i beznađe utiče na okolinu baš kao i osoba koja pokušava problem sagledati smireno i konstruktivno.

4. Mentorstvo – nekoga trebamo, ali nekome trebamo i mi

Četvrto T Fuster naziva tutorstvom ili mentorstvom.

Ideja ima dvije strane.

S jedne strane, bez obzira koliko smo sposobni, ponekad trebamo osobu koja će nas usmjeriti, podijeliti iskustvo ili nam vratiti samopouzdanje kada zapnemo.

S druge strane, s godinama i iskustvom sami možemo postati ta osoba nekome drugom.

Upravo tu Fuster vidi važan dio smislenog života: ono što znamo ne mora završiti samo s nama.

Petnaest minuta koje nikome ne izgledaju produktivno

Zanimljivo je da najjednostavniji dio njegove filozofije vjerovatno djeluje i najteže savremenom čovjeku.

Sjediti 15 minuta i „ne raditi ništa“ lako može izgledati kao gubitak vremena.

Ali Fuster tih nekoliko minuta ne smatra neaktivnošću. Upravo suprotno – koristi ih kako bi odlučio gdje vrijedi potrošiti ostatak dana.

U svijetu u kojem možemo biti zauzeti od jutra do večeri, a ipak navečer imati osjećaj da nismo napravili ništa važno, takva navika dobija drugačiji smisao.

Njegova četiri pravila nisu formula koja svakome garantuje sreću. Ona su prije način organizovanja života: zastani i razmisli, upoznaj vlastite sposobnosti, pokušaj drugima ne prenositi samo vlastitu frustraciju i ne prolazi kroz život bez ljudi od kojih možeš učiti – i kojima možeš pomoći.

A možda je upravo prvo pravilo ono koje omogućava sva ostala.

Jer teško je otkriti šta nam je važno ako nikada nemamo nekoliko minuta dovoljno mirnih da to uopće čujemo.