Život

POZNATI KARDIOHIRURG DOŽIVIO JE 104 GODINE: Ellsworth Wareham svoju dugovječnost povezivao je s ove 3 životne navike

Kada čovjek koji je cijeli profesionalni život proveo gledajući ljudsko srce iz neposredne blizine doživi 104 godine, razumljivo je da ljudi žele znati kako je živio.

Američki kardiohirurg Ellsworth Wareham nije samo dočekao duboku starost. Ostao je aktivan desetljećima nakon dobi u kojoj većina ljudi napusti posao, a u operacionim salama pomagao je kolegama sve do svojih srednjih devedesetih.

Sa 100 godina još je vozio automobil i radio u svom dvorištu.

Wareham nikada nije tvrdio da postoji jednostavan recept koji će svakome garantovati stoti rođendan. Naprotiv, kada su ga pitali o njegovom zdravlju, upozoravao je da se iz života jedne osobe ne može izvući naučni dokaz.

Ipak, nekoliko navika stalno je spominjao kada je govorio o vlastitom životu.

1. Veći dio života hranio se biljnom hranom

Wareham je bio pripadnik adventističke zajednice u kalifornijskoj Loma Lindi, području koje je postalo poznato po neobično velikom broju dugovječnih stanovnika.

Njegova ishrana bila je izrazito biljna, a u poznim godinama govorio je da je praktično vegan i da izbjegava proizvode životinjskog porijekla.

Kao kardiohirurg imao je posebno snažan interes za vezu između životnih navika i zdravlja krvnih sudova.

Međutim, iz njegove priče ne treba izvlačiti zaključak da jedna prehrana sama po sebi garantuje dugovječnost. Na dužinu života utiču genetika, zdravstvena zaštita, društveni uslovi, fizička aktivnost i brojni drugi faktori.

Za Warehama je biljna prehrana bila samo jedan dio šireg životnog stila.

2. Nije prestao da se kreće samo zato što je ostario

Kada bi govorio o vježbanju, Wareham nije opisivao komplikovane treninge niti sate provedene u teretani.

Veliki dio njegove fizičke aktivnosti dolazio je iz sasvim običnog rada.

Brinuo je o dvorištu i uređenju oko kuće, a svojevremeno je govorio da nekoliko puta sedmično provodi po nekoliko sati radeći prilično zahtjevne poslove vani.

Čak i sa 100 godina nastavljao je raditi u vrtu.

To je dobar podsjetnik da fizička aktivnost ne mora uvijek izgledati kao organizovani trening. Hodanje, rad u vrtu, stepenice, kućni poslovi i druge aktivnosti također znače da tijelo nije cijeli dan u mirovanju.

Danas znamo da redovna fizička aktivnost ima važnu ulogu u očuvanju kardiovaskularnog zdravlja, snage i funkcionalnosti u starijoj dobi.

3. Nije želio da mu problemi stalno oduzimaju mir

Treća navika bila je manje vidljiva od hrane ili fizičke aktivnosti.

Wareham je govorio o vjeri kao važnom izvoru unutrašnje sigurnosti i mira.

Kada su ga pitali o stresu, njegov pristup bio je da nema mnogo smisla neprestano brinuti o stvarima koje ne možemo kontrolisati.

Za njega je religijska vjera igrala centralnu ulogu u tom stavu.

Naravno, to ne znači da je vjera jedini način na koji ljudi mogu upravljati stresom niti da manje stresa garantuje duži život. Ali njegova priča pokazuje koliko je ozbiljno doživljavao psihološku stranu zdravlja.

Nije želio da mu cijeli život prođe u iščekivanju problema koji se možda nikada neće dogoditi.

Radio je gotovo do 95. godine

Warehamova profesionalna priča jednako je neobična kao i njegova dugovječnost.

Bio je jedan od pionira kardiohirurgije i učestvovao u hiljadama operacija. Pomagao je uspostavljanju programa operacija srca u brojnim zemljama, a tokom karijere obavio je više od 12.000 zahvata.

Čak i u devedesetim godinama nastavio je pomagati mlađim hirurzima.

Nije to radio zato što je morao, nego zato što je i dalje osjećao da može biti koristan.

U pričama o ljudima koji su doživjeli izuzetno duboku starost upravo se osjećaj svrhe često pojavljuje uz druge životne navike, iako iz pojedinačnih primjera ne možemo zaključiti šta je nekome produžilo život.

Nije imao čarobni recept

Priče o ljudima koji dožive više od sto godina često završe naslovima tipa „tajna dugovječnosti“.

Wareham je bio oprezniji.

Znao je da jedan čovjek nije naučni eksperiment i da niko ne može dokazati da je doživio 104 godine zato što je jeo određenu hranu ili radio u vrtu.

Ali njegov život ipak pokazuje nešto zanimljivo.

Navike koje je smatrao važnim nisu bile egzotične: uglavnom biljna hrana, redovno kretanje, osjećaj svrhe i pokušaj da život ne provede pod stalnim teretom brige.

Nijedna od njih ne obećava 100. rođendan.

Ali čak i bez takvog obećanja, teško ih je nazvati lošim ulaganjem u godine koje imamo.