Bez ograničenja i tabua: Žene u ovom mjestu ostvaruju svoje želje i osvajaju svijet

Pripadajuće izvješće o plemenu Mosuo u Kini, koje je poznato i kao kraljevstvo žena, ukazuje na to da ova zajednica ne predstavlja samo praznu priču. Etnička skupina Mosuo živi u Kini, u blizini granice s Tibetom, u provincijama Yunnan i Sichuan. Ovo pleme, s populacijom od oko 40.000, ima dugu povijest koja seže 2.000 godina unatrag, pišu nezavisne novine.

Ono što čini Mosuo pleme jedinstvenim je tradicija i kultura matrijarhata. Žene su uvijek bile donositeljice odluka i glave obitelji. Obitelji se obično sastoje od deset ili više članova, ali sva imovina je u rukama žena. Ovo pleme prakticira “otvoreni, liberalni brak” gdje je ženama dopušteno imati više ljubavnika. Muškarci koji su izabrani od strane Mosuo žena dolaze noću u njihove kuće, provode noć s njima, a prije svitanja moraju napustiti kuću. Ako žena više ne želi odnos s nekim ljubavnikom, postavlja simbolično muške cipele ispred vrata kako bi mu dala do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.

Djeca koja se rode iz ovih veza odgajaju majčine obitelji i dobivaju majčino prezime. U prošlosti je Mosuo pleme bilo izolirano, ali u posljednjim godinama postalo je poznata turistička destinacija te se polako otvara prema svijetu. Unatoč tome što mnogi smatraju Mosuo pleme posljednjim matrijarhatom na svijetu, njihova zajednica se ne može uspoređivati s ostatkom svijeta zbog njihove dugotrajne izolacije i različitih vrijednosti. Iako žene imaju vlasništvo i kontrolu nad imovinom, aktivno donošenje odluka danas je više prepušteno muškarcima.

Muškarci u ovom plemenu nemaju posebne odgovornosti, već se uglavnom bave stočarstvom i ribolovom. U Mosuo kulturi nema klasičnih brakova i ceremonija stupanja u brak. Vjernost jednom partneru smatra se nepoštovanjem prema predcima. Muškarci nemaju vlastitu imovinu i ostaju živjeti u majčinim kućama cijeli život.

Muškarci posjećuju žene noću, a prije zore se vraćaju majčinim kućama. Nijedna strana ne shvaća te veze ozbiljno, te se mirno raziđu kada više ne žele biti zajedno, bez bez formalnih suda ili razvoda. U Mosuo zajednici, muškarci i žene mogu biti u dugogodišnjim vezama, ali imovina nikada ne postaje zajednička, već ostaje uglavnom u vlasništvu žena. Nakon smrti majke, njena imovina prelazi na kćerke, a ne na sinove, iako im se dozvoljava da žive u majčinim kućama.

Djeca koja proizađu iz ovakvih veza pripadaju isključivo majčinoj obitelji, a očevi imaju minimalan kontakt s djecom. U ovom društvu, ujaci, tj. majčina braća, imaju važniju ulogu od bioloških očeva i brinu se o djeci. Kada ujaci ostare, brigu o njima preuzimaju nećaci.

U Mosuo kulturi, žene nikada ne pokazuju interes prema osobama izvan plemena, već isključivo prema Mosuo muškarcima. Stariji i nemoćni članovi zajednice nikada nisu napušteni, već obitelji brinu o njima do samog kraja.

Unatoč rastućem interesu turista za njihovu zajednicu, Mosuo žene uvijek stavljaju pripadnike plemena na prvo mjesto u odnosu na strance i turiste. Nasuprot ostatku Kine, gdje su ženska djeca često neželjena, u Mosuo kulturi je poželjno imati kćerku jer su žene cijenjenije od muškaraca.