Otkrijte Tajnu Teslinog Mozga: Četiri Vježbe od Oca koje su Ga Oblikovale u Najvećeg Naučnika!

Ovo su bili naukovi koji su, kako je kasnije tvrdio Tesla, služili da ojačaju memoriju i um te da razvijaju kritičko mišljenje.

Nikola Tesla (1856-1943) predstavljao je vrhunskog pronalazača, vizionara i jednog od najizvanrednijih naučnika u povijesti! Neki od njegovih izuma i dalje ostaju neshvaćeni, a na svojim grandioznim projektima radio je do svojeg kraja, pun energije i fokusa.

“Rastao sam s nedostatkom samopouzdanja. Daleko od toga da su me smatrali neinteligentnim dječakom, ako smijem suditi po događaju koji još uvijek jasno pamtim”, stoji u mojoj knjizi izuma, napisanoj od strane Nikole Tesle.

“Gradski starješine su jednog dana prolazile ulicom gdje sam se igrao s drugim dječacima. Najstariji od tih gospode, imućan građanin, zastao je da svakom od nas da po srebrenjak.

Kad je došao do mene, naglo je zastao i naredio mi: ‘Pogledaj me u oči!’ Naši pogledi su se susreli i ja sam ispružio ruku kako bih uzeo zasluženi novčić, ali na moje razočaranje, on je rekao: ‘Ne, ne više. Od mene nećeš dobiti ništa. Previše si pametan.'”

Zanimljivo je otkriti kako su veliki umovi i vizionari promišljali o sebi, radu, posvećenosti, kreativnosti i svrsi. Autobiografije pružaju dragocjene uvide o ovim osobnostima, o tome što ih je najviše oblikovalo i gdje su na kraju nalazili motivaciju i inspiraciju.

Ništa nije moglo suzbiti njegovu potrebu za radom i upornošću da živi prema lekcijama koje je naučio od majke: da se čovjek može spasiti isključivo vlastitim naporima.

Odrastao je kao dijete pronalazača i istraživača. Nosio je tu naslijeđenu ulogu i postigao je, barem djelomično, materijalizaciju kroz svoj rad u Americi.

U njegovom djetinjstvu, izgubio je rođenog brata, što je duboko utjecalo na njega. Opisao se kao dječaka s malo samopouzdanja.

Kako je napisao, njegov brat je bio izrazito nadaren, “jedan od rijetkih intelektualnih fenomena koje biološka istraživanja nisu mogla objasniti.”

Ovaj nedostatak samopouzdanja i kolebljiv karakter nisu dugo opstali u ličnosti Nikole Tesle. S vremenom se razvio u izniman i radoznao um. Međutim, najviše je volio knjige i pokušavao je zadovoljiti svoju strast u obiteljskoj biblioteci.

“Otac mi nije dopuštao i bio bi bijesan kad bi me uhvatio. Skrivao je svjetiljke kada je shvatio da tajno čitam. Nije želio da narušim vid. Ipak, nabavio sam loj, izrađivao svjetiljke i svake noći bih zapušio ključaonice i pukotine kako bih čitao, često do zore, dok su svi ostali spavali”, pisao je Tesla, dijete izuzetno nadarenih roditelja koji su mu namijenili svećenički poziv, no čula su mu bila usmjerena prema prirodi, fenomenima, objektima, njihovim karakteristikama i odnosima, matematici i fizici. Žudio je postati inženjer.

Teslina majka Georgina bila je ključna osoba u njegovom životu i ta se veza održala do samog kraja. Tvrdio je da svoju inventivnu darovitost duguje majci, ali u svojim tekstovima o djetinjstvu također spominje i vježbe koje mu je zadavao otac, a koje je smatrao iznimno korisnima. Na primjer:

– Otac bi sinu Nikoli zadavao vježbe pogađanja tuđih misli.
– Postavljao mu je zadatke pronalaženja nedostataka u oblicima ili izrazima.
– Poticao ga je na ponavljanje dugih rečenica.
– Tjerio ga je da računa napamet.

Sve su to bile lekcije koje su, kako je kasnije naveo naučnik Nikola, imale cilj ojačati memoriju i um te razvijati kritičko razmišljanje.

Iako je potekao iz obitelji pronalazača, sin žene koju su svjedočenja opisivala kao izuzetno inteligentnu, hrabru, rijetko nadarenu, Nikola Tesla također bilježi svoje rane halucinacije koje je smatrao bolešću:

“Bili su to snažni svjetlosni bljeskovi koji su iskrivljavali sliku stvarnih predmeta, ometajući me u razmišljanju i radu… Kad bi netko izgovorio neku riječ, slika predmeta bi se pojavila pred mojim očima, tako jasno da bih ponekad teško razlučio jesu li ti predmeti stvarni ili ne. To mi je donosilo veliku nelagodu i napetost”, napisao je. Potražio je odgovore od psihologa i fiziologa, ali nijedan odgovor nije bio zadovoljavajući. “Vjerojatno sam bio predisponiran, jer znam da je i moj brat doživio slična iskustva”, zabilježio je.

Za te neugodne pojave našao je rješenje tako što bi se usredotočio na nešto drugo što je vidio. No, vrlo brzo bi istrošio sve slike jer, kako kaže, “vidio je malo svijeta izvan kuće i okoline”. Tako je počeo intuicijom putovati izvan granica malog svijeta koje je poznavao i ‘putovao’ u svojem umu.

“Svaku noć, a ponekad i danju kad bih bio sam, započeo bih putovanje na kojem bih vidio nova mjesta, gradove i države. Sklapao sam prijateljstva i poznanstva. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, činjenica je da su mi bili dragi kao i oni u stvarnom životu, a njihovi obrisi nisu bili manje stvarni”, tako je opisao svoje putovanje unutar svog uma.

Tesla je to radio do svoje sedamnaeste godine, kad je svoje misli ozbiljno posvetio pronalazništvu. Tada je shvatio da može detaljno zamisliti objekte u svojoj mašti. Nisu mu trebali modeli, crteži ili eksperimenti.

“To mi je nesvjesno dovelo do razvoja onoga što smatram novom metodom ostvarivanja koncepta i ideja, koja je potpuno suprotna eksperimentalnom pristupu, i po mom mišljenju, puno korisnija i efikasnija”, zabilježio je Tesla. Sve je to u umu. Izvođenje prvotnih ideja u djelo, što se obično radi, za njega je bilo gubljenje energije, vremena i novca.

Prema mnogim svjedočanstvima, zaposlenici koji su radili za Nikolu Teslu tvrdili su da je bio izvanredan, da je mogao predvidjeti događaje i da su se stvari obično odvijale onako kako ih je on predvidio.

Unatoč tome, Tesla je tvrdio da smo svi automati potpuno kontrolirani silama okoline, razbacani “kao plutači na površini vode koji krivo percipiraju rezultirajuću silu vanjskih poticaja kao slobodnu volju”. Ovo je bilo razmišljanje najvećeg pronalazača svih vremena koji je bio uvjeren da smo svi povezani nevidljivim nitima i iako izgledamo neovisni jedni o drugima, piše Bonitet.com, prenosi Stil.