Ovo je glavni razlog zašto bogataši više nemaju zavjese na prozorima?

 

U bogatim naseljima sve je više prozora bez zavjesa, otkrivajući luksuzno uređene enterijere domova. Iako su zavjese nekada simbolizirale privatnost, danas se prozori bez pokrivala sve češće povezuju s bogatstvom i statusom.

Novi trend

Nepokriveni prozori postali su neizostavan detalj luksuznih domova širom Amerike. Nedavno je New York Times pisao o „neophodnim prozorima bez zavjesa“ u Brooklyn Heightsu, elitnom dijelu New Yorka, dok je The Root primijetio da je ovakva praksa naročito česta među mladim i imućnim stanovnicima urbanih sredina. Na TikToku su mnogi zbunjeni ovim trendom, a ponekad čak i u iskušenju da zavire unutra. Iako je ovaj fenomen najprimjetniji u gradovima, povezanost između bogatstva i nepokrivenih prozora prisutna je širom Sjedinjenih Američkih Država.

Prema velikom istraživanju američkog Ministarstva energetike iz 2013. godine, ljudi s godišnjim prihodima iznad 150.000 dolara gotovo dvostruko češće ostavljaju prozore nepokrivenima u odnosu na one čiji prihodi iznose između 20.000 i 29.000 dolara. Jasno je da odluka da li će zavjese biti povučene ili ne dijelom ovisi o društvenoj klasi.

Prednosti prozora bez zavjesa

Ostaviti prozore nepokrivenima donosi mnoge prednosti, bez obzira na društveni status. Omogućava ulazak prirodnog svjetla, poboljšava osjećaj ugode i pruža nesmetan pogled na okolinu. Ipak, postoji i druga strana medalje – oni unutar doma izloženi su pogledima prolaznika, a ljeti prozori bez zavjesa propuštaju više topline. Za mnoge, briga o privatnosti i povećani troškovi hlađenja i grijanja nadmašuju estetske i psihološke prednosti.

Međutim, za najbogatije ljude omjer koristi i rizika je drugačiji – veće kuće omogućavaju obilje prirodnog svjetla bez ugrožavanja privatnosti, a briga o troškovima energije gotovo da ne postoji. Tako su prozori bez zavjesa s vremenom postali statusni simbol.

Nekada su prozori bez zavjesa bili „znak siromaštva“

Nekada, prozori bez zavjesa nisu imali ovakav status. Kada su prozirni stakleni prozori postali uobičajeni u Europi krajem 18. stoljeća, izazvali su strah od znatiželjnih susjeda i pretjeranog svjetla. Oscar Wilde se 1884. godine žalio da su „moderni prozori preveliki i previše svijetli“. Kao rješenje, pojavile su se roletne, objašnjava Daniel Jütte, profesor na NYU i autor knjige Transparency: The Material History of an Idea, koja istražuje historiju prozora.

Prema njemačkom arhitektu iz 19. stoljeća Richardu Lucaeu, zavjese stvaraju osjećaj „odvojenosti od vanjskog svijeta“. Kuće bez zavjesa smatrale su se „znakom siromaštva“, prema njemačkom arhitektonskom priručniku iz 1880-ih.

Ostaviti prozore nepokrivenima nekad je smatrano rizičnim

Sredinom 20. stoljeća u Americi, zavjese i roletne postale su predmet rasprave između urbanih i prigradskih zajednica. Tada su veliki prozori postali zaštitni znak američkih porodičnih kuća u predgrađu. Budući da su omogućavali nesmetan pogled na prirodu i unosili obilje sunčeve svjetlosti, vjerovalo se da pozitivno utječu na zdravlje, objašnjava Andrea Vesentini, autor knjige Interior America: The Interior Landscape of Postwar Suburbia.

Prema njegovim riječima, ovako svijetle dnevne sobe bile su „nemoguće u gradovima“, gdje su visoke zgrade blokirale sunčevu svjetlost. Osim toga, ostaviti prozore nepokrivenima u urbanim sredinama smatralo se rizičnim. „Zatvorite zavjese kada izlazite iz kuće kako ne biste privukli provalnike“, upozorio je jedan američki list 1985. godine. Dok su stanovnici gradova morali paziti na privatnost, vlasnici prigradskih kuća ostavljali su prozore širom otvorenima, šaljući time poruku da nemaju čega da se boje.

Trend se proširio 1990-ih

S vremenom se trend nepokrivenih prozora proširio i na gradove – barem na bogatije dijelove. Već 2000. godine The New York Times je izvijestio kako su na Manhattanu postale popularne prozirne zavjese ili potpuno ogoljeni prozori. Prema dizajneru interijera Thomasu Janeu, koji radi s imućnim klijentima u New Yorku i New Orleansu, trend je započeo 1990-ih, kada su ljudi počeli preferirati jednostavne zavjese. „A zatim, u posljednjih deset do dvadeset godina, sve više ljudi odlučuje da uopće ne želi zavjese“, kaže Jane.

Ovo može djelovati neobično, jer ljudi u gusto naseljenim područjima obično žele više privatnosti, primjećuje Kevin Van Den Wymelenberg, profesor arhitekture na Univerzitetu Nebraska-Lincoln, koji proučava prirodno svjetlo u zgradama. No, imućni stanovnici gradova imaju više prostora i više prozora. „Oni imaju izbor“, kaže Van Den Wymelenberg.

Diskretan simbol privilegije

Iako otvaranje pogleda u vlastiti dom može izgledati kao čin ranjivosti, ono je zapravo pokazatelj sigurnosti. Na primjer, u Nizozemskoj je rijetkost da ljudi prekrivaju prozore noću – ostaviti zavjese podignutima znak je povjerenja u zajednicu. Slično tome, u ruralnim dijelovima Danske, spuštene zavjese često izazivaju sumnju, osobito kada ih koriste doseljenici.

U Americi, nepokriveni prozori nisu nužno znak zajedničkog povjerenja koliko osobne sigurnosti. Imućni vlasnici domova, koji si mogu priuštiti najmodernije sigurnosne sisteme, ne osjećaju potrebu za zavjesama. Tako su prozori bez zavjesa postali jedan od najdiskretnijih simbola privilegije.