Gorka kafa krije tajnu o vašem karakteru: Ako je pijete bez šećera, psiholozi upozoravaju na jednu stvar

Za neke ljude kafa bez šećera predstavlja jedini pravi način da započnu dan. Ne žele mlijeko, zaslađivače ni dodatne arome koje bi prikrile njen snažan i gorak okus.

Drugima je već prvi gutljaj takve kafe previše intenzivan. Dodaju šećer gotovo automatski i ne razumiju kako neko može uživati u napitku koji ostavlja toliko gorčine u ustima.

Izbor djeluje potpuno bezazleno, ali upravo je ta razlika privukla pažnju istraživača. Pitali su se da li sklonost prema gorkim okusima može biti povezana s određenim osobinama ličnosti.

Rezultati jednog istraživanja izazvali su veliki interes, ali i niz pretjeranih naslova. Zato je važno razumjeti šta je studija zaista otkrila, a šta se iz nje nikako ne može zaključiti.

Zašto je gorak okus toliko poseban?

Ljudi prirodno razlikuju nekoliko osnovnih okusa, među kojima su slatko, slano, kiselo, gorko i umami. Gorčina ima posebno mjesto jer je tokom evolucije mogla upozoravati na potencijalno štetne ili otrovne supstance.

Zbog toga mnogi ljudi gorku hranu i piće ne prihvataju odmah. Okus crne kafe, maslina, tonika, grejpa ili tamne čokolade često se počinje više cijeniti tek nakon ponovljenog konzumiranja.

Na to koliko ćemo osjetiti gorčinu utječu genetika, broj i osjetljivost receptora, navike, kultura, dob i prethodna iskustva. Neko crnu kafu ne pije zbog karaktera, nego zato što mu njen okus jednostavno nije toliko snažan kao drugoj osobi.

Šta je istraživanje otkrilo?

Istraživači Christina Sagioglou i Tobias Greitemeyer ispitivali su povezanost između omiljenih okusa i određenih crta ličnosti. Učesnici su ocjenjivali koliko vole različite namirnice i napitke, uključujući one gorkog okusa.

Rezultati dvije povezane studije pokazali su statističku povezanost između veće sklonosti prema gorkim okusima i izraženijih rezultata na mjerama nekih društveno nepoželjnih osobina. Među njima su bile manipulativnost, emocionalna hladnoća i svakodnevna sklonost uživanju u tuđoj nelagodi.

Najizraženija povezanost zabilježena je s onim što istraživači nazivaju svakodnevnim sadizmom. Riječ je o osobinama koje se mjere upitnicima, a ne o kliničkoj dijagnozi ili dokazu da će se osoba ponašati nasilno.

Studija je objavljena u časopisu Appetite, a njeni rezultati dostupni su kroz zapis u bazi PubMed.

Crna kafa vas ne čini lošom osobom

Ovdje dolazi najvažnije upozorenje. Istraživanje nije pokazalo da osoba koja pije crnu kafu mora biti hladna, manipulativna ili opasna.

Otkrivena je samo povezanost na nivou grupe. To znači da su ljudi koji su prijavljivali veću sklonost gorkim okusima u prosjeku imali nešto više rezultate na određenim upitnicima ličnosti.

Povezanost ne dokazuje uzrok. Iz istraživanja se ne može zaključiti da gorak okus stvara problematično ponašanje niti da se nečiji karakter može procijeniti posmatranjem njegove šoljice.

Veliki broj potpuno empatičnih, toplih i pouzdanih ljudi pije crnu kafu. Istovremeno, osoba koja u kafu stavlja nekoliko kašičica šećera može pokazivati izrazito manipulativno ponašanje.

Zašto su viralni naslovi otišli predaleko?

Nakon objavljivanja istraživanja, internetom su se proširile tvrdnje da su ljubitelji crne kafe psihopate. Takav zaključak zvuči dramatično i privlači klikove, ali ne predstavlja ono što je studija dokazala.

U istraživanju nisu svi učesnici pili isključivo crnu kafu, niti su istraživači dijagnosticirali psihopatiju na osnovu jednog pića. Crna kafa bila je samo jedna od namirnica gorkog okusa koje su se nalazile u upitniku.

Rezultati su se također zasnivali na samoprocjeni. Učesnici su sami ocjenjivali koliko vole određene okuse i odgovarali na pitanja o vlastitom ponašanju. Takva metoda može biti korisna, ali ima ograničenja jer ljudi ne procjenjuju uvijek sebe potpuno precizno.

Navika je često važnija od psihologije

Većina ljubitelja crne kafe vjerovatno ima mnogo jednostavnije objašnjenje. Navikli su na njen okus, žele osjetiti aromu zrna ili pokušavaju smanjiti unos šećera.

Neki su počeli piti kafu bez dodataka zbog zdravstvenih preporuka, načina ishrane ili zato što im mlijeko ne odgovara. Drugi je piju brzo, tokom posla, i ne razmišljaju o tome šta njihov izbor navodno otkriva.

Naše preferencije mijenjaju se i s vremenom. Osoba koja je nekada mogla piti samo zaslađenu kafu može postepeno zavoljeti gorčinu. To ne znači da se s okusom promijenio i njen moralni karakter.

Može li omiljeni okus ipak nešto govoriti o nama?

Hrana i piće jesu povezani s navikama, emocijama i iskustvima. Neko traži poznate okuse jer mu pružaju sigurnost, dok drugi uživa u snažnim i neobičnim kombinacijama.

Takve razlike mogu biti zanimljiva polazna tačka za istraživanje ličnosti, ali nisu alat za procjenjivanje pojedinca. Psihološke osobine posmatraju se kroz širi obrazac ponašanja, odnosa i odluka, a ne kroz jednu prehrambenu naviku.

Mnogo je korisnije obratiti pažnju na to kako osoba reaguje kada joj postavite granicu, kako tretira ljude od kojih nema korist i da li preuzima odgovornost za svoje postupke.

Pravo upozorenje nije u šoljici

Ako pijete crnu kafu bez šećera, nema razloga da zbog ovog istraživanja preispitujete vlastiti karakter. Vaš izbor napitka ne predstavlja dijagnozu niti pouzdan test ličnosti.

Neočekivano upozorenje zapravo je namijenjeno svima koji iz jedne zanimljive povezanosti žele izvući konačan sud o čovjeku. Nauka može otkriti neobične obrasce, ali čovjek je uvijek mnogo složeniji od onoga što pije uz doručak.