Biologija starenja: 5 mjesta na tijelu koja izazivaju specifičan miris nakon 60. godine i zašto samo sapun ponekad nije dovoljan

Tjelesni miris se tokom života može promijeniti čak i ako osoba nije promijenila higijenske navike. To nije samo pitanje znojenja niti znak da se neko ne pere dovoljno.

S godinama se mijenjaju koža, količina masnoće na njenoj površini, aktivnost žlijezda i mikroorganizmi koji prirodno žive na tijelu. Zbog toga miris kože u poznijim godinama može biti drugačiji nego u mladosti.

Jedna supstanca posebno je privukla pažnju naučnika: 2-nonenal, spoj koji nastaje oksidacijom određenih masnih kiselina na površini kože i opisuje se kao jedan od mogućih sastojaka mirisa povezanog sa starenjem.

Važno je odmah razjasniti jednu stvar: ne postoji dokaz da tijelo tačno nakon 60. rođendana počinje proizvoditi poseban miris niti da postoji naučno određeno „pet mjesta“ na kojima se to mora dogoditi. Istraživanja su promjene povezane s 2-nonenalom bilježila i ranije.

Ipak, postoji nekoliko dijelova tijela na kojima se zbog masnoće kože, znojenja, bakterija, vlage ili slabijeg provjetravanja mirisi mogu posebno lako zadržavati.

1. Vrat i potiljak

Ako biste morali izdvojiti jedno područje koje je posebno zanimljivo istraživačima mirisa povezanog sa starenjem, to bi bio potiljak.

U istraživanju u kojem je mjerena količina 2-nonenala koji izlazi s površine kože, naučnici su upravo područje potiljka koristili kao standardno mjesto mjerenja jer tamo postoji veliki broj lojnih i znojnih žlijezda.

To ima smisla i iz svakodnevne perspektive. Potiljak je često prekriven kosom ili kragnom, pa se na njemu mogu zadržavati sebum, znoj i ostaci proizvoda za kosu.

Kod osoba koje se slabije kreću ili imaju poteškoće s kupanjem, ovaj dio tijela također je lako površno oprati i brzo zaboraviti.

Zato pri tuširanju vrijedi obratiti pažnju na cijeli vrat, uključujući zadnji dio uz liniju kose.

2. Pazusi

Pazusi su jedno od najpoznatijih mjesta nastanka tjelesnog mirisa, ali razlog nije sam znoj.

Svjež znoj uglavnom nema snažan miris. Problem nastaje kada supstance koje luče žlijezde dođu u kontakt s bakterijama na koži.

U području pazuha nalaze se apokrine žlijezde koje stvaraju gušći sekret bogat materijama koje bakterije mogu razgrađivati. Pri tome nastaju hlapljivi spojevi koje prepoznajemo kao tjelesni miris.

Zbog toga samo kratko ispiranje vodom nekada nije dovoljno. Važno je fizički oprati područje i dobro ga osušiti, a redovna promjena odjeće jednako je važna kao i samo tuširanje.

Miris se, naime, može zadržati u tkanini i ponovo postati primjetan čim se tijelo zagrije.

3. Prepone

Prepone imaju nekoliko karakteristika koje pogoduju nastanku mirisa: tople su, slabije prozračene i u njima se nalazi veliki broj znojnih žlijezda.

Vlaga, trenje kože i bakterije zajedno mogu stvoriti mnogo izraženiji miris nego na otvorenim dijelovima tijela.

To postaje posebno važno ako osoba dugo sjedi, ima smanjenu pokretljivost ili nosi odjeću koja zadržava vlagu.

Pravilna higijena ne znači agresivno ribanje ili korištenje jakih parfemisanih proizvoda. Naprotiv, kod starije kože pretjerano snažni sapuni mogu izazvati isušivanje i iritaciju.

Nježno pranje i temeljito sušenje obično su važniji od intenzivnog mirisa proizvoda kojim se područje pere.

4. Kožni nabori

Ispod grudi, između nabora stomaka ili na drugim mjestima gdje se dvije površine kože dodiruju može ostati vlaga koju osoba ponekad ni ne primijeti.

Takva područja su topla i vlažna, što pogoduje razmnožavanju bakterija i gljivica.

Zbog toga problem nije samo u pranju. Ako se nabor nakon kupanja ne osuši dobro, vlaga se vrlo brzo može vratiti.

U kožnim naborima može se razviti i upala poznata kao intertrigo. Koža tada može postati crvena, nadražena i bolna, a u težim slučajevima može se javiti i neugodan miris.

Ako uz miris postoji izraženo crvenilo, pucanje kože, iscjedak, bol ili svrab koji ne prolazi, nije dobro problem samo prikrivati dezodoransom ili puderom. Takve promjene treba pokazati zdravstvenom radniku.

5. Stopala

Stopala imaju ogroman broj znojnih žlijezda, a tokom većeg dijela dana nalaze se u čarapama i obući.

To znači kombinaciju koju bakterije i gljivice posebno vole: toplotu, vlagu i tamu.

Znoj sam po sebi nije glavni krivac. Miris nastaje kada mikroorganizmi na koži razgrađuju materije prisutne u znoju i na površini kože.

Zato pranje stopala može pomoći, ali ako se odmah nakon toga obuju vlažne čarape ili obuća koja se nije osušila, problem se vrlo brzo vraća.

Posebnu pažnju treba obratiti na prostor između prstiju. Nakon pranja stopala treba dobro osušiti, a čarape redovno mijenjati i obući omogućiti da se potpuno osuši prije ponovnog nošenja.

Šta je zapravo „miris starenja“?

Jedno od najpoznatijih istraživanja tjelesnog mirisa analiziralo je osobe između 26 i 75 godina i pronašlo 2-nonenal kod starijih ispitanika. Njegova količina bila je povezana s promjenama masnih kiselina i oksidacijom lipida na površini kože.

Kasnija istraživanja također su pokazala da emisija 2-nonenala može rasti s godinama i kod muškaraca i kod žena.

To je važno jer pokazuje da promjena mirisa tijela nije nužno posljedica loše higijene.

Radi se, barem djelimično, o biologiji kože.

Ipak, nije ispravno sve promjene mirisa kod starijih osoba pripisati 2-nonenalu. Hrana, lijekovi, infekcije, hormonske promjene i pojedina zdravstvena stanja također mogu promijeniti način na koji tijelo miriše.

Zašto običan sapun ponekad nije cijelo rješenje?

Sapun svakako može pomoći.

Redovno pranje uklanja znoj, dio masnoće, mrtve ćelije kože i bakterije, zbog čega se tjelesni miris može značajno smanjiti.

Ali ako se miris zadržava u odjeći, obući, kosi ili vlažnim kožnim naborima, samo tuširanje neće ukloniti njegov izvor.

Još je važnije što starija koža traži malo drugačiji pristup.

Američka akademija za dermatologiju navodi da koža u 60-im i 70-im godinama postaje tanja, suša i osjetljivija, a ljudi se mogu i manje znojiti nego ranije. Često pranje veoma vrućom vodom i jaki sapuni zato mogu dodatno oštetiti zaštitnu barijeru kože.

Umjesto agresivnog ribanja, dermatolozi preporučuju mlaku vodu i blage proizvode bez mirisa, uz hidrataciju kože nakon kupanja.

Miris ne treba samo prikrivati parfemom

Ako je uzrok znoj i bakterije, parfem preko kože ili odjeće može samo pomiješati dva mirisa bez rješavanja problema.

Mnogo je korisnije obratiti pažnju na mjesta koja se lako zanemare, dobro osušiti kožu, redovno mijenjati odjeću i čarape te održavati obuću suhom.

Posteljina i odjeća također imaju važnu ulogu. Masnoća kože i mirisi mogu se zadržavati na tkaninama, posebno na jastučnicama, pidžamama, majicama i odjeći koja direktno dodiruje kožu.

Nagla promjena mirisa ipak zaslužuje pažnju

Postepena promjena mirisa kože s godinama može biti potpuno normalna.

Drugačija je situacija ako tijelo odjednom počne mirisati izrazito drugačije nego ranije, posebno ako nema očiglednog razloga.

Promjena tjelesnog mirisa ponekad može biti povezana s lijekovima, infekcijama ili određenim zdravstvenim stanjima. Ako novi miris traje uprkos redovnoj higijeni ili ga prate drugi simptomi, vrijedi razgovarati s ljekarom.

Drugim riječima, poslije 60. godine tijelo se mijenja, pa se može promijeniti i njegov prirodni miris.

Ali rješenje nije nužno jači sapun i još snažniji parfem.

Često mnogo više pomaže razumjeti gdje se miris zadržava, šta ga uzrokuje i kako njegovati stariju kožu bez nepotrebnog isušivanja i iritacije.