Koliko biste trebali imati kilograma poslije 65? Broj nije toliko bitan, važnije su ove 3 stvari

Koliko bi osoba trebala imati kilograma sa 65, 70 ili 80 godina?

Naizgled jednostavno pitanje nema jedan tačan odgovor.

Osoba visoka 160 centimetara i osoba visoka 185 centimetara, naravno, ne mogu imati istu „idealnu“ kilažu. Ali ni dvije osobe iste visine i težine ne moraju imati jednako zdravo tijelo.

Razlog je posebno važan nakon 65. godine.

S godinama se mijenja sastav tijela: može biti manje mišića, a više masnog tkiva, čak i kada broj na vagi ostane gotovo isti. Zato National Institute on Aging upozorava da vaga, pa čak ni BMI, kod starijih osoba ne govori cijelu priču.

Umjesto opsjednutosti jednim brojem, nakon 65. godine korisnije je obratiti pažnju na tri stvari.

1. Koliko ste snažni i koliko mišića uspijevate sačuvati

Osoba može imati „normalnu“ težinu prema tabeli, a istovremeno izgubiti značajan dio mišićne mase i snage.

To je jedan od razloga zbog kojih sama vaga može zavarati.

Kako starimo, postepeno gubimo mišićnu masu i snagu. Ako taj gubitak postane izražen, može se razviti stanje poznato kao sarkopenija.

National Institute on Aging navodi da se pad mišićne snage i funkcije ubrzava u starijoj životnoj dobi, posebno nakon približno 65. godine kod žena i 70. kod muškaraca.

Zbog toga je ponekad mnogo važnije pitanje:

Možete li bez većih poteškoća ustati sa stolice, hodati normalnim tempom, penjati se stepenicama i nositi kese iz prodavnice?

Ako osoba ima nekoliko kilograma više, ali je fizički aktivna, snažna i pokretna, njen zdravstveni profil može biti potpuno drugačiji od osobe s manjom težinom koja je izgubila mnogo mišića.

U novijim istraživanjima snaga stiska šake i brzina hodanja pokazale su se vrlo korisnim pokazateljima mišićnog zdravlja i fizičke funkcije kod starijih ljudi.

Zato cilj nakon 65. ne bi trebao biti samo „skinuti kilograme“.

Važno je sačuvati ono što tijelu omogućava da ostane samostalno – mišiće i snagu.

Redovno kretanje i vježbe snage, prilagođene zdravstvenom stanju osobe, mogu imati važnu ulogu u tome.

2. Gdje se kilogrami nalaze, a ne samo koliko ih ima

Dvije osobe mogu imati potpuno isti BMI, ali sasvim drugačiji raspored masnog tkiva.

Posebnu pažnju privlači masno tkivo koje se nakuplja oko stomaka.

Zato se uz težinu i BMI često posmatra i obim struka.

BMI se dobija odnosom tjelesne težine i visine i koristan je kao početni pokazatelj, ali ne može razlikovati mišić od masnog tkiva niti pokazati gdje se masnoća nalazi.

To je posebno važno u starijoj dobi.

Osoba tokom godina može izgubiti mišiće i dobiti više masnog tkiva, a da vaga gotovo uopće ne pokaže promjenu.

Zato rečenica „imam istu kilažu kao prije 20 godina“ sama po sebi ne govori mnogo o zdravstvenom stanju.

CDC navodi BMI i obim struka kao dva korisna načina procjene tjelesne težine i zdravstvenog rizika, ali nijedan od njih ne treba posmatrati izolovano.

U obzir treba uzeti krvni pritisak, šećer i masnoće u krvi, postojeće bolesti, fizičku aktivnost i opće zdravstveno stanje.

Drugim riječima, cilj nije postići što manji broj na vagi.

Cilj je imati tjelesnu građu i zdravstvene pokazatelje koji omogućavaju kvalitetan i funkcionalan život.

3. Da li težinu gubite bez namjere

U mlađoj dobi nekoliko izgubljenih kilograma često se doživljava kao dobra vijest.

Nakon 65. godine situacija može biti drugačija.

Neplaniran gubitak težine kod starije osobe ne treba automatski smatrati poželjnim.

Razlog može biti sasvim jednostavan – manji apetit ili promjena prehrambenih navika – ali ponekad iza toga mogu stajati problemi sa zubima i žvakanjem, poteškoće s gutanjem, lijekovi, depresija, bolesti probavnog sistema ili druga zdravstvena stanja.

National Institute on Aging posebno upozorava da nagli i nenamjerni gubitak težine treba prijaviti ljekaru.

U kliničkoj praksi kao važan signal često se uzima nenamjeran gubitak više od približno pet posto tjelesne težine tokom šest do dvanaest mjeseci.

Za osobu koja ima 70 kilograma to je nešto više od tri kilograma bez dijete ili namjernog pokušaja mršavljenja.

To ne znači automatski da postoji ozbiljna bolest.

Ali jeste razlog da se potraži objašnjenje, posebno ako su prisutni slabost, izražen umor, gubitak apetita ili druge nove tegobe.

U starijoj dobi preniska težina također može predstavljati problem jer može biti povezana sa slabijom otpornošću, osteoporozom, anemijom i težim oporavkom nakon bolesti.

Pa koja je onda „normalna“ kilaža nakon 65?

Ne postoji jedna tabela koja može reći koliko svaka osoba određene dobi treba imati kilograma.

BMI i dalje može poslužiti kao orijentacija, ali National Institute on Aging naglašava da se zdravi rasponi težine kod starijih odraslih osoba ne mogu procijeniti samo pomoću vage ili internetskog BMI kalkulatora.

Jedan od razloga je to što osoba s naizgled normalnom težinom može imati malo mišića, dok druga osoba koja prema BMI-ju ulazi u kategoriju blago povišene težine može imati drugačiji sastav tijela.

Zato nije dobra ideja samostalno krenuti na strogu dijetu samo zato što vaga pokazuje nekoliko kilograma više nego prije.

Posebno nakon 65. godine agresivno mršavljenje bez stručnog nadzora može dovesti i do neželjenog gubitka mišića.

Najvažnije pitanje nije: „Koliko imam kilograma?“

Mnogo korisnije je zapitati se:

Jesam li snažan i pokretan?

Da li se moja težina posljednjih mjeseci naglo mijenja?

I kakvi su mi ostali zdravstveni pokazatelji?

Ako je težina stabilna, osoba normalno jede, fizički je aktivna i sposobna obavljati svakodnevne aktivnosti, broj na vagi dobija sasvim drugačije značenje.

Nakon 65. godine cilj nije biti što lakši. Cilj je sačuvati snagu, pokretljivost i dovoljno hranjivih rezervi da tijelo može dobro funkcionisati.

Ako planirate veći gubitak težine ili ste počeli mršaviti bez namjere, najbolje je razgovarati s ljekarom prije nego što broj na vagi pokušate promijeniti na svoju ruku.