Trump ostaje predsjednik, ali više nema slobodne ruke: Evo šta njegov poraz u Kongresu znači za Evropu i ostatak svijeta

Donald Trump nije izgubio predsjedničke izbore i neće napustiti Bijelu kuću. Ipak, rezultat američkih međuizbora 2026. mijenja način na koji će moći voditi zemlju – i posljedice se neće zaustaviti na granicama Sjedinjenih Američkih Država.

Demokrati su osvojili kontrolu i nad Predstavničkim domom i nad Senatom, čime Trump od januara više neće imati republikansku većinu koja mu je omogućavala mnogo širi prostor za provođenje političke agende.

Za Evropu to odmah otvara nekoliko velikih pitanja. Hoće li SAD ponovo snažnije pomagati Ukrajini? Može li Kongres ograničiti Trumpove carine? Šta će biti s NATO-om? Hoće li rat s Iranom i dalje pritiskati cijene nafte? I može li politički oslabljen predsjednik postati predvidljiviji – ili upravo suprotno?

Odgovor nije jednostavan, jer Trump i dalje ostaje jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu.

Prvo treba razumjeti šta Trump zapravo jeste izgubio

Američki predsjednik nije izgubio izvršnu vlast. I dalje vodi administraciju, ima veliku ulogu u vanjskoj politici, komanduje oružanim snagama i raspolaže nizom izvršnih ovlasti.

Ono što gubi jeste politička udobnost da uz Bijelu kuću kontroliše i zakonodavnu vlast.

Od januara demokrati će određivati dnevni red oba doma Kongresa, voditi ključne odbore, pokretati istrage, usvajati ili blokirati zakone i kroz Senat imati snažan utjecaj na predsjednička imenovanja.

Drugim riječima, Trump ostaje predsjednik, ali dobija mnogo snažniju institucionalnu protivtežu.

Ukrajina je možda prvo mjesto gdje bi Evropa mogla osjetiti promjenu

Trumpova administracija tokom ovog mandata uglavnom je zaustavila direktnu američku finansijsku i vojnu pomoć Ukrajini, dok je Washington istovremeno pojačavao pritisak da se rat završi pregovorima.

Demokratska kontrola oba doma sada omogućava da Kongres ponovo pokrene pitanje novih paketa pomoći Ukrajini.

To ne znači da novac može automatski krenuti prema Kijevu. Trump može uložiti veto na zakone koje ne želi potpisati. Da bi Kongres zaobišao predsjednički veto, potrebna je dvotrećinska podrška u oba doma, što znači da bi demokratama bila potrebna i pomoć dijela republikanaca.

Ipak, sama mogućnost da Kongres ponovo otvara pitanje pomoći mijenja političku situaciju.

Za evropske države, koje su posljednjih godina preuzele sve veći dio finansijskog i vojnog tereta podrške Ukrajini, to je vjerovatno jedna od najvažnijih posljedica izbora.

Ali Evropa neće zbog jednog izbornog rezultata prestati jačati vlastitu odbranu

Tokom Trumpovog drugog mandata evropske članice NATO-a sve su snažnije suočene s porukom iz Washingtona da moraju preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost.

SAD je već tražio od evropskih saveznika i Kanade da povećaju broj aviona, brodova i drugih vojnih kapaciteta dostupnih NATO-u, dok Washington smanjuje dio svojih snaga predviđenih za krizne planove Saveza.

Zbog toga pobjeda demokrata u Kongresu ne znači povratak na staru situaciju u kojoj bi Evropa jednostavno ponovo mogla računati na gotovo neograničenu američku sigurnosnu podršku.

To se vidi i iz prvih evropskih reakcija.

Potpredsjednica Evropskog parlamenta Christel Schaldemose ocijenila je da bi novi odnos snaga u Washingtonu mogao biti povoljniji za podršku Ukrajini i odnose s ostatkom svijeta, ali je odmah dodala da Evropska unija mora nastaviti jačati sposobnost da stoji „na vlastitim nogama“.

To je možda i najvažnija poruka za Evropu: demokratski Kongres može usporiti ili promijeniti dio Trumpove politike, ali evropska strategija veće samostalnosti vjerovatno neće nestati.

Carine i trgovinski ratovi mogli bi postati komplikovaniji

Trump je trgovinu pretvorio u jedno od glavnih sredstava američkog političkog pritiska.

Carine, prijetnje carinama i zahtjevi za velikim investicijama u SAD obilježili su odnose Washingtona s Evropskom unijom, Kinom, Indijom i američkim saveznicima u Aziji.

Nakon međuizbora neki američki trgovinski partneri sada mogu procijeniti da Trump više nema jednako snažnu političku poziciju i da imaju više prostora da mu se suprotstave ili odgađaju pojedine dogovore.

Ali Evropa ne treba očekivati da američki protekcionizam jednostavno nestane.

Trump i dalje raspolaže nizom zakonskih mehanizama kojima predsjednik može uvoditi trgovinska ograničenja, dok bi pokušaj demokrata da suzi te ovlasti vjerovatno završio predsjedničkim vetom.

Otvorena ostaju i konkretna pitanja poput mogućih američkih mjera protiv evropskih država koje uvode poreze na digitalne usluge velikim američkim tehnološkim kompanijama.

Drugim riječima: Evropa može dobiti više prostora za pregovore, ali ne i kraj trgovinskih sukoba

Predsjednik Odbora Evropskog parlamenta za međunarodnu trgovinu Bernd Lange upozorio je nakon izbora upravo na to – američki protekcionizam neće nestati samo zato što su demokrati osvojili Kongres.

Njegova procjena odražava širu dilemu evropskih vlada.

S jedne strane, demokratska većina u Kongresu mogla bi donijeti više predvidljivosti i političkog dijaloga. S druge, Trump ostaje čovjek koji vodi američku trgovinsku politiku i koji je već pokazao spremnost da carine koristi kao sredstvo političkog pritiska.

Rat s Iranom je još jedna tema koja Evropu direktno pogađa

Američki izbori nisu bili samo priča o unutrašnjoj politici.

Rat s Iranom i rast troškova energije bili su među pitanjima koja su opteretila republikance tokom kampanje.

Konflikt je poremetio isporuke nafte i ukapljenog prirodnog gasa iz Zaljeva, što je podiglo cijene energije širom svijeta.

Evropa takve promjene osjeti vrlo brzo – kroz gorivo, industrijske troškove, transport i inflaciju.

Nakon izbornog rezultata dio tržišta počeo je računati s mogućnošću snažnijeg američkog interesa za diplomatski izlaz iz konflikta. Cijena nafte je u prvim satima nakon izbora dodatno oslabila, iako stanje na tržištu i dalje ostaje vrlo neizvjesno.

Ako rezultat izbora zaista natjera Trumpovu administraciju da ozbiljnije traži političko rješenje s Iranom, posljedice bi mogle biti mnogo šire od američke politike – posebno za evropske račune za energiju.

Ni Kina ne posmatra Trumpov poraz samo kao američku stvar

Peking sada također procjenjuje koliko je američki predsjednik politički oslabljen.

Trump je tokom mandata kombinovao trgovinski pritisak s pokušajima direktnih dogovora s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Demokratski Kongres mogao bi mu otežati pravljenje velikih ustupaka Kini, posebno kada je riječ o izvozu napredne tehnologije, umjetnoj inteligenciji, poluprovodnicima i strateškim lancima snabdijevanja.

To znači da Trumpova slabija pozicija ne mora automatski značiti blaže odnose Washingtona i Pekinga.

U pojedinim oblastima pritisak na Kinu mogao bi čak postati dvostranački.

Tržišta su već pokazala koliko pažljivo prate Washington

Finansijska tržišta reagovala su odmah nakon rezultata.

Evropski STOXX 600 skočio je 1,4 posto na najviši nivo u dva mjeseca, euro je ojačao prema dolaru, dok su dionice velikih evropskih i američkih proizvođača oružja pale.

Investitori trenutno pokušavaju procijeniti dvije suprotne stvari.

Demokratska kontrola Kongresa može značiti političku blokadu i manje novih zakona, što tržišta ponekad vole jer smanjuje regulatornu neizvjesnost. Istovremeno, demokrati bi mogli pojačati nadzor nad sektorima poput umjetne inteligencije, velikih tehnoloških kompanija i data centara.

Zato američki izborni rezultat već utiče na evropske dionice, valute, obveznice i očekivanja o kamatama.

Najveća greška bila bi zaključiti da je Trump sada nemoćan

Nije.

To naglašavaju i evropski i ruski zvaničnici.

Trump ostaje predsjednik još dvije godine i i dalje ima vrlo široke ovlasti u izvršnoj i vanjskoj politici.

Može koristiti veto. Može voditi pregovore s drugim državama. Može donositi izvršne odluke u okviru postojećih zakona. Može snažno oblikovati američku poziciju prema Rusiji, Kini, Bliskom istoku i NATO-u.

Demokrati mu mogu ograničiti zakonodavni prostor i otežati finansiranje pojedinih politika, ali ne mogu jednostavno preuzeti Bijelu kuću prije predsjedničkih izbora 2028.

Šta onda ovaj rezultat stvarno znači za Evropu?

Najkraći odgovor glasi: više kontrole nad Trumpom, ali ne i kraj Trumpove politike.

Evropa sada dobija Kongres koji bi mogao biti bliži njenim stavovima o Ukrajini, klimatskoj politici i dijelu transatlantske saradnje.

Ali istovremeno ostaje američki predsjednik koji ima vlastite stavove o NATO-u, trgovini, carinama, Rusiji, Kini i Bliskom istoku.

Zbog toga će naredne dvije godine vjerovatno biti obilježene stalnim pregovorima između Bijele kuće i Kongresa, ali i još većom potrebom Evrope da planira politiku bez pretpostavke da će Washington uvijek djelovati na isti način.

Američki izbori zato možda nisu Evropi vratili staru Ameriku.

Ali su Trumpu oduzeli ono što je imao tokom prve polovine mandata – Kongres koji mu je davao mnogo više prostora da vlastitu politiku pretvara u zakon.

A kada se radi o zemlji čije odluke utiču na ratove, energiju, trgovinu, kamate i globalna tržišta, ta promjena neće ostati samo američka priča.