Ajnštajn ga je obožavao i decenijama je jeo isti doručak: Za njega se kaže da je to recept za „mozak genijalca“: Svi ga obožavaju

Kako je izgledalo jutro čovjeka čije su ideje promijenile naše razumijevanje svijeta? O Albertu Ajnštajnu najčešće čitamo kroz njegova otkrića, ali sjećanja ljudi koji su ga poznavali otkrivaju i sasvim drugačije detalje, uključujući ono što je volio imati na stolu.

Njegova pomoćnica Herta Valdov govorila je i o njegovim prehrambenim navikama. Prema sjećanjima koja prenosi Krstarica, jedan jutarnji izbor redovno se ponavljao. Među njegovim omiljenim namirnicama izdvajala se i jedna koju je, navodno, znao jesti nekoliko puta dnevno.

Kakav je to doručak birao slavni naučnik? Odgovor je mnogo bliži našoj svakodnevici nego što biste možda očekivali.

Šta je Ajnštajn jeo za doručak?

Prema prenesenim sjećanjima, njegov jutarnji obrok činila su najmanje dva pržena jajeta, uz hljeb i puter. Posebno je volio tost, pa je prepečeni hljeb imao svoje mjesto na stolu.

Nije riječ o neobičnoj kombinaciji koju bi danas bilo teško pripremiti. Naprotiv, takav doručak prepoznatljiv je u brojnim domaćinstvima: nekoliko poznatih sastojaka, kratka priprema i obrok za koji nije potreban poseban recept.

Dok neko svakog jutra želi drugačiji izbor, drugome odgovara poznata rutina. Unaprijed zna šta treba kupiti, koliko će priprema trajati i šta će poslužiti. Upravo zbog te jednostavnosti opis Ajnštajnovog doručka djeluje toliko blisko, uprkos njegovoj nesvakidašnjoj životnoj priči.

Gljive je posebno volio, a spominje se i med

Ipak, jaja i tost nisu jedini detalji njegovog jelovnika koji privlače pažnju. U tekstu koji prenosi Krstarica navodi se da je Ajnštajn naročito volio gljive — toliko da ih je znao jesti i tri puta dnevno.

Upravo je naklonost prema gljivama jedan od najupečatljivijih detalja ove priče. Među namirnicama koje je rado jeo spominje se i med, kao slatki dio njegovih prehrambenih navika.

Ovi opisi pokazuju da se priča o njegovoj ishrani ne završava doručkom. I ostali obroci, prema istom izvoru, bili su prilično jednostavni.

Ručak je znao zaboraviti, a birao je i grah iz konzerve

Za razliku od jutarnje rutine, ručak mu je ponekad promicao. Izvor navodi da je o zaboravljanju tog obroka govorio i svom sinu.

Kada bi birao nešto brzo, posezao je za grahom iz konzerve. Za večeru se spominju kobasica, sir, voće i čaj — još jedan izbor sastavljen od poznatih namirnica, bez složene pripreme.

Svakodnevni detalj koji približava slavnog naučnika

Ovakve priče zanimljive su jer iza poznatog imena otkrivaju čovjeka sa svojim ukusima i navikama. Radni stol, formule i naučna rasprava na trenutak ustupaju mjesto tostu, omiljenom prilogu i pitanju šta pojesti za večeru.

Najviše iznenađuje upravo odsustvo nečeg neobičnog. Doručak koji se pripisuje Ajnštajnu mogao bi se bez mnogo prilagođavanja naći i na našem stolu. Zbog toga ovaj mali detalj njegove svakodnevice ostaje lako pamtljiv: slavnog naučnika zamišljamo uz obrok koji dobro poznajemo.