One uvijek umaju imaju sreće u životu: Ruski psiholog Labkovski izdvaja 3 osobine najuspešnijih žena

Sigurno ste nekada za neku ženu pomislili da jednostavno ima sreće. Djeluje zadovoljno svojim izborima, ne uznemiri je svaka primjedba i poslije razočarenja uspijeva nastaviti dalje. Sa strane je lako zaključiti da joj život daje bolje prilike.

Ali ono što vidimo ne otkriva koliko je puta pogriješila, predomislila se ili morala donijeti neugodnu odluku. Ponekad je zanimljivije pogledati kako se odnosi prema sebi u tim trenucima nego brojati njene uspjehe.

U tekstu koji prenosi Krstarica, ruskom psihologu Mihailu Labkovskom pripisuju se tri osobine važne za zadovoljstvo vlastitim životom. Njihov značaj najlakše je razumjeti kroz svakodnevne situacije u kojima se često i sami prepoznajemo.

1. Ne pretvaraju se da su neko drugi kako bi bile prihvaćene

Prva osobina odnosi se na autentičnost: spremnost da žena pokaže kakva jeste, umjesto da stalno prilagođava svoje ponašanje osobi čije odobravanje želi.

Zamislite, naprimjer, da vam se neko dopada, ali se vaši interesi razlikuju. Kažete da obožavate njegove omiljene izlaske, iako biste radije drugačije proveli večer. Prešutite svoje mišljenje jer ne želite pokvariti utisak. Jednom takvom prilagođavanju lako se pridruži drugo.

Vrijedi se tada zapitati: pokazujem li ovoj osobi sebe ili sliku za koju pretpostavljam da će joj se više dopasti?

Možete biti obzirni i zainteresovani za druge, a da pritom ne skrivate vlastiti ukus, potrebe i stavove. Dogovor o tome kako ćete provesti zajedničko vrijeme ostavlja prostor za obje osobe. Pretvaranje taj prostor postepeno sužava.

2. Iz prošlih odluka pokušavaju izvući pouku

Druga osobina u prenesenom tekstu tiče se odnosa prema prošlosti. Labkovski naglašava važnost toga da čovjek ne provodi život u stalnom preispitivanju onoga što više ne može promijeniti.

Propušten posao, završena veza ili razgovor u kojem ste prešutjeli ono najvažnije mogu se dugo vraćati u mislima. Pitanje „šta bi bilo da sam postupila drugačije“ pritom nema konačan odgovor.

Kao praktičan primjer, korisno je razdvojiti dvije rečenice: „Tada nisam tražila dovoljno informacija“ i „Ja uvijek sve pogrešno uradim“. Prva opisuje konkretnu odluku i otvara mogućnost drugačijeg postupanja. Druga jednu situaciju pretvara u presudu o cijeloj osobi.

Možete zapisati šta biste danas provjerili prije sličnog izbora. Biste li postavili dodatno pitanje, uzeli više vremena ili ranije rekli da vam nešto ne odgovara? Tako razmišljanje dobija konkretan pravac.

Priznati grešku i preuzeti odgovornost ne zahtijeva da sebi istu grešku prebacujete svakog dana.

3. Govore šta im smeta, bez potrebe da se sa svima slože

Treća osobina odnosi se na jasno izražavanje mišljenja i granica. Među pravilima koja Labkovski objavljuje na svojoj službenoj stranici nalaze se i otvoreno saopštavanje onoga što nam ne odgovara te govor o vlastitom iskustvu tokom neslaganja.

To se može prepoznati u sasvim običnom razgovoru. Ako vam prijateljica ponovo mijenja dogovor u posljednji trenutak, možete objasniti da vam je važno da ranije znate plan. Ako vam neko povjerava dodatnu obavezu, možete reći kada je zaista možete završiti.

Naprimjer: „Ove sedmice to ne mogu preuzeti“ ili „Voljela bih da me sljedeći put obavijestiš ranije“. To su primjeri jasnih odgovora koji ne zahtijevaju vrijeđanje druge osobe.

Sagovornik se možda neće složiti. Ipak, tek kada izgovorite svoj stav, postoji mogućnost razgovora o stvarnim potrebama obje strane.

Koju od ovih osobina najteže primjenjujete?

Možda vam nije problem iznijeti mišljenje, ali dugo razmišljate o starim odlukama. Možda ste pomireni s prošlošću, a ipak redovno prihvatate dogovore koji vam ne odgovaraju.

Za početak odaberite jednu situaciju iz protekle sedmice. Šta ste željeli reći? Šta ste na kraju uradili? Kako biste sljedeći put mogli odgovoriti jasnije i poštenije prema sebi?

Ove tri osobine možete posmatrati kao povod za takva pitanja. Njihova praktična vrijednost dolazi do izražaja onda kada opću ideju povežete s konkretnom odlukom koju možete donijeti drugačije.