NAUČNICI KONAČNO OTKRILI ZAŠTO SU NARANDŽASTE MAČKE POSEBNE: Njihova boja krije genetsku tajnu koja je decenijama zbunjivala istraživače

Vlasnici narandžastih mačaka često će vam reći da je njihov ljubimac „poseban slučaj“.

Internet ih je pretvorio u gotovo zasebnu kategoriju mačaka – navodno su luckastije, društvenije, nestašnije i kao da sve narandžaste mačke dijele „jednu zajedničku moždanu ćeliju“.

Za takvu reputaciju ponašanja zasad nema čvrstog naučnog objašnjenja.

Ali kada je riječ o njihovoj boji, naučnici su 2025. konačno riješili genetsku zagonetku koja je bila poznata više od jednog stoljeća.

Otkrili su neobičnu promjenu na X hromozomu koja uključuje gen ARHGAP36 i koja pigmentne ćelije navodi da proizvode narandžastu umjesto crne ili smeđe boje.

A priča postaje još zanimljivija kada shvatimo zašto su narandžasti mačori mnogo češći od potpuno narandžastih ženki.

Naučnici su još prije više od 100 godina znali da se nešto neobično događa

Genetičari su odavno primijetili da se narandžasta boja kod domaćih mačaka nasljeđuje drugačije nego mnoge druge boje dlake.

Posebno je bilo očigledno da je povezana sa spolom.

Mačori imaju jedan X i jedan Y hromozom, dok ženke obično imaju dva X hromozoma.

Ako mužjak na svom jedinom X hromozomu naslijedi narandžastu varijantu, nema drugi X koji bi nosio alternativnu verziju. Zbog toga njegova dlaka može postati narandžasta.

Kod ženke je situacija složenija.

Da bi cijela bila narandžasta, obično mora dobiti narandžastu varijantu na oba X hromozoma.

Zato je potpuno narandžastih ženki manje.

A onda su tu kornjačevine i trobojne mačke

Ako ženka naslijedi narandžastu varijantu samo na jednom X hromozomu, može nastati karakterističan mozaik boja.

Razlog je fenomen poznat kao nasumična inaktivacija X hromozoma.

U ranim fazama razvoja, svaka ćelija ženske mačke „isključi“ jedan od dva X hromozoma.

U nekim ćelijama ostane aktivan X s narandžastom varijantom, dok u drugim ostane aktivan onaj koji daje tamniji pigment.

Rezultat su narandžaste i crne površine tipične za kornjačevinu, a uz genetske faktore za bijele površine nastaje poznata trobojna ili calico mačka.

Ovaj obrazac genetičarima je decenijama govorio da se ključni gen mora nalaziti negdje na X hromozomu.

Ali nisu znali tačno gdje.

2025. godine pronađen je nedostajući dio slagalice

Istraživači sa Stanforda analizirali su genome narandžastih i nenarandžastih mačaka tražeći promjenu koja se pojavljuje upravo kod narandžastih jedinki.

Pronašli su malu deleciju – nedostajući dio DNK – u području X hromozoma povezanim s genom ARHGAP36.

Sam gen naučnicima nije bio nepoznat.

Iznenađenje je bilo što prethodno nije imao poznatu ulogu u pigmentaciji.

Kod običnih pigmentnih ćelija mačke praktično nije aktivan.

Kod narandžastih mačaka genetska promjena ga, međutim, uključuje tamo gdje inače ne bi trebao biti aktivan.

Jedna mala promjena mijenja pigment koji dlaka proizvodi

Boju dlake određuju pigmentne ćelije koje mogu proizvoditi različite vrste melanina.

Eumelanin daje tamnije crne i smeđe nijanse, dok feomelanin stvara žute, crvene i narandžaste tonove.

Aktiviranje ARHGAP36 u pigmentnim ćelijama narandžastih mačaka utiče na molekularni put koji određuje koju će vrstu pigmenta ćelija proizvoditi.

Rezultat je veća proizvodnja feomelanina i karakteristična narandžasta dlaka.

Stanfordovi istraživači ovaj mehanizam opisuju kao posebno neobičan jer druge narandžaste životinje – primjerice određeni psi ili drugi sisari – obično dobivaju boju mutacijama u drugim genima.

Čini se da je ova mutacija posebna upravo za domaće mačke

Jedan od najzanimljivijih zaključaka jeste da ovaj konkretni genetski mehanizam izgleda kao nešto što se razvilo kod domaće mačke.

Istraživači smatraju da je mutacija veoma stara.

Na historijskim prikazima iz srednjeg vijeka već se mogu pronaći mačke s trobojnim uzorcima, što znači da je narandžasta varijanta među domaćim mačkama prisutna stoljećima.

Moguće je da su i ljudi tokom domestikacije favorizovali neobične boje i tako pomogli njihovom širenju.

A jesu li narandžaste mačke zaista „luđe“ od drugih?

Tu nauka postaje mnogo manje uzbudljiva za internet.

Za sada nema dobrih dokaza da otkrivena genetska promjena uzrokuje karakterističnu ličnost narandžastih mačaka.

Voditelj istraživanja Christopher Kaelin navodi da, prema dosadašnjim podacima, mutacija izgleda vrlo specifično vezana upravo za pigmentne ćelije.

Istraživači nisu pronašli razliku u aktivnosti ARHGAP36 u ispitanim tkivima poput mozga, srca ili bubrega.

Zato nema osnove tvrditi da „narandžasti gen“ mačku čini nestašnijom ili prijateljskijom.

Jedan dio njihove reputacije mogao bi biti povezan i s činjenicom da su narandžaste mačke češće mužjaci.

Genetska tajna je konačno riješena, ali mitovi ostaju

Narandžaste mačke zaista jesu genetski neobične: njihov prepoznatljiv izgled nastaje zbog X-vezane promjene koja uključuje ARHGAP36, gen za koji se ranije nije ni znalo da može učestvovati u stvaranju boje dlake.

Otkriće je riješilo zagonetku koju su genetičari pratili više od jednog stoljeća.

Ali jedna tajna ipak ostaje.

Ako vaša narandžasta mačka u tri ujutro odluči srušiti čašu sa stola i zatim bez razloga potrčati kroz cijeli stan, genetika boje zasad vam neće objasniti zašto.