OVO JE JEDNA OD NAJČEŠĆIH TAJNI U DUGIM BRAKOVIMA: Mnogi je nikada ne priznaju partneru, iako je potpuno ljudska

Partnera volite. Zajedno ste godinama, možda decenijama. Znate kako pije kafu, šta će reći prije nego što izgovori rečenicu i kakvo će mu raspoloženje biti čim uđe kroz vrata.

A ipak, postoji nešto što mnogi ljudi u dugim vezama dožive barem jednom, a o čemu vrlo nerado govore.

Ne zato što su nužno uradili nešto pogrešno, nego zato što se plaše šta bi samo priznanje moglo značiti.

Nekima se čini da će, ako partneru kažu istinu, automatski izazvati ljubomoru, sumnju ili pitanje koje možda nikada prije nije postojalo. Zato osjećaj ostaje privatna stvar, često bez ikakvog konkretnog ponašanja iza njega.

Tajna o kojoj se rijetko govori: simpatija prema nekom drugom

U dugoročnim vezama nije neobično da osoba u nekom trenutku primijeti nekoga drugog ili razvije prolaznu simpatiju. To može biti kolega, poznanik, stara simpatija ili osoba koju susreće kroz svakodnevni život.

Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu o partnerskim odnosima upravo je ispitivalo iskustva žena koje su bile najmanje tri godine u dugim vezama i osjećale privlačnost prema nekome izvan primarnog odnosa.

Većina žena u tom uzorku nije partneru govorila za simpatiju.

Razlozi nisu uvijek bili dramatični. Nekima je osjećaj bio toliko prolazan da nisu vidjele razlog da ga uopće pretvaraju u temu odnosa.

Zašto nešto možemo osjećati, a da ne želimo ništa poduzeti?

Ljudi često zamišljaju da svaki osjećaj mora voditi nekoj odluci. Ako nam se neko dopada, onda navodno „želimo nešto više“. U stvarnom životu stvari su mnogo složenije.

Možemo primijetiti da nam je neko privlačan, uživati u razgovoru ili čak povremeno razmišljati o toj osobi, a istovremeno vrlo jasno znati da ne želimo ugroziti postojeći odnos.

U spomenutom istraživanju dio žena posebno je naglasio da, iako su osjećale privlačnost, nisu željele postupiti po tome.

To pokazuje važnu razliku između unutrašnjeg iskustva i ponašanja.

Zašto ljudi to često ne kažu partneru?

Zamislite rečenicu: „Dopada mi se neko s posla, ali ne želim ništa s njim.“

Čak i ako je potpuno iskrena, osoba koja je čuje možda će zapamtiti samo prvi dio.

Neki ljudi zato procijene da bi priznanje prolazne simpatije stvorilo više problema nego koristi. Drugi osjećaju krivicu iako ništa nisu uradili, pa se boje osude. Treći smatraju da određene misli i osjećaji jednostavno pripadaju privatnom prostoru pojedinca.

Ne postoji univerzalno pravilo da svaki prolazni osjećaj mora biti prijavljen partneru.

Ali tajna može postati nešto sasvim drugo

Postoji velika razlika između toga da partner ne zna za prolaznu simpatiju i toga da postoji paralelna emocionalna povezanost koja zahtijeva stalno skrivanje.

Ako komunikacija s drugom osobom postane važnija nego komunikacija s partnerom, ako se susreti namjerno skrivaju ili se partneru počne lagati, više ne govorimo samo o neizgovorenom osjećaju.

Tajnost tada postaje dio ponašanja.

Upravo zato nije korisno postaviti samo pitanje „da li mi se neko drugi dopada?“, nego i „šta radim s tim osjećajem?“

Simpatija ponekad otkrije šta osobi nedostaje

Neko se može zainteresovati za osobu koja mu pruža pažnju kakvu dugo nije doživio. Drugi se zaljubi u spontanost jer je njegov život postao potpuno predvidljiv. Treći reaguje na komplimente jer se godinama osjećao neprimijećeno.

To ne znači da je nova osoba rješenje.

Ali može biti zanimljivo pitanje: zašto me baš ovo toliko privuklo?

Ako odgovor glasi „zato što se pored te osobe ponovo osjećam zanimljivo“, možda vrijedi razmisliti kada je taj osjećaj nestao iz svakodnevnog života.

Najveća zamka je idealizovati osobu koju zapravo ne poznajemo

Partnera poznajete kada je bolestan, nervozan, umoran, zabrinut i u najlošijem raspoloženju. Novu osobu često vidite samo sat vremena dnevno, uređenu, raspoloženu i izvan svih kućnih problema.

Upravo zbog toga poređenje može biti potpuno neravnopravno.

Jednu osobu gledate u punoj stvarnosti, drugu uglavnom kroz najbolje trenutke.

Da li svaku simpatiju treba shvatiti kao upozorenje?

Ne.

Studija o simpatijama izvan primarne veze pokazala je da su iskustva bila veoma različita. Kod nekih žena simpatija nije imala gotovo nikakav uticaj na odnos, kod drugih je pokrenula razmišljanje o vezi, dok su neke čak opisale povećan interes za vlastitog partnera.

Zato ne postoji jedna formula koja važi za sve brakove.

Možda je jedna od najvećih neizgovorenih istina dugih odnosa upravo to da predanost partneru ne znači prestanak primjećivanja drugih ljudi. Predanost se mnogo više vidi u tome šta radimo nakon što nekoga primijetimo.

Osjećaj se ponekad pojavi bez naše odluke. Granice, iskrenost i ponašanje ipak su mnogo više u našim rukama.