Psihologija

LJUDI KOJI POSLIJE 50. GODINE PRESTANU SLAVITI ROĐENDANE DRUGAČIJE GLEDAJU NA ŽIVOT: Ovih 5 razloga objašnjava zašto im proslave više nisu toliko važne

Postoje ljudi koji su nekada sedmicama planirali rođendan, birali restoran, zvali prijatelje i radovali se torti, poklonima i pažnji. A onda, negdje nakon pedesete, počnu govoriti nešto sasvim drugo: „Nemojte ništa praviti“, „To mi više nije važno“ ili jednostavno požele provesti dan mirno, s nekoliko najbližih ljudi.

To ne mora značiti da su postali tužni, povučeni ili da ih godine plaše. Kod dijela ljudi događa se upravo suprotno: rođendan izgubi važnost zato što se promijeni ono što smatraju vrijednim pažnje.

Istraživanja psihologije starenja pokazuju da se s godinama često mijenjaju prioriteti, odnos prema vremenu, društvenim kontaktima i načinu na koji ljudi procjenjuju vlastiti život. Zato velika proslava koja je nekada bila događaj godine kasnije može djelovati kao nepotrebna obaveza.

1. Više im nije toliko važno koliko ljudi će doći

U mlađim godinama društveni život često ima snažnu komponentu širenja kruga poznanstava. Želimo upoznavati nove ljude, biti dio događaja, imati veliko društvo i osjećaj da smo povezani s mnogo osoba.

Kasnije se kod mnogih ljudi događa zanimljiv pomak. Broj kontakata postaje manje važan od njihove kvalitete.

Socioemocionalna teorija selektivnosti, koju je razvila psihologinja Laura Carstensen, opisuje kako ljudi, kada vrijeme počnu doživljavati kao ograničenije, češće biraju emocionalno značajne odnose umjesto stalnog širenja društvene mreže.

Zato osoba možda više ne želi trideset gostiju samo zato što „tako treba“. Mnogo joj više znači ručak s djecom, partnerom ili nekoliko prijatelja s kojima ne mora glumiti raspoloženje.

2. Rođendan više nije dokaz da su važni drugim ljudima

U mlađim godinama broj poruka, čestitki i gostiju može snažno uticati na osjećaj da smo voljeni i prihvaćeni.

Ko je nazvao? Ko je zaboravio? Koliko ljudi je došlo? Ko je stavio fotografiju na društvene mreže?

S vremenom neki ljudi prestanu takve stvari koristiti kao mjerilo vlastite vrijednosti.

Ako tokom godine imaju nekoliko osoba na koje stvarno mogu računati, jedan dan pun formalnih čestitki više ne znači mnogo.

To ne znači da im nije drago kada ih se neko sjeti. Samo više ne osjećaju da veličina proslave govori išta važno o kvalitetu njihovog života.

3. Počinju drugačije doživljavati vrijeme

Rođendan u dvadesetim često znači još jednu godinu prema nečemu što tek dolazi. Završetak škole, posao, brak, djeca, putovanja, karijera – veliki dio života djeluje kao budućnost.

Nakon pedesete odnos prema vremenu može postati konkretniji.

Ljudi češće razmišljaju o tome koliko su već prošli, koliko se stvari promijenilo i šta žele uraditi s narednim godinama.

U tom kontekstu broj svjećica na torti može postati manje važan od pitanja: „Kako zapravo provodim vrijeme koje imam?“

Istraživanja starenja upravo pokazuju da osjećaj ograničenog vremena može pomjerati fokus prema iskustvima koja imaju emocionalni smisao sada, umjesto prema aktivnostima čija bi vrijednost trebala doći tek u budućnosti.

4. Manje ih zanima društveni ritual, a više ono što stvarno žele

Neke proslave pravimo zato što ih želimo. Druge pravimo zato što vjerujemo da se to od nas očekuje.

Treba pozvati familiju. Treba napraviti ručak. Treba kupiti tortu. Treba odgovoriti na stotinu poruka. Treba izgledati raspoloženo čak i kada bismo taj dan najradije proveli potpuno drugačije.

S godinama dio ljudi postaje manje spreman trošiti energiju na društvene rituale koji im ne donose stvarno zadovoljstvo.

Ako žele prošetati, otići na izlet, provesti dan s partnerom ili jednostavno ostati kod kuće, lakše će to izabrati bez potrebe da se opravdavaju.

To nije nužno povlačenje iz društva. Može biti jednostavno jasnija granica između onoga što radimo zbog sebe i onoga što radimo zato što drugi očekuju.

5. Važniji im postaje običan dan nego jedan veliki datum

Možda je ovo najveća promjena.

U mlađim godinama život često dijelimo na posebne dane i ostatak godine. Rođendan, godišnjica, praznici i putovanja postaju veliki događaji prema kojima se krećemo.

Kasnije neki ljudi počinju mnogo više cijeniti ono što je svakodnevno.

Kafa s partnerom. Zdrav dan bez bolova. Poziv djeteta. Ručak s porodicom. Vrijeme u vrtu. Mogućnost da odu gdje žele i provedu dan bez žurbe.

Kada takve stvari počnu nositi veću vrijednost, rođendan više ne mora biti jedini trenutak kada život treba djelovati poseban.

Ali nisu svi koji prestanu slaviti rođendan došli do nekog „višeg nivoa mudrosti“

Važno je ne romantizovati ovu naviku.

Neko ne slavi rođendan zato što ga jednostavno nikada nije volio. Drugome smeta pažnja. Treću osobu proslave podsjećaju na gubitke, usamljenost ili godine koje prolaze. Neko bi vrlo rado slavio, ali nema s kim.

Zato se iz jedne navike ne može zaključivati nečija ličnost ili emocionalno stanje.

Ali kod dijela ljudi promjena zaista može pratiti širu promjenu životnih prioriteta.

Možda rođendan nakon 50. ne postane manje važan – nego dobije drugo značenje

Za nekoga više nije potreban restoran pun gostiju da bi osjetio da je dan poseban.

Dovoljan je razgovor s osobom koju voli, odlazak na mjesto na kojem se dobro osjeća ili jednostavan osjećaj da je još jedna godina prošla mirno i da je mnogo važnih ljudi i dalje tu.

Psihologija starenja pokazuje da se s osjećajem ograničenijeg vremena često mijenja ono čemu dajemo pažnju: manje nas zanimaju broj ljudi, status i buduća obećanja, a više emocionalno značajni odnosi i iskustva koja imaju vrijednost sada.

Zato osoba koja nakon pedesete više ne želi veliku proslavu možda nije izgubila interes za život.

Možda je samo prestala vjerovati da se život mora slaviti jednom godišnje.