Tri tipa žena koje se lakše odluče na intimnost: Nije stvar u ubjeđivanju, nego u ovome

Postoji uporna ideja da je za intimnu bliskost muškarcu potrebna određena „taktika“, dovoljno upornosti ili prava kombinacija riječi. U stvarnom odnosu između dvoje odraslih ljudi stvari su mnogo jednostavnije, ali i mnogo složenije od toga.

Žena koja želi bliskost ne mora biti nagovorena. Ona donosi odluku na osnovu vlastite privlačnosti, osjećaja sigurnosti, trenutka u kojem se nalazi i onoga što zapravo želi od odnosa.

Zbog toga dvije žene mogu upoznati potpuno istog muškarca i reagovati potpuno drugačije. Jedna će željeti mnogo vremena prije nego što odnos postane intimniji, druga će vrlo brzo osjetiti dovoljno povjerenja i privlačnosti da napravi sljedeći korak.

Ni jedan ni drugi izbor ne govori automatski ništa loše o njihovom karakteru.

Ipak, postoje određeni obrasci kod žena koje se ne osjećaju obaveznim da mjesecima odgađaju bliskost samo zato što društvo očekuje da „tako treba“. Kod njih odluka često manje zavisi od kalendara, a više od onoga što osjećaju prema osobi preko puta sebe.

1. Žena koja dobro zna šta želi i ne boji se vlastitih odluka

Jedan od najvažnijih faktora može biti jednostavna sigurnost u sebe.

Žena koja dobro poznaje vlastite granice ne mora imati unaprijed postavljeno pravilo da određeni broj sastanaka mora proći prije nego što odnos postane intimniji.

Ako joj se muškarac ne sviđa ili joj nešto u njegovom ponašanju stvara nelagodu, vrlo jasno će se povući.

Ali ako osjeća privlačnost, povjerenje i sama želi isti korak, nema potrebu praviti se nezainteresovanom samo zato da ne bi ostavila „pogrešan utisak“.

Upravo je to važna razlika.

Njena odluka ne dolazi iz pritiska muškarca, nego iz osjećaja da sama upravlja svojim izborima.

Takva žena može vrlo brzo reći „da“, ali jednako lako može reći i „ne“. I upravo zbog toga obično ne reaguje dobro na nagovaranje.

Kada je sigurna u ono što želi, dodatno ubjeđivanje joj nije potrebno. Kada nešto ne želi, deset novih argumenata neće promijeniti granicu.

2. Žena kojoj je važniji osjećaj sigurnosti od vremena koje je prošlo

Neki ljudi povjerenje grade mjesecima. Kod drugih se osjećaj povezanosti može razviti mnogo brže.

To ne znači da su naivni niti da drugu osobu poznaju potpuno nakon nekoliko susreta. Jednostavno mnogo pažnje obraćaju na način na koji se uz nekoga osjećaju.

Je li razgovor prirodan?

Poštuje li muškarac njene granice?

Sluša li kada govori?

Može li prihvatiti odbijanje bez ljutnje?

Djeluju li njegove riječi i ponašanje usklađeno?

Kada su ti odgovori pozitivni, žena može osjetiti dovoljno emocionalne sigurnosti da ne vidi razlog za umjetno usporavanje odnosa.

Takvoj osobi možda nije presudno je li nekoga upoznala prije dvije sedmice ili dva mjeseca. Mnogo joj je važnije kako se muškarac ponašao tokom vremena koje su proveli zajedno.

Posebno mnogo govori način na koji muškarac reaguje na granice. Čovjek koji bez problema prihvata da žena nešto ne želi često ostavlja mnogo sigurniji utisak od onoga koji pokušava svako „ne“ pretvoriti u pregovore.

Paradoksalno, upravo muškarac koji ne vrši pritisak može stvoriti mnogo više prostora za prirodnu bliskost.

3. Žena koja intimnost ne koristi kao test muškarčevih namjera

Postoji još jedan način razmišljanja koji pravi veliku razliku.

Neke žene vjeruju da moraju dugo čekati kako bi saznale želi li muškarac ozbiljan odnos. Ideja je jednostavna: ako ostane dovoljno dugo, znači da mu je zaista stalo.

Druge žene intimnu bliskost i pitanje budućnosti veze posmatraju odvojeno.

One znaju da čekanje samo po sebi ne može garantovati ozbiljnu vezu, kao što ni ranija bliskost automatski ne znači da odnos nema budućnost.

Zato neće nužno koristiti vrijeme kao test.

Ako želi ozbiljnu vezu, radije će to procjenjivati prema drugim stvarima: javlja li se muškarac dosljedno, drži li riječ, pokazuje li stvarno interesovanje za njen život i postoji li između njih kompatibilnost i kada početno uzbuđenje malo oslabi.

Takva žena može biti potpuno otvorena prema vlastitoj privlačnosti, a istovremeno veoma zahtjevna kada je riječ o tome kakvog muškarca želi zadržati u svom životu.

Jedno ne isključuje drugo.

Velika greška je pomisliti da postoji „tip žene“ koji samo treba prepoznati

Ovdje je važno ne izvući potpuno pogrešan zaključak.

Ne postoji profil žene kod kojeg muškarac može naučiti nekoliko znakova i onda pretpostaviti da će ona sigurno pristati na intimnu bliskost.

Ljudi nisu formule.

Ista žena može u jednoj životnoj fazi vrlo brzo poželjeti bliskost s nekim, a nekoliko godina kasnije odlučiti da joj treba mnogo više vremena.

Može osjećati ogromnu privlačnost prema jednom muškarcu, ali ipak odlučiti da ne želi ići dalje. Može poznavati drugog vrlo kratko, a osjećati se iznenađujuće sigurno i povezano.

Zato je jedini pouzdan odgovor uvijek onaj koji osoba jasno izrazi svojim riječima i ponašanjem.

Najprivlačnije ponašanje često uopšte nije ubjeđivanje

Muškarci ponekad misle da moraju pronaći „prave riječi“ kojima će ženu nagovoriti da se opusti.

Mnogo bolji pristup je potpuno suprotan.

Ne pokušavati iznuditi ishod.

Pokazati interesovanje, ali ostaviti prostor. Biti jasan u namjerama, ali poštovati njene. Dopustiti da i ona pokaže šta želi umjesto da se svaki znak pokušava protumačiti kao zeleno svjetlo.

Kada žena osjeti da neće biti kažnjena hladnoćom ili ljutnjom ako kaže da nešto ne želi, lakše može iskreno pokazati i ono što želi.

Sigurnost često stvara više bliskosti od pritiska.

Privlačnost postoji, ali povjerenje odlučuje koliko će se brzo odnos razvijati

Fizička privlačnost može nastati gotovo trenutno. Dovoljno je nekoliko sekundi da nam neko bude zanimljiv.

Ali privlačnost sama po sebi nije cijela priča.

Žena može smatrati muškarca veoma privlačnim i ipak ne željeti nikakav intimniji odnos s njim. Može joj nedostajati osjećaj sigurnosti, možda nije emocionalno spremna ili jednostavno ne želi isti tip odnosa.

S druge strane, kada se uz privlačnost pojave poštovanje, opuštenost i povjerenje, odluka može doći mnogo prirodnije i brže.

Zbog toga je pokušaj da se sve objasni time da su neke žene „lake“, a druge „teške“ potpuno pogrešan način gledanja na temu.

Mnogo preciznije pitanje je: koliko se osoba osjeća slobodno da donese odluku koju zaista želi?

Vrijeme provedeno prije intimnosti ne govori koliko žena vrijedi

Društvo je dugo mnogo strožije procjenjivalo žene prema njihovim intimnim odlukama nego muškarce.

Žena koja čeka dugo može biti proglašena previše hladnom. Ako se odluči ranije, neko će je procijeniti na potpuno suprotan način.

U stvarnosti, nijedan od tih izbora sam po sebi ne otkriva je li neko vjeran, dobar partner ili emocionalno zrela osoba.

Karakter se mnogo bolje vidi kasnije: kroz iskrenost, dosljednost, odgovornost i način na koji tretiramo osobu kada početno uzbuđenje više nije novo.

Nije pitanje koliko je treba ubjeđivati, nego postoji li obostrana želja

Možda je upravo tu najveća razlika između nezrelog i zrelog pristupa ovoj temi.

Ne treba razmišljati: „Kako da je uvjerim?“

Mnogo zdravije pitanje je: „Želimo li oboje isto?“

Ako je odgovor da, nema potrebe za igricama i pritiskom. Ako nije, dodatno ubjeđivanje neće zdrav odnos pretvoriti u bolji.

Žena koja se brže odluči na intimnu bliskost zato nije nužno osoba koju je „lakše osvojiti“. Često je jednostavno dovoljno sigurna u sebe da ne glumi ono što ne osjeća, dovoljno opuštena da posluša vlastite želje i dovoljno jasna da zna gdje su joj granice. Najvažniji znak zato nije koliko je vremena prošlo, nego postoji li između dvoje odraslih ljudi jasna, dobrovoljna i obostrana želja za istim korakom.