Žene koje više ne pokušavaju svima ugoditi obično razviju ovih pet navika

Postoji period u životu kada mnoge žene shvate da ih stalna potreba da budu dostupne, ljubazne, razumne i „dobre prema svima“ zapravo ostavlja bez energije za njih same.

Godinama pristaju na stvari koje im ne odgovaraju samo da nekoga ne bi razočarale. Prešute komentar koji ih je povrijedio. Odu na druženje iako bi najradije ostale kod kuće. Preuzmu dodatnu obavezu jer znaju da će je, ako one ne urade, vjerovatno ostaviti neko drugi.

Izvana takva osoba može djelovati kao idealan prijatelj, partnerica ili kolegica. Uvijek je tu. Uvijek razumije. Uvijek pronađe način.

Ali postoji cijena koju okolina često ne vidi.

Kada žena dugo stavlja tuđe potrebe ispred svojih, može doći do iscrpljenosti, ogorčenosti i osjećaja da je svi poznaju po tome šta za njih radi, a malo ko zna šta je njoj potrebno.

U jednom trenutku neke žene zato naprave promjenu. Ne postanu hladne niti sebične. Samo prestanu vjerovati da je njihova dužnost održavati sve ljude oko sebe zadovoljnima.

A kada to zaista usvoje, u svakodnevnom ponašanju često se pojavi nekoliko novih navika.

1. Prestanu odmah govoriti „da“

Ranije je odgovor dolazio gotovo automatski.

„Možeš li mi pomoći?“ – može.

„Hoćeš li doći?“ – hoće.

„Možeš li preuzeti još ovo?“ – naravno.

Tek kasnije bi shvatila da zapravo nema vremena, energije ili želje da uradi ono na šta je upravo pristala.

Žena koja više ne pokušava svima ugoditi razvija sasvim drugačiju naviku: daje sebi vrijeme prije nego što odgovori.

Kaže: „Javit ću ti.“

Provjeri svoj raspored. Razmisli želi li nešto zaista uraditi. Procijeni hoće li joj još jedna obaveza poremetiti ono što je već planirala.

To možda djeluje kao mala promjena, ali može biti veoma važna.

Jer kada prestanemo automatski govoriti „da“, prvi put počnemo praviti razliku između onoga što stvarno želimo dati i onoga što radimo samo iz straha da će se neko naljutiti.

2. Prestanu svako svoje „ne“ pretvarati u dugačko opravdanje

Ljudi koji žele svima ugoditi često ne znaju jednostavno odbiti zahtjev.

Umjesto „Ne mogu večeras“, slijedi pet minuta objašnjavanja.

Zašto ne mogu. Šta imaju. Kada bi eventualno mogli. Zašto im je žao. I na kraju još jednom naglase da se nadaju da druga osoba neće pogrešno shvatiti.

Razlog je često strah da će kratko „ne“ zvučati grubo ili sebično.

S vremenom žena koja postane sigurnija u vlastite granice može shvatiti da poštovanje ne zahtijeva beskonačno pravdanje.

„Ne odgovara mi.“

„Ne mogu ovaj put.“

„Hvala ti, ali preskočit ću.“

To mogu biti sasvim dovoljne rečenice.

Naravno, u bliskim odnosima objašnjenja imaju smisla. Partneru, porodici ili dobrom prijatelju vjerovatno ćemo reći više jer nam je odnos važan.

Ali nije svako pitanje zahtjev za detaljnim izvještajem o našem životu.

Velika promjena nastaje onda kada žena shvati da tuđe razočarenje nije automatski dokaz da je ona uradila nešto pogrešno.

3. Prestanu popravljati raspoloženje svih oko sebe

U mnogim porodicama ili odnosima postoji osoba koja automatski osjeti kada je neko neraspoložen.

Pita šta nije u redu. Pokušava smiriti svađu. Mijenja vlastito ponašanje kako ne bi dodatno naljutila partnera. Ako je neko nezadovoljan, odmah se pita šta može uraditi da popravi situaciju.

Takva empatija može biti velika vrlina.

Ali problem nastaje kada žena počne osjećati da je odgovorna za svaku emociju ljudi oko sebe.

Ako je partner ljut, ona mora nešto uraditi. Ako je prijateljica razočarana, ona se osjeća krivom. Ako član porodice negoduje zbog njene odluke, odmah razmišlja treba li je promijeniti.

Žena koja prestane svima ugađati počinje razvijati važnu naviku: dopušta drugim odraslim ljudima da nose vlastite emocije.

Može saslušati. Može pokazati razumijevanje. Može se izviniti ako je stvarno pogriješila.

Ali ne smatra više svojom obavezom da ukloni svaku tuđu ljutnju ili razočarenje.

Neko može biti nezadovoljan njenom granicom, a granica i dalje može biti potpuno opravdana.

4. Počnu pažljivije birati kome daju vrijeme i energiju

Jedna od najvećih promjena događa se u odnosima.

Žena koja je navikla svima ugoditi često održava mnogo kontakata iz osjećaja obaveze.

Javlja se ljudima koji se njoj gotovo nikada prvi ne jave. Odlazi na druženja nakon kojih se osjeća iscrpljeno. Sluša iste probleme osoba koje nikada ne pitaju kako je ona.

Ne radi to zato što joj svi ti odnosi zaista odgovaraju, već zato što ne želi nekoga povrijediti ili djelovati nepristojno.

Kada prestane živjeti na taj način, može postati mnogo selektivnija.

Ne znači da traži savršene ljude. Prijateljstva i porodica ponekad zahtijevaju trud, razumijevanje i periode u kojima jedna strana daje više.

Ali počinje primjećivati razliku između odnosa koji prolazi kroz težak period i odnosa koji je godinama jednostran.

Više cijeni ljude pred kojima ne mora stalno paziti kako će biti protumačena.

One koji poštuju njeno „ne“ jednako kao njeno „da“.

I upravo zato njen krug ljudi ponekad postane manji, ali kvalitetniji.

5. Prestanu mijenjati svoje odluke samo zato što se nekome ne sviđaju

Ovo je vjerovatno jedna od najtežih navika za razviti.

Donese odluku da promijeni posao, a porodica kaže da je to rizično.

Odluči prestati održavati određeni odnos, a neko joj kaže da pretjeruje.

Ne želi otići na događaj i odmah čuje da se „promijenila“.

Ranije bi možda počela sumnjati u sebe čim nekoliko ljudi pokaže neodobravanje.

Sada će saslušati mišljenje, posebno kada dolazi od osobe kojoj vjeruje. Možda će čak shvatiti da je pogriješila i promijeniti odluku.

Ali neće je mijenjati isključivo zato što je drugima neugodna.

To je velika razlika između tvrdoglavosti i samostalnosti.

Zrela osoba ne smatra da uvijek zna najbolje. Ali isto tako razumije da će posljedice njenih odluka najduže živjeti upravo ona.

Zato ne može cijeli život donositi odluke prema tome ko će se najmanje naljutiti.

Granice u početku najviše iznenade ljude koji ih nikada nisu morali poštovati

Kada žena koja je godinama bila dostupna počne drugačije ponašati, okolina često reaguje.

„Šta ti se dogodilo?“

„Nekada nisi bila takva.“

„Postala si sebična.“

Ponekad te reakcije zaista zaslužuju preispitivanje. Možda je u pokušaju postavljanja granica otišla predaleko ili postala nepotrebno gruba.

Ali ponekad je problem mnogo jednostavniji: ljudi su se navikli na verziju nje koja gotovo nikada nije govorila „ne“.

Kada neko godinama ima slobodan pristup vašem vremenu i energiji, svaka nova granica može mu djelovati kao gubitak.

To ipak ne znači da je granica pogrešna.

Ugađanje drugima često izgleda kao dobrota, ali nije uvijek isto

Postoji važna razlika između toga da nekome nešto uradimo jer želimo i toga da to uradimo jer se bojimo njegove reakcije ako odbijemo.

Prvo je velikodušnost.

Drugo može postati obrazac u kojem konstantno zanemarujemo sebe.

Zato cilj nije prestati pomagati ljudima. Nije cilj postati osoba koja misli samo na sebe niti odbijati svaki kompromis.

Zdravi odnosi upravo zahtijevaju davanje.

Ali davanje ima sasvim drugačiju vrijednost kada je slobodno, a ne kada je rezultat straha da ćemo izgubiti nečiju naklonost.

Najveća promjena nije u tome što počnu češće govoriti „ne“

Najdublja promjena događa se kada žena više ne mjeri vlastitu vrijednost time koliko su svi oko nje zadovoljni.

Neko će je voljeti i kada postavi granicu. Neko neće.

Neko će razumjeti da joj treba vrijeme za sebe. Neko će to doživjeti kao odbacivanje.

Ne može kontrolisati svaku tuđu reakciju.

Može samo odlučiti želi li nastaviti živjeti tako da joj je mir moguć jedino kada su svi drugi zadovoljni.

Žena koja prestane svima ugađati ne postaje manje dobra. Često samo prvi put počne svoju dobrotu dijeliti na način koji ne ostavlja nju samu praznom. Ne govori „ne“ zato što joj ljudi više nisu važni, nego zato što je konačno shvatila da i ona mora biti jedna od osoba čije potrebe uzima ozbiljno.