MOZAK se ne „gasi“ poslije 40. godine: Neke sposobnosti tek tada dostižu svoj vrhunac, a jedna posebno iznenađuje

Postoji raširena ideja da je mozak najbrži u mladosti, a da nakon tridesete ili četrdesete sve polako ide nizbrdo. Zaboravite ime, sporije se sjetite neke riječi ili vam treba više vremena da naučite novu aplikaciju i odmah pomislite: “Godine čine svoje.”

Ali naučna slika je mnogo zanimljivija.

Istraživanja pokazuju da ne postoji jedna dob u kojoj je naš mozak najbolji u svemu. Neke sposobnosti zaista ranije dostižu maksimum, dok druge nastavljaju jačati kroz tridesete, četrdesete, pa čak i mnogo kasnije.

Drugim riječima, poslije 40. ne postajemo jednostavno “manje sposobni”. Mijenja se ono u čemu je naš mozak najbolji.

Ne postoji jedno “zlatno doba” mozga

Istraživači Joshua Hartshorne i Laura Germine analizirali su rezultate desetina hiljada ljudi različite dobi i došli do zaključka koji ruši jednostavnu predstavu o starenju mozga.

Različite mentalne sposobnosti imaju različite razvojne putanje.

Brzina obrade informacija može svoj vrhunac dostići relativno rano. Neke vrste kratkoročnog pamćenja ostaju snažne nešto duže. Druge sposobnosti nastavljaju se razvijati još desetljećima.

Zato pitanje “u kojim godinama je mozak najbolji?” zapravo nema jedan odgovor.

U mladosti smo brži, ali brzina nije sve

Mlađa osoba često može brže reagovati na novu informaciju ili izvršiti jednostavan mentalni zadatak.

To je ono što obično zamišljamo kada govorimo o “brzom mozgu”.

Međutim, svakodnevni život rijetko se sastoji samo od brzog pritiskanja tačnog dugmeta. Potrebno je razumjeti ljude, povezati iskustva, procijeniti situaciju i odlučiti šta je zaista važno.

Tu godine ponekad donose prednost koju obični test brzine ne mogu pokazati.

Jedna sposobnost posebno iznenađuje: čitanje tuđih emocija

U istraživanju se posebno izdvojila sposobnost procjenjivanja emocionalnog stanja drugih ljudi.

Za razliku od nekih sposobnosti koje vrhunac dosežu mnogo ranije, rezultati na zadacima prepoznavanja emocija bili su najbolji kod ljudi u četrdesetim i pedesetim godinama.

To ima zanimljivu logiku.

Do tih godina većina ljudi iza sebe ima mnogo više razgovora, konflikata, prijateljstava, poslovnih odnosa i emotivnih iskustava nego u dvadesetim.

Čovjek ne postaje vidovit, ali postaje bogatiji iskustvom iz kojeg može prepoznati određene obrasce.

Pažnja također može biti veoma snažna oko četrdesete

Još jedno veliko istraživanje koje je obuhvatilo oko 10.000 ispitanika pokazalo je zanimljiv obrazac kod sposobnosti održavanja pažnje.

Rezultati su ukazivali da ova sposobnost može dosegnuti vrhunac početkom četrdesetih godina, nakon čega slijedi postepen pad.

To je prilično daleko od popularne predstave da se nakon tridesete mentalne sposobnosti samo smanjuju.

Rječnik i znanje mogu rasti još desetljećima

Još veće iznenađenje pojavilo se kod vokabulara, odnosno akumuliranog znanja o riječima.

Dok su stariji podaci ukazivali na vrhunac oko kasnih četrdesetih, noviji rezultati u istoj liniji istraživanja pokazivali su da najbolji rezultati mogu dolaziti tek krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih.

Razlog je jednostavan: neke mentalne sposobnosti zavise od iskustva i znanja koje skupljamo tokom života.

Što više čitamo, razgovaramo, radimo i učimo, veća može postajati ta baza informacija.

Iskustvo mijenja način na koji rješavamo probleme

Zamislite dvije osobe koje prvi put naiđu na komplikovan poslovni problem.

Mlađa osoba možda će brže obraditi pojedinačne informacije. Starija osoba, međutim, možda je već pet puta vidjela sličan obrazac.

Ne mora analizirati svaki detalj od početka jer iskustvo odmah uklanja dio mogućih rješenja.

To je jedan od razloga zbog kojih mentalna efikasnost nije isto što i čista brzina.

Zašto onda imamo osjećaj da poslije 40. “sporije razmišljamo”?

Zato što neke promjene zaista postoje.

Brzo prisjećanje određenih informacija ili obrada potpuno novih podataka može postepeno usporavati. Nekada vam treba nekoliko sekundi duže da se sjetite imena ili pronađete riječ koja vam je “na vrhu jezika”.

Ali lako je jednu takvu promjenu pogrešno pretvoriti u zaključak da je čitav mozak slabiji.

Istovremeno možda imate bogatiji rječnik, bolju procjenu ljudi i više iskustva u rješavanju složenih problema.

Mozak se ne razvija kao jedna jedina sposobnost

Možda je upravo to najvažnija poruka ovih istraživanja.

Ne postoji jedan prekidač koji se u određenoj dobi počinje gasiti.

Naš mentalni život sastoji se od velikog broja različitih sposobnosti, a svaka od njih ima vlastiti razvojni put.

Neke mogu slabiti dok druge još uvijek rastu.

Četrdesete zato nisu mentalni kraj, nego drugačija faza

Osoba sa 45 godina možda neće pobijediti dvadesetogodišnjaka u svakom zadatku koji traži munjevitu reakciju.

Ali to ne znači da je njen mozak “lošiji”.

Možda će bolje razumjeti kontekst, prepoznati emocionalnu reakciju sagovornika ili povezati trenutni problem s deset sličnih situacija koje je već prošla.

Mladost često donosi brzinu. Godine mogu donijeti nešto drugo: sposobnost da mnogo brže prepoznamo šta je uopće vrijedno naše pažnje.

Ne treba se bojati svakog trenutka zaboravnosti

Povremeno zaboravljanje imena, ključeva ili razloga zbog kojeg ste ušli u sobu može se dogoditi ljudima različitih godina.

Jedan takav trenutak nije dokaz da mozak ozbiljno propada.

Na mentalne sposobnosti utiču i san, stres, fizička aktivnost, raspoloženje, zdravlje i količina informacija kojima smo svakodnevno izloženi.

Najzanimljivije sposobnosti možda tek dolaze do izražaja

Dugo smo inteligenciju zamišljali kao nešto što brzo naraste, dostigne vrhunac u mladosti i zatim samo opada.

Istraživanja životnog razvoja pokazuju mnogo složeniju sliku.

U dvadesetim možemo biti najbolji u jednoj vrsti mentalnog zadatka. U četrdesetim u drugoj. Desetljećima kasnije možemo i dalje imati prednost u znanju koje se skupljalo tokom cijelog života.

Zato četrdeseti rođendan nije trenutak kada mozak počinje da se “gasi”. Za neke njegove sposobnosti upravo tada može počinjati period u kojem rade najbolje.