Zanimljivosti

ZAŠTO NAM JE PONEKAD LAKŠE BRINUTI O DRUGIMA NEGO O SEBI? Ovih 5 razloga može objasniti zašto vlastite potrebe stalno stavljamo na posljednje mjesto

Za druge uvijek pronađete vrijeme. Saslušate prijatelja koji ima problem, pomognete kolegi, pobrinete se da porodici ništa ne nedostaje i odgovorite na poruku čak i kada ste potpuno iscrpljeni.

A kada vama treba odmor, pomoć ili samo nekoliko sati mira, odjednom se pojavljuje osjećaj krivice.

„Mogu još malo.“

„Nije toliko strašno.“

„Drugi imaju većih problema.“

Briga o drugima može biti važan dio bliskih odnosa i sama po sebi nije problem. Teškoća nastaje kada tuđe potrebe godinama imaju mjesto na listi prioriteta, a vlastite gotovo nikada.

Psihologija ne nudi jedno objašnjenje zašto se to događa, ali ovih pet obrazaca može pomoći da razumijemo takvo ponašanje.

1. Navikli smo da vlastitu vrijednost povezujemo s tim koliko smo potrebni drugima

Neki ljudi vrlo rano nauče da pohvalu i prihvatanje dobijaju upravo kada su korisni.

Dobro dijete ne pravi probleme. Pomaže roditeljima. Brine o mlađem bratu. Ne traži previše.

Takva poruka ne mora biti izgovorena naglas da bi se usvojila.

Kasnije odrasla osoba može osjećati da je dobra prijateljica, partnerica ili majka samo onda kada je neprestano dostupna.

Odbiti zahtjev tada ne djeluje kao obična odluka. Može izgledati kao sebičnost.

2. Tuđe probleme ponekad je lakše rješavati nego vlastite

Kada prijatelj opisuje problem, mi ga posmatramo sa strane.

Lakše vidimo opcije, posljedice i ono što bismo mu savjetovali.

Kada se ista situacija tiče nas, uključene su emocije, strahovi i nesigurnosti.

Zato je ponekad jednostavnije provesti dva sata pomažući drugome nego deset minuta razmišljajući o pitanju koje sami izbjegavamo.

Briga o drugima čak može postati način da stalno budemo zauzeti i ne ostavimo mnogo prostora za vlastite potrebe.

3. Postavljanje granica nosi rizik da će se neko naljutiti

„Ne mogu danas.“

Jednostavna rečenica za neke ljude izaziva ogromnu nelagodu.

Šta ako se osoba uvrijedi? Šta ako pomisli da mi nije važna? Šta ako prestane zvati?

Ljudi koji su posebno osjetljivi na odbacivanje mogu radije pristati na nešto što im ne odgovara nego podnijeti mogućnost tuđeg razočaranja.

Kratkoročno se tako izbjegava konflikt.

Dugoročno se često skupljaju umor i zamjeranje.

4. Vlastite potrebe lako nazivamo luksuzom

Ako neko od nas traži pomoć jer je bolestan, vjerovatno ćemo je smatrati opravdanom.

Ako nama treba slobodno poslijepodne samo zato što smo umorni, možemo odmah početi pregovarati sami sa sobom.

„Mogu odmoriti sutra.“

„Prvo moram završiti još ovo.“

Problem je što odmor, san, vrijeme bez obaveza i emocionalna podrška nisu nagrade koje se dobijaju tek kada je sve ostalo završeno.

Ako stalno čekamo trenutak u kojem više niko ništa neće trebati od nas, taj trenutak možda nikada neće doći.

5. Briga o drugima daje neposredan osjećaj smisla

Kada nekome pomognemo, često odmah vidimo rezultat.

Osoba se smiri, zahvali nam ili riješi problem.

Briga o sebi nema uvijek tako vidljivu nagradu.

Odlazak ranije na spavanje, odbijanje još jedne obaveze ili odlazak u šetnju može djelovati kao da „ništa nismo uradili“.

Ali upravo takve male odluke mogu spriječiti da nakon mjeseci stalnog davanja više nemamo energije ni za sebe ni za ljude kojima želimo pomoći.

Briga o sebi nije suprotnost brizi o drugima

Ponekad se te dvije stvari prikazuju kao izbor.

Ili ste požrtvovani ili ste sebični.

U stvarnosti zdravi odnosi zahtijevaju da obje osobe imaju potrebe, granice i pravo reći da nešto trenutno ne mogu.

Ako uvijek dajete dok se potpuno ne iscrpite, prije ili kasnije briga može početi dolaziti zajedno s ljutnjom i osjećajem da vas drugi koriste.

To ne znači da su drugi nužno sebični. Moguće je da nikada nisu ni dobili priliku čuti gdje je vaša granica.

Jedno pitanje može mnogo toga otkriti

Kada sljedeći put automatski kažete „može“, zastanite i pitajte se:

Da mi najbolji prijatelj kaže da se osjeća ovako umorno kao ja sada, šta bih mu savjetovao?

Često smo prema ljudima koje volimo mnogo nježniji nego prema sebi.

Možda briga o sebi ne mora početi velikom promjenom.

Može početi trenutkom u kojem sebi konačno ponudimo dio razumijevanja koje tako lako dajemo svima drugima.