Zašto se sa godinama mijenjaju naši snovi? Naučnici otkrili zašto poslije 50. rijetko sanjamo dinamične scene, a sve češće ove prizore

U mladosti snovi ponekad izgledaju kao akcioni film. Bježimo od nekoga, kasnimo na ispit, padamo s visine, putujemo na potpuno nepoznata mjesta ili se usred jedne scene odjednom nađemo u sasvim drugoj.

A onda se s godinama nešto mijenja.

Snovi kod mnogih ljudi postaju manje dramatični, rjeđe ih se sjećamo, a kada ih zapamtimo, u njima se često pojavljuju ljudi, mjesta i situacije koje dobro poznajemo iz svakodnevnog života.

Naučna istraživanja zaista pokazuju da se način na koji sanjamo i pamtimo snove mijenja tokom života. Međutim, ne postoji oštra granica na 50. rođendan nakon koje svi počinju sanjati drugačije.

Promjene su postepene, a povezane su sa starenjem mozga, promjenama sna, pamćenjem i životnim iskustvom.

Prva velika promjena: snove jednostavno rjeđe pamtimo

Jedno od najvećih istraživanja ove vrste obuhvatilo je gotovo 29.000 ljudi u dobi od 10 do 79 godina.

Rezultati su pokazali da se učestalost prisjećanja snova povećava od adolescencije prema ranoj odrasloj dobi, a zatim postepeno počinje opadati.

Zanimljivo je da se taj pad ne događa potpuno jednako kod muškaraca i žena.

Kod muškaraca je počinjao ranije, već tokom tridesetih godina, dok se kod žena izraženiji pad pojavljivao kasnije. Kod žena je najniža učestalost prisjećanja u tom istraživanju zabilježena između 50. i 59. godine.

To ne znači da ljudi nakon 50. prestaju sanjati.

Mnogo je vjerovatnije da se sna jednostavno ne sjete nakon buđenja.

Sanjanje se i dalje događa, ali trag koji ostane u budnom pamćenju može biti slabiji.

Zašto se to događa?

Jedan dio objašnjenja krije se u samom snu.

Kako starimo, mijenja se struktura noćnog odmora. San može postati kraći i isprekidaniji, a mijenjaju se i cirkadijalni ritmovi te obrasci REM faze sna, koja je snažno povezana sa živopisnim snovima.

Istraživanja su pronašla povezanost između slabijeg prisjećanja snova kod starijih osoba i promjena u cirkadijalnoj sklonosti REM snu.

Ipak, istraživači upozoravaju da promjene REM sna vjerovatno nisu cijelo objašnjenje.

Tu je i pamćenje.

Da biste ujutro nekome prepričali san, mozak ga mora dovoljno dugo zadržati nakon buđenja. A upravo se određene vrste epizodnog i autobiografskog pamćenja mijenjaju tokom starenja.

Zbog toga san možda nije bio ništa manje zanimljiv – samo ga niste uspjeli „ponijeti“ iz sna u budno stanje.

S godinama opada i raznolikost tema koje pamtimo

Isto veliko istraživanje analiziralo je i 56 tipičnih tema snova.

Pokazalo se da se njihova raznolikost postepeno smanjivala s godinama kod oba spola, a dodatno izražen pad primijećen je kod ispitanika između 60 i 79 godina.

Drugim riječima, mlađi ljudi češće su prijavljivali širok spektar različitih scenarija, dok su stariji navodili manji broj različitih tema kojih se mogu sjetiti.

Istraživači su pretpostavili da bi jedan dio tog efekta mogao biti povezan upravo s promjenama autobiografskog i epizodnog pamćenja.

Ali ni to ne znači da snovi starijih osoba postaju potpuno jednostavni ili dosadni.

Neka druga istraživanja pronašla su relativno male razlike u samom sadržaju snova između srednjih i starijih godina.

Manje svađa, prijetnji i noćnih mora

Jedna od zanimljivijih promjena pojavljuje se u emocionalnom tonu snova.

Istraživanja pokazuju da se učestalost noćnih mora uglavnom smanjuje od mladosti prema starijoj dobi.

Slično je primijećeno i kod prijetnji i agresivnih interakcija.

Mlađi ispitanici češće su prijavljivali snove koji uključuju opasnost, sukobe i prijeteće situacije, dok su takvi elementi bili rjeđi kod starijih ljudi.

Zbog toga tvrdnja da nakon 50. godine snovi mogu postati manje „akcioni“ ima određenu naučnu osnovu – ako pod tim mislimo na manje prijetnji, agresije i dramatičnih noćnih mora.

Ali nauka ne potvrđuje jednostavno pravilo prema kojem nakon određene godine nestanu svi dinamični snovi.

Umjesto nepoznatog, u snovima često ostaje ono što nam je blisko

Snovi odraslih ljudi u svim životnim dobima veoma često koriste materijal iz stvarnog života.

U njima se pojavljuju porodica, prijatelji, dom, posao, svakodnevne obaveze i ljudi o kojima razmišljamo dok smo budni.

To se uklapa u jednu od važnijih ideja savremenog istraživanja snova – da snovi uglavnom ne nastaju kao potpuno nasumični filmovi, nego često odražavaju naše lične brige, odnose i iskustva.

Kod starijih osoba poznati ljudi i mjesta zato mogu imati još veću emocionalnu težinu.

Dom iz mladosti.

Roditelji.

Stari prijatelji.

Partner.

Djeca kakva su bila prije mnogo godina.

Mjesta na kojima smo nekada živjeli.

Važno je ipak biti precizan: istraživanja ne pokazuju da svi ljudi poslije 50. odjednom počinju češće sanjati upravo ove prizore. Sadržaj snova izrazito je individualan.

Ali poznati ljudi, odnosi i svakodnevna životna iskustva ostaju jedan od glavnih izvora materijala iz kojeg mozak gradi snove.

U starijoj dobi možemo češće biti posmatrači vlastitog sna

Zanimljiv trag ponudilo je i novije istraživanje takozvanih „snova posmatrača“.

To su snovi u kojima osoba nije glavni aktivni učesnik događaja, nego ih više posmatra – kao da gleda scenu koja se odvija pred njom.

Analize ukazuju da takva vrsta snova može biti češća kod starijih nego kod mladih odraslih osoba.

To još nije dovoljno istraženo da bi se moglo govoriti o univerzalnom pravilu, ali pokazuje koliko se čak i naša uloga unutar sna može mijenjati tokom života.

Zašto nekada sanjamo ljude kojih više nema?

S godinama raste i broj ljudi iz naše prošlosti koji više nisu dio svakodnevnog života, bilo zato što smo izgubili kontakt ili zato što su preminuli.

Snovi o preminulim članovima porodice i prijateljima nisu neobični.

Nedavni pregled velikog broja istraživanja pokazao je da se takvi snovi pojavljuju u različitim kulturama i da su često povezani s osjećajem povezanosti, tugovanjem, uspomenama i emocionalnom obradom gubitka.

To, naravno, nije fenomen rezervisan samo za starije ljude.

Ali kako se tokom života povećava broj važnih uspomena i gubitaka, raste i količina autobiografskog materijala koji mozak može ponovo koristiti u snovima.

Nije tačno da poslije 50. snovi „nestaju“

Možda je najvažnije razbiti upravo taj mit.

Stariji ljudi i dalje sanjaju.

Razlika je često u tome koliko će se sna sjetiti, koliko različitih tema mogu prizvati i kakav emocionalni sadržaj san ima.

Čak ni istraživanja nisu potpuno jednoglasna. Neke studije pronašle su izražen pad prisjećanja, dok druge između ljudi od 45 do 60 i onih od 61 do 75 godina nisu pronašle velike razlike u dužini ili učestalosti zapamćenih snova.

Zato ne postoji univerzalna formula.

Osoba od 70 godina može imati izuzetno živopisne, neobične i dinamične snove, dok se neko s 30 gotovo nikada ne sjeća šta je sanjao.

Naši snovi možda stare zajedno s našim životom

U dvadesetim godinama svakodnevica je često puna prvih iskustava, novih ljudi, velikih odluka i promjena.

Kasnije se životni fokus može pomjeriti prema porodici, odnosima, zdravlju, uspomenama i ljudima koji su obilježili prethodne decenije.

A snovi često koriste upravo ono čime je naš mozak zaokupljen dok smo budni.

Zato možda nije čudno što se s godinama mijenja i svijet koji gledamo zatvorenih očiju.

Ne postoji čarobna granica nakon 50. godine niti tačno određeni prizor koji svi tada počinjemo sanjati.

Ali istraživanja pokazuju prilično jasan obrazac: snovi se s godinama nešto teže pamte, raznolikost zapamćenih tema opada, a prijeteći i agresivni sadržaji postaju rjeđi.

Možda snovi zato s vremenom zaista postaju manje nalik akcijskom filmu, a više albumu ljudi, mjesta i briga koje su nam tokom života postale važne.