Ajnštajn je gotovo svakog jutra jeo isti doručak: Nije bio skup ni neobičan, a kažu da je recept za mozak

Albert Ajnštajn ostao je upamćen kao jedan od najvećih umova u historiji, pa ne čudi što i decenijama nakon njegove smrti ljude zanimaju detalji iz njegove svakodnevice – od načina na koji je radio do toga šta je jeo.

A kada je riječ o doručku, odgovor je mnogo jednostavniji nego što biste možda očekivali.

Nije počinjao dan egzotičnim namirnicama niti nekakvim posebnim „jelovnikom za genijalce“. Prema sjećanjima njegove kućne pomoćnice Herte Waldow.

Posebno je volio i med, a jedna od neobičnijih kombinacija koja se vezuje za njegov doručak bila su upravo jaja s medom.

Najmanje dva jajeta za početak dana

Herta Waldow godinama je živjela i radila u domaćinstvu porodice Ajnštajn u Berlinu, a njena sjećanja kasnije su objavljena u knjizi „Einstein at Home“.

Opisivala ga je kao čovjeka koji nije mnogo komplikovao kada je hrana bila u pitanju.

Za doručak su se veoma često pripremala pržena jaja ili kajgana, a prema njenim riječima, Ajnštajn bi pojeo najmanje dva jajeta.

Uz njih je obično dolazio tost ili svježe pecivo.

Drugim riječima, njegov jutarnji obrok ne bi izgledao nimalo neobično ni na današnjem stolu u Bosni i Hercegovini i regiji.

Ajnštajn je gotovo svakog jutra birao jaja, najčešće pržena ili pripremljena kao kajganu, uz hljeb ili tost.

Med mu je bio posebna slabost

Ako je u njegovoj prehrani postojao sastojak kojeg se trošilo u ozbiljnim količinama, onda je to bio med.

Prema sjećanjima iz njegovog domaćinstva, med se nabavljao u većim količinama, direktno od pčelara.

Jedna danas popularna verzija Ajnštajnovog doručka podrazumijeva da se dva jajeta isprže na malo putera, a zatim im se pred kraj doda mala količina meda.

Kombinacija slatkog meda i prženih jaja nekome će možda zvučati čudno, ali nije neobična koliko se na prvi pogled čini. Med daje blagu slatkoću i zajedno s puterom stvara sasvim drugačiji okus od klasičnih jaja na oko.

Obožavao je i gljive

Još jedna namirnica koju je Ajnštajn posebno volio bile su gljive.

Waldow je njegovu ljubav prema njima opisivala vrlo slikovito – prema njenim sjećanjima, da se njega pitalo, mogao ih je jesti i nekoliko puta dnevno.

Posebno je volio vrganje, a gljive je donosio i sa šetnji kroz šumu dok je boravio u Caputhu, nedaleko od Berlina.

Jaja i gljive zato su bile sasvim prirodna kombinacija na njegovom stolu.

Nema dokaza da je ovaj doručak bio „tajna njegovog mozga“

Kada se govori o prehrani slavnih naučnika, veoma je lako napraviti pogrešan zaključak.

Ajnštajn jeste često jeo jaja, hljeb, med i gljive, ali nema dokaza da je upravo taj doručak bio zaslužan za njegovu inteligenciju, pamćenje ili naučne sposobnosti.

Nije poznato ni da je ovaj obrok smatrao posebnom formulom za bolji rad mozga.

Njegove prehrambene navike zanimljive su prije svega kao detalj iz svakodnevnog života čovjeka kojeg danas povezujemo s teorijom relativnosti i potpuno novim pogledom na prostor, vrijeme i energiju.

Drugim riječima, ako sutra pojedete dva jajeta s medom, vjerovatno nećete nakon doručka riješiti probleme teorijske fizike.

Možda je zanimljivija jednostavnost nego sam izbor hrane

Ono što ipak privlači pažnju jeste koliko je njegov doručak bio jednostavan.

Nije svakog jutra razmišljao o novom obroku niti tražio komplicirane kombinacije. U njegovom domu često su se ponavljale iste namirnice koje je volio.

Takva rutina nije nepoznata ni danas.

Mnogi ljudi svjesno biraju nekoliko jednostavnih doručaka koje rotiraju tokom sedmice jer im tako jutro počinje bez dodatnog razmišljanja i pripreme.

To ne znači da je Ajnštajn namjerno koristio neku modernu tehniku „smanjenja broja odluka“. Za takvu tvrdnju nema pouzdanog dokaza.

Jednostavno je, prema opisima ljudi koji su živjeli s njim, bio prilično nezahtjevan kada je riječ o hrani.

Nije svaki obrok bio tako uredno isplaniran

Ajnštajn je znao biti toliko zaokupljen radom da hrana nije uvijek bila visoko na listi njegovih prioriteta.

Njegova prehrana tokom života nije bila strogo određena niti se može opisati kao poseban režim.

Volio je različita jednostavna jela, povrće, rižu i tjesteninu pripremljenu na italijanski način, dok je meso, kada bi ga jeo, tražio dobro pečeno.

U kasnijem periodu života njegov odnos prema mesu se mijenjao, a zbog zdravstvenih i etičkih razloga sve više se okretao vegetarijanskoj prehrani.

Doručak genija bio je zapravo sasvim običan

Možda upravo zato priča o Ajnštajnovom doručku toliko privlači pažnju.

Od jednog od najvećih naučnika 20. stoljeća očekivali bismo nešto neobično – poseban napitak, strogu dijetu ili namirnicu za koju niko drugi nije čuo.

A dobili smo dva jajeta, tost, med i povremeno gljive.

Hranu koju danas možete kupiti u gotovo svakoj prodavnici i pripremiti za nekoliko minuta.

To nije recept za genijalnost, niti postoji hrana koja može nekoga pretvoriti u Ajnštajna.

Ali jeste zanimljiv podsjetnik da iza velikih historijskih imena često stoje sasvim obične svakodnevne navike – uključujući i doručak koji bi bez problema mogao završiti na našem stolu već sutra ujutro.