Poznati ruski psiholog objasnio: Kako da u sekundi prekinete kontakt sa osobom koja vam crpi energiju, a da ne izgovorite nijednu ružnu riječ

Postoje razgovori nakon kojih se osjećate bolje, čak i kada se s drugom osobom niste u svemu složili.

A postoje i oni nakon kojih ostanete iscrpljeni.

Objašnjavate se, branite, dokazujete šta ste zapravo mislili, pokušavate smiriti drugu osobu – i na kraju razgovor završi tamo gdje je i počeo.

Samo što ste vi sat vremena stariji i mnogo umorniji.

U popularnoj psihologiji takve osobe često se nazivaju „energetskim vampirima“. Naravno, niko vam doslovno ne oduzima energiju. Riječ je o metafori za odnose u kojima se nakon ponavljanih konflikata, pritisaka i emocionalnih zahtjeva osjećamo iscrpljeno.

Ruski psihijatar i psihoterapeut Mihail Litvak upravo je ovakvim odnosima posvetio knjigu Psihološki vampirizam, dok je u svom poznatom pristupu „psihološkog aikida“ naglašavao drugačiji način reagovanja na konflikt.

Ideja je iznenađujuće jednostavna:

ne morate pobijediti u svakoj raspravi da biste iz nje izašli.

Najveća greška je pokušavati dokazati da druga osoba nije u pravu

Zamislite razgovor s osobom koja vas kritikuje.

Kaže:

„Nikada nemaš vremena za mene.“

Prirodna reakcija je:

„Kako nemam? Prošle sedmice sam ti pomogao, prije toga sam te vozio, a jučer sam te zvao dva puta…“

Druga osoba sada dobija još pet novih stvari na koje može odgovoriti.

„Da, ali tada si kasnio.“

„Zvao si samo zato što sam ja prije toga pisala.“

„A zašto nisi mogao doći u subotu?“

I rasprava dobija novi život.

Što se više pravdate, to više materijala postoji za nastavak konflikta.

Litvakov „psihološki aikido“ zasnivao se na principu koji je nazivao amortizacijom – umjesto direktnog sudara s tuđim napadom, ne pružate mu očekivani otpor.

Umjesto odbrane, jedna neutralna rečenica

Ako neko kaže:

„Sebičan si.“

Ne morate odgovoriti:

„Nisam! Ti si sebična osoba!“

Možete reći:

„Razumijem da me trenutno tako doživljavaš.“

I stati.

Ta rečenica ne znači:

„U pravu si.“

Ne znači ni:

„Prihvatam da sam sebičan.“

Znači samo da ste čuli šta druga osoba govori, ali ne prihvatate poziv da sljedećih 40 minuta dokazujete vlastitu vrijednost.

To je ogromna razlika.

Ako razgovor postane iscrpljujući, dodajte granicu

Ponekad neutralan odgovor nije dovoljan.

Osoba nastavlja.

Postavlja isto pitanje pet puta.

Vraća se na stare probleme.

Traži da se opravdavate iako ste svoj stav već objasnili.

Tada vam ne treba savršena psihološka rečenica.

Potrebna vam je granica.

Možete reći:

„Rekao sam šta sam imao. Ne želim dalje razgovarati na ovaj način.“

Ili:

„Možemo nastaviti kada oboje budemo mirniji.“

Ili jednostavno:

„Neću nastaviti ovu raspravu.“

Nema uvrede.

Nema ponižavanja.

Nema potrebe da drugoj osobi objašnjavate kakav je njen karakter.

Samo informacija o tome šta ćete vi uraditi.

Prava granica nije rečenica – nego ono što uradite poslije nje

Ovo je dio koji mnogi preskoče.

Kažete:

„Ne želim više o ovome razgovarati.“

A onda nastavite razgovarati još pola sata.

To nije granica.

To je molba da druga osoba prestane.

Granica izgleda drugačije:

„Neću nastaviti ovaj razgovor.“

Ako se ista komunikacija nastavi, vi zaista završite razgovor.

Spustite telefon.

Napustite prostoriju ako je to prikladno i sigurno.

Prestajete odgovarati na poruke koje samo ponavljaju isti konflikt.

Ne zato da biste osobu kaznili šutnjom, nego zato što ste jasno rekli da u takvoj komunikaciji više ne želite učestvovati.

Najveća zamka dolazi pet minuta kasnije

Prekinete razgovor.

A onda počnete razmišljati:

„Možda sam ipak trebao objasniti.“

„Možda sada misli da sam loša osoba.“

„Poslat ću samo još jednu poruku da razjasnim.“

I šaljete poruku od šest pasusa.

Razgovor ponovo počinje.

Za osobe koje su navikle popravljati odnose stalnim objašnjavanjem, upravo je ovaj trenutak možda najteži.

Morate prihvatiti mogućnost da druga osoba neće biti zadovoljna vašom granicom.

I da je to u redu.

Ne morate kontrolisati šta će druga osoba misliti o vama

Možete komunicirati jasno i pristojno.

Možete objasniti svoj stav.

Možete pokušati riješiti nesporazum.

Ali ne možete natjerati drugu osobu da vas razumije onako kako vi želite.

Mayo Clinic upravo kod postavljanja zdravih granica naglašava ovu razliku: možete kontrolisati vlastite postupke i odluke, ali ne i tuđe misli, osjećaje i ponašanje.

To znači da nakon rečenice:

„Ne želim dalje razgovarati na ovaj način“

druga osoba može misliti da ste nepristojni.

Može se naljutiti.

Može pokušati izazvati osjećaj krivice.

Vaš zadatak nije automatski ukloniti svaku njenu negativnu emociju.

Zašto miran odgovor ponekad djeluje snažnije od svađe?

Zato što mijenja cijeli obrazac.

Ako je neko navikao da kaže nešto provokativno, a vi zatim deset minuta objašnjavate i branite se, između vas se stvara predvidljiv ciklus.

Provokacija.

Odbrana.

Nova provokacija.

Još duža odbrana.

Kada izostane očekivana reakcija, nema istog materijala za nastavak.

Umjesto:

„Kako možeš to reći nakon svega što sam uradio za tebe?!“

dobije:

„Čujem šta govoriš.“

A zatim:

„Ne želim nastaviti razgovor.“

Rasprava tada može ostati bez goriva.

Ali šutnja nije uvijek zdrava

Važno je napraviti jasnu razliku.

Smireno završiti konflikt nije isto što i danima ignorisati partnera kako biste ga kaznili.

Nije isto ni odbijati svaki neugodan razgovor.

U zdravim odnosima moramo razgovarati i o teškim stvarima.

Ako vam partner kaže da ga je nešto povrijedilo, odgovor:

„Neću o tome pričati“

nije automatski znak emocionalne zrelosti.

Ponekad je upravo razgovor ono što je potrebno.

Granica ima smisla kada komunikacija više nije usmjerena na rješenje, nego se pretvorila u vrijeđanje, manipulaciju, beskonačno ponavljanje ili pritisak.

Kako prepoznati da je vrijeme da prekinete razgovor?

Možda primijetite da peti put odgovarate na isto pitanje.

Da više ne razgovarate o problemu, nego branite vlastiti karakter.

Da svako vaše objašnjenje otvara novu optužbu.

Da vas osoba vrijeđa, a zatim traži da ostanete mirni i nastavite slušati.

Ili jednostavno primijetite da ste previše uznemireni da biste u tom trenutku razgovarali konstruktivno.

Tada prekid razgovora može biti mnogo zdraviji od pokušaja da ga „pobijedite“.

Najjednostavnija formula ima samo tri dijela

Prvo:

„Čujem šta govoriš.“

Zatim granica:

„Ne želim nastaviti razgovor na ovaj način.“

I na kraju najvažniji dio:

zaista prestanite učestvovati u raspravi.

Nema završne uvrede.

Nema „i još samo da ti kažem…“

Nema poruke od dvadeset redova pola sata kasnije.

Možda upravo to znači prekinuti kontakt „u sekundi“

Ne postoji čarobna rečenica koja će drugu osobu u jednoj sekundi pretvoriti u mirnog i razumnog sagovornika.

Niti postoji psihološka tehnika koja garantuje da će konflikt nestati.

Ali odluku da više ne učestvujete u beskorisnom obrascu zaista možete donijeti veoma brzo.

Ne morate uvjeriti drugu osobu da je vaša granica opravdana da bi granica važila.

I ne morate izgovoriti nijednu ružnu riječ.

Ponekad je dovoljno da prestanete dokazivati, prestanete se pravdati i mirno završite razgovor.

Ne zato što ste pobijedili drugu osobu.

Nego zato što ste prestali učestvovati u razgovoru u kojem više niko ništa ne može dobiti.