Frojd je govorio da čovjek svoju pravu prirodu otkriva u trenucima kada mu uskratite ovo: Lekcija o ljudima koju morate zapamtiti za cijeli život
Nekoga možete poznavati godinama, a da tek u jednom kratkom trenutku primijetite njegovu stranu koju ranije gotovo nikada niste vidjeli.
Dok se sve odvija kako želi, osoba može biti ljubazna, šarmantna, strpljiva i puna razumijevanja.
A onda joj kažete:
„Ne.“
Ne možete joj pomoći.
Ne želite pristati na njen zahtjev.
Ne možete joj dati pažnju koju očekuje.
Ne slažete se s njenim mišljenjem.
I odjednom se ton razgovora promijeni.
U popularnim objavama na internetu takva ideja često se pripisuje Sigmundu Freudu kroz tvrdnju da čovjek „pokazuje pravu prirodu kada mu uskratite ono što želi“.
Ne postoje pouzdani dokazi da je Freud izgovorio baš tu rečenicu.
Ali postoji zanimljiva veza sa stvarnim Freudovim radom.
On je mnogo pisao o frustraciji – situaciji u kojoj želja ne može biti zadovoljena – i o unutrašnjim konfliktima koji tada mogu postati izraženiji.
A moderna psihologija i danas ima pojam koji je posebno važan za ovu priču: tolerancija na frustraciju.
Šta je onda to „OVO“ koje toliko otkriva?
Najjednostavniji odgovor glasi:
nemogućnost da odmah dobije ono što želi.
Ne morate nekome oduzeti novac, status ili veliku životnu priliku.
Ponekad je dovoljno postaviti sasvim običnu granicu.
„Ne mogu danas.“
„Ne želim.“
„Ne slažem se.“
„Ovaj put ću uraditi drugačije.“
Tek tada možete vidjeti kako osoba podnosi činjenicu da drugi ljudi nisu produžetak njenih želja.
Psihologija to naziva tolerancijom na frustraciju
Američko psihološko udruženje toleranciju na frustraciju opisuje kao sposobnost da čovjek odgodi zadovoljenje želje ili zadrži relativnu emocionalnu ravnotežu kada naiđe na prepreku.
Drugim riječima, nije problem osjetiti razočarenje.
Svi ga osjećamo.
Zrelost se mnogo više vidi u tome šta uradimo s tim osjećajem.
Jedna osoba može čuti „ne“ i odgovoriti:
„U redu, razumijem.“
Možda joj nije drago.
Možda će biti razočarana.
Ali ne mora zbog toga kazniti drugu osobu.
Druga osoba isto „ne“ može doživjeti kao ličnu uvredu.
I upravo tu počinje važna razlika.
Prvi znak: obična granica postaje „napad“
Zamislite da prijatelju kažete da ovaj vikend ne možete pomoći oko nečega.
Odgovor može biti:
„Šteta, ali nema veze.“
A može biti i:
„Dobro. Sad barem znam koliko ti značim.“
U drugom slučaju više se ne razgovara samo o vašoj dostupnosti.
Vaše „ne“ pretvoreno je u procjenu vašeg karaktera i vašeg odnosa prema toj osobi.
To može stvoriti osjećaj krivice zbog kojeg ćete sljedeći put pristati čak i kada nešto ne želite.
Jedan ovakav komentar ne znači automatski da je neko manipulativan.
Ljudi ponekad reaguju loše kada su povrijeđeni.
Važnije je posmatrati ponavlja li se isti obrazac.
Drugi znak: poštovanje traje samo dok se slažete
Nekada tek kroz neslaganje otkrijemo koliko je odnos zapravo siguran.
Dok govorite „da“, sve funkcioniše.
Ali čim imate drugačije mišljenje, osoba postaje podrugljiva, vrijeđa vas ili pokušava dokazati da s vama nešto nije u redu.
To je posebno važna informacija.
Jer zdrava bliskost ne zahtijeva da se dvije osobe slažu o svemu.
Čovjek može biti frustriran vašom odlukom, a ipak poštovati vaše pravo da je donesete.
Emocionalna regulacija upravo podrazumijeva sposobnost da prepoznamo snažnu emociju i izaberemo reakciju koja odgovara situaciji, umjesto da svaku ljutnju odmah pretvorimo u postupak. :contentReference[oaicite:1]{index=1}
Treći znak: pokušava vas natjerati da promijenite „ne“
Nekada pritisak nije agresivan.
Mnogo je suptilniji.
Vi kažete:
„Ne mogu.“
Osoba pita:
„A zašto?“
Objasnite.
Zatim dolazi:
„Ali mogao bi samo ovaj put.“
Ponovo odgovorite.
„Ali ja bih to za tebe uradio.“
I tako sve dok vaše „ne“ ne postane pregovaranje.
Nije problem pitati ili pokušati pronaći kompromis.
Problem nastaje kada druga osoba odbija prihvatiti odgovor samo zato što joj se ne sviđa.
Četvrti znak: nakon odbijanja dolazi kazna
Nema svađe.
Nema vikanja.
Samo odjednom nestane toplina.
Osoba postane hladna.
Ignoriše vas.
Povuče pažnju koju vam je do jučer rado davala.
I vi vrlo brzo naučite poruku:
„Ako želiš da među nama bude dobro, radi ono što očekujem.“
Važno je razlikovati ovo od normalne potrebe da se čovjek nakon konflikta malo smiri.
Nekome zaista treba nekoliko sati prostora.
Ali ako se povlačenje sistematski koristi kako bi vas natjeralo da popustite, odnos počinje funkcionisati kroz pritisak, a ne dogovor.
Zašto frustracija toliko mijenja naše ponašanje?
Zato što frustracija stvara neugodno emocionalno stanje.
APA je definiše upravo kao stanje koje nastaje kada je čovjek spriječen da dobije nešto što očekuje ili želi. :contentReference[oaicite:2]{index=2}
Neko tu nelagodu podnosi relativno dobro.
Neko postaje nestrpljiv.
Neko se povuče.
Neko se naljuti.
A kod ljudi koji imaju izrazito nisku toleranciju na frustraciju i ljutnju prepreka može izazvati mnogo snažniju reakciju nego što situacija objektivno zahtijeva. APA upravo nisku toleranciju na frustraciju navodi kao jednu od karakteristika kod ljudi koji se lako razljute. :contentReference[oaicite:3]{index=3}
Ali važno je ne napraviti novu grešku.
Jedan trenutak ljutnje nije „rendgen ličnosti“.
Svi možemo imati loš dan.
Čovjeka ne procjenjujte po jednoj reakciji – gledajte obrazac
Možda je neko jednom burno reagovao jer je bio pod velikim stresom.
Možda se odmah nakon toga izvinio.
Možda je priznao:
„Pretjerao sam. Nije bilo u redu da tako reagujem.“
I to također mnogo govori o osobi.
Zato nije korisno svaki trenutak frustracije pretvoriti u test:
„Evo, sada sam vidio kakav si zapravo.“
Mnogo više govori ponavljanje.
Šta se događa svaki put kada ne dobije ono što želi?
Može li čuti „ne“?
Može li izgubiti raspravu bez ponižavanja?
Može li prihvatiti da imate drugačiju odluku?
Može li priznati vlastitu pretjeranu reakciju?
Tu već dobijamo mnogo korisniju sliku.
Posebno obratite pažnju kako ljudi reaguju na vaše granice
Postoji velika razlika između osobe kojoj se vaša granica ne sviđa i osobe koja smatra da nemate pravo na granicu.
Prva može reći:
„Nisam sretan zbog toga, ali razumijem.“
Druga može pokušati učiniti da se osjećate krivo sve dok ne odustanete.
I upravo je to možda najkorisnija životna lekcija iza viralne „Freudove“ izreke.
Ne morate namjerno uskraćivati ljudima stvari da biste ih testirali.
Život će sam donijeti dovoljno situacija u kojima nećete moći ili željeti ispuniti nečije očekivanje.
Tada samo posmatrajte šta se događa.
Kako emocionalno zrela osoba podnosi odbijanje?
Ne mora joj biti svejedno.
Zrela osoba također može biti ljuta, razočarana ili povrijeđena.
Razlika je u tome što zna napraviti prostor između osjećaja i ponašanja.
Može reći:
„Razočaran sam.“
Umjesto:
„Ti si užasna osoba.“
Može tražiti objašnjenje.
Ali ne zahtijeva da se opravdavate dok ne promijenite odluku.
Može se ne slagati s vama.
Ali zna da neslaganje nije isto što i izdaja.
Frojd nije ostavio jednostavnu formulu za procjenjivanje ljudi
Freud je zaista pisao o frustraciji i uskraćivanju zadovoljenja želja, uključujući sukobe koji mogu postati izraženiji kada je željeno zadovoljenje nedostupno.
Ali njegovo razmišljanje bilo je mnogo složenije od viralne poruke:
„Uskratite čovjeku nešto i vidjet ćete njegovu pravu prirodu.“
Moderna psihologija također ne tvrdi da jedan trenutak frustracije otkriva neku skrivenu, nepromjenjivu „pravu ličnost“.
Ono što frustrirajuća situacija zaista može pokazati jeste kako osoba reguliše emocije kada ne može dobiti ono što želi.
A to je veoma vrijedna informacija.
Lekcija koju vrijedi zapamtiti
Ne procjenjujte ljude samo prema tome koliko su ljubazni kada im sve odgovara.
Obratite pažnju kako se ponašaju kada:
čuju „ne“,
izgube kontrolu nad situacijom,
ne dobiju pažnju koju očekuju,
ili moraju prihvatiti odluku koja im se ne sviđa.
Nije presudno da li će osjetiti frustraciju. Frustracija je normalna.
Mnogo je važnije hoće li je pretvoriti u razgovor ili u kaznu za ljude oko sebe.
I možda je upravo to korisnija životna lekcija od bilo kojeg citata koji je internet pripisao Freudu.