ZAŠTO NEKI LJUDI NE VOLE KADA IM GOSTI DOLAZE NENAJAVLJENI? Psihologija nudi zanimljivo objašnjenje ove navike

Nekada je bilo sasvim normalno pokucati nekome na vrata bez prethodne poruke i ostati na kafi sat ili dva. Danas će mnogi ljudi priznati da im je upravo takva posjeta jedna od najmanje dragih situacija.

Ne zato što ne vole prijatelje, rodbinu ili druženje. Mogu satima sjediti s istim ljudima u kafiću, pozvati ih na ručak ili organizovati veliko okupljanje – ali im je važno da znaju kada neko dolazi.

Zbog toga rečenica „Bio sam u blizini pa rekoh da svratim“ kod nekoga izazove iskreno oduševljenje, dok drugoj osobi u trenutku stvori nervozu.

Psihologija ne nudi jedno objašnjenje koje vrijedi za sve, ali potreba za privatnošću, predvidljivošću i osjećajem kontrole nad vlastitim prostorom može objasniti zašto nenajavljeni gosti nekima toliko smetaju.

Dom im predstavlja prostor u kojem konačno ne moraju ništa

Većina ljudi tokom dana ima neku društvenu ulogu.

Na poslu moramo razgovarati, biti pristojni, odgovoriti na pitanja i voditi računa o obavezama. Roditelji se brinu o djeci, zaposleni o zadacima, a čak i običan odlazak u prodavnicu uključuje određenu količinu kontakta s drugim ljudima.

Kada dođu kući, neki ljudi upravo tu spuštaju gard.

Mogu sjediti u staroj trenerci, ostaviti posuđe za kasnije, šutjeti koliko žele i jednostavno ne biti dostupni nikome.

Nenajavljeni gost tu promjenu može prekinuti u sekundi.

Osoba se odjednom ponovo nalazi u ulozi domaćina.

Nije uvijek problem gost – problem je gubitak mogućnosti izbora

Zanimljivo je da ista osoba možda uopće nema problem s posjetom ako za nju zna nekoliko sati unaprijed.

Razlika je u osjećaju kontrole.

Ako zna da gosti dolaze u 18 sati, može završiti ono što radi, odmoriti se, pospremiti ako želi i mentalno se pripremiti za druženje.

Kada neko samo pozvoni, izbor nestaje.

Čak i ako je gost veoma drag, domaćin može osjetiti da je neko drugi upravo odlučio kako će provesti narednih sat vremena.

Za ljude kojima je važna predvidljivost upravo taj element može biti mnogo neprijatniji od samog druženja.

Neki ljudi odmah počnu razmišljati kako izgleda njihov dom

„Nisam pospremila.“

„Suđe je u sudoperu.“

„Nisam ništa pripremio.“

„Šta ću ponuditi?“

Za osobu koja ima visoke standarde gostoprimstva nenajavljena posjeta može aktivirati čitavu listu obaveza.

Gost možda uopće ne očekuje ništa osim kafe, ali domaćin ima osjećaj da stan mora biti uredan, da nešto mora biti ponuđeno i da cijelo vrijeme treba brinuti je li drugoj osobi ugodno.

Zbog toga problem nekada nije ni privatnost ni nedruštvenost, nego pritisak koji osoba sama sebi stvara oko toga kako „dobar domaćin“ treba izgledati.

Introvertiranost može igrati ulogu, ali nije dovoljno objašnjenje

Često se kaže da introverti ne vole nenajavljene goste. To kod nekih ljudi može biti tačno jer nakon mnogo društvenih kontakata žele vrijeme za oporavak.

Ali stvar nije tako jednostavna.

Vrlo društvena osoba također može mrziti nenajavljene dolaske, dok introvert može uživati kada mu najbliži prijatelj spontano svrati.

Mnogo zavisi od granica, odnosa s konkretnom osobom i toga koliko je neko navikao da dijeli svoj privatni prostor.

Zato iz jedne navike nije moguće zaključiti kakva je nečija ličnost.

Veliku ulogu može imati način na koji smo odrasli

U nekim porodicama vrata su gotovo uvijek bila otvorena.

Komšije su ulazile bez najave, rodbina dolazila na kafu, a puna kuća ljudi bila je potpuno uobičajena.

Osobi koja je tako odrasla spontana posjeta može djelovati kao znak bliskosti.

U drugoj porodici gotovo svaka posjeta bila je unaprijed dogovorena, a privatnost doma veoma važna.

Nekome iz takvog okruženja dolazak bez najave može djelovati kao prelazak granice.

Nijedan od ta dva obrasca sam po sebi nije ispravan ili pogrešan.

Najjednostavnija poruka često rješava cijeli problem

Danas je dovoljno poslati kratko:

„Jesi li kući, mogu li svratiti?“

Takva poruka ne uništava spontanost. Samo drugoj osobi daje priliku da kaže odgovara li joj posjeta baš u tom trenutku.

Ako kaže da ne odgovara, to ne mora biti odbijanje prijateljstva.

Možda radi. Možda želi spavati. Možda joj je kuća puna obaveza ili joj jednostavno treba večer bez ljudi.

Poštovanje nečijeg doma znači i prihvatanje da bliskost ne daje automatsko pravo na tuđe vrijeme i prostor kad god nama odgovara.

Zato ljudi koji ne vole nenajavljene goste nisu nužno hladni, nepristojni ili nedruštveni.

Ponekad samo žele nekoliko minuta upozorenja prije nego što njihov privatni prostor ponovo postane društveni.