ZAŠTO BOGATIMA OPROSTIMO ONO ŠTO SIROMAŠNIMA ZAMJERAMO? Adam Smith opisao je slabost našeg prosuđivanja

Na jednom porodičnom okupljanju isti postupak može dobiti dva potpuno različita objašnjenja. Nekome se kašnjenje opravda zauzetošću, dok se drugome zamjeri nepoštovanje. Jedna osoba je samouvjerena, druga navodno umišljena.

Ponekad za različit sud postoje dobri razlozi koje ne poznajemo. Ipak, vrijedi se zapitati šta radimo kada nam se ponašanje nije bitno promijenilo, a promijenio se samo podatak o osobi.

To pitanje postaje posebno zanimljivo u razgovorima o poslovnom uspjehu, zaradi i društvenom ugledu. Koliko zapravo znamo o čovjeku čije mišljenje odjednom pažljivije slušamo?

Kada titula progovori prije osobe

Zamislite da na sastanku čujete prijedlog koji vam djeluje nepotpun. Kasnije saznate da ga je iznio vlasnik veoma uspješne kompanije. Biste li ga sada procijenili drugačije, iako još niste dobili nijedan novi argument?

Iskustvo u određenom poslu može biti relevantno. Ali uspjeh na jednom području nije automatski dokaz da je svako nečije mišljenje dobro obrazloženo, niti da se osoba prema drugima ponaša čestito.

Jednako pitanje možete postaviti kada savjet dolazi od nekoga ko nema visok položaj. Jeste li ga odbacili zbog sadržaja ili zato što vam sagovornik ne djeluje dovoljno važan?

Šta otkrivaju naše svakodnevne iznimke

Možete zamisliti dvije osobe koje hvale vlastite sposobnosti. O jednoj govorimo kao o ambicioznoj, drugu doživljavamo kao nekoga ko se nepotrebno ističe. Ako se pitamo zašto, možda ćemo navesti njihove rezultate, način govora ili prethodna iskustva.

Takvu procjenu vrijedi razložiti na konkretne razloge. Šta je zaista povezano s ponašanjem koje ocjenjujemo? Koji podatak je samo znak prestiža koji nam se dopada?

I odnos prema zaposlenima može poslužiti kao primjer. Da li osobu koja uslužno razgovara s vlasnikom lokala jednako zanima ono što konobar pokušava objasniti? Odgovor se najbolje vidi u postupanju, a ne u izjavama o poštovanju svih ljudi.

Jedan koristan misaoni pokušaj je da iz priče uklonite sve oznake položaja. Ostanite samo pri opisu postupka: osoba je zakasnila, saslušala drugoga ili preuzela zaslugu. Tek zatim vratite podatak o njenom ugledu i provjerite mijenja li se vaša ocjena, te možete li promjenu obrazložiti nečim relevantnim.

Na šta je upozoravao Adam Smith

Adam Smith u Teoriji moralnih osjećanja posvetio je dio knjige sklonosti da se bogatima i moćnima divimo, a siromašne zanemarujemo ili preziremo. Razmatrao je kako ta sklonost može iskriviti naše moralno prosuđivanje.

Problem nastaje kada društveni uspjeh počnemo koristiti kao potvrdu nečije ljudske vrijednosti. Tada bogatstvo i položaj postaju preporuka i tamo gdje bismo trebali gledati odgovornost, znanje i postupke prema drugima.

Primijenjeno na savremeni život, Smithova misao otvara pitanje miješamo li finansijski uspjeh s karakterom. Možemo uvažavati nečije poslovno postignuće i istovremeno zasebno procjenjivati način na koji se odnosi prema ljudima.

Pet pitanja za provjeru vlastitog suda

1. Bih li isto rekao da osoba ima manje novca? Zamislite isti postupak bez podatka o zaradi, automobilu ili vlasništvu nad kompanijom.
2. Koji dokaz podržava moje mišljenje? Izdvojite ponašanje koje ste stvarno vidjeli, umjesto općeg utiska o ugledu.
3. Je li iskustvo relevantno za ovu temu? Poslovna sposobnost na jednom području ne odgovara automatski na sva druga pitanja.
4. Kome dopuštam da pogriješi? Provjerite opravdavate li istu vrstu propusta samo kod ljudi s određenim statusom.
5. Kako se odnosim prema ljudima od kojih ništa ne očekujem? Obratite pažnju na male situacije u kojima nema koristi od ostavljanja dobrog utiska.

Poštovanje koje ne zavisi od koristi

Za početak je dovoljno vratiti razgovor na sadržaj. Ako savjet djeluje uvjerljivo, tražite obrazloženje. Ako vam se ne dopada, pokušajte objasniti zašto bez oslanjanja na nečiji ugled ili manjak ugleda.

U porodici možete saslušati prijedlog člana čiji se glas inače lako preskoči. Na poslu možete razlikovati zahvalnost osobi koja vas je zaposlila od procjene je li njen konkretan zahtjev opravdan.

Smithovo pitanje ostaje neugodno i danas: kada kažemo da nekoga izuzetno cijenimo, na šta tačno mislimo? Na ono što ta osoba radi, na način na koji živi s drugima ili na položaj koji bismo i sami voljeli imati?