LJUDI KOJI NIKADA NE OBJAVLJUJU PRIVATNI ŽIVOT NA DRUŠTVENIM MREŽAMA ČESTO IMAJU OVE OSOBINE: Psihologija daje zanimljivo objašnjenje

Neko objavi fotografiju svakog ručka, putovanja i rođendana, dok druga osoba godinama koristi društvene mreže, a da gotovo nikada ne pokaže partnera, porodicu, kuću ili ono što joj se dešava iza zatvorenih vrata.

Na prvi pogled lako je napraviti zaključak. Možda su povučeni. Možda nemaju šta pokazati. Možda im društvene mreže uopće nisu važne.

Ali ponašanje na internetu rijetko ima samo jedno objašnjenje. Istraživanja o takozvanom self-disclosureu, odnosno dobrovoljnom otkrivanju ličnih informacija drugima, pokazuju da na odluku šta ćemo objaviti utiču privatnost, povjerenje u platformu, osjećaj kontrole, ličnost, društvene norme i procjena koristi i rizika.

Zato osoba koja ne objavljuje privatni život ne mora biti ni tajanstvena ni antisocijalna. Ponekad samo mnogo jasnije odvaja ono što želi podijeliti sa svijetom od onoga što smatra svojim.

1. Često ozbiljnije razmišljaju o privatnosti

Jedno od najdosljednijih objašnjenja manjeg dijeljenja ličnih informacija jeste zabrinutost za privatnost. Istraživanja o ponašanju na društvenim mrežama pokazuju da procjena rizika, prethodna neugodna iskustva i osjećaj kontrole mogu snažno uticati na odluku hoće li neko nešto objaviti.

Takvi korisnici prije fotografije mogu razmišljati ko će je vidjeti, koliko će dugo ostati dostupna i može li otkriti više nego što su prvobitno namjeravali.

To ne znači da se boje interneta. Jednostavno im nije svejedno gdje završavaju njihove informacije.

2. Ne osjećaju potrebu da svaki važan trenutak pretvore u javni događaj

Nekim ljudima je sasvim prirodno podijeliti fotografiju s putovanja ili porodične proslave. Drugima trenutak ne postaje vredniji zato što ga je vidjelo nekoliko stotina ljudi.

Mogu provesti savršen vikend, otići na večeru ili obilježiti važan datum, a da im telefon gotovo ne izađe iz džepa.

To nije dokaz da su sretniji ili sigurniji od ljudi koji objavljuju. Samo pokazuje da zadovoljstvo ne moraju nužno vezivati za javnu prezentaciju iskustva.

3. Pažljivije biraju kome se otvaraju

Važno je razlikovati privatnost od zatvorenosti.

Osoba možda nikada neće napisati na Facebooku da prolazi kroz težak period, a istovremeno će o tome vrlo otvoreno razgovarati s nekoliko bliskih ljudi.

Istraživanja pokazuju da se otkrivanje privatnih informacija razlikuje zavisno od publike. Nije isto povjeriti nešto partneru, poslati fotografiju grupi prijatelja ili istu stvar objaviti javno.

Zato mala količina privatnog sadržaja na profilu ne govori koliko je osoba emocionalno otvorena u stvarnom životu.

4. Imaju jasniju granicu između privatnog i javnog života

Za neke ljude društvene mreže služe za vijesti, humor, posao, hobije ili kontakt s prijateljima, ali ne i kao dnevnik privatnog života.

Njihova granica može biti vrlo jednostavna: „Ovo mi je drago, ali nije za internet.“

Ta odluka posebno se često vidi kada su u pitanju partner, djeca ili članovi porodice koji možda nisu sami odlučili da žele biti javno prisutni.

Takva osoba ne mora skrivati odnos. Možda samo smatra da nije svaki dio odnosa sadržaj.

5. Manje vjeruju platformama nego ljudima oko sebe

Nedavna istraživanja pokazuju zanimljiv detalj: povjerenje u samu društvenu mrežu može biti jedan od važnih faktora koji određuje koliko je osoba spremna dijeliti privatne informacije.

Ako korisnik nije siguran šta se događa s njegovim fotografijama i podacima ili je ranije doživio narušavanje privatnosti, može početi dijeliti mnogo manje.

Zato odsustvo privatnih objava ne mora biti pitanje karaktera koliko racionalne procjene: jednom objavljena informacija često više nije potpuno pod našom kontrolom.

6. Ne koriste društvene mreže kao glavni izvor potvrde

Lajkovi i komentari mogu biti prijatni gotovo svakome. Međutim, ljudi se razlikuju u tome koliko im takva vrsta reakcije znači i zbog čega uopće objavljuju sadržaj.

Neko želi održavati kontakt, neko graditi profesionalni imidž, neko jednostavno bilježi uspomene, a neko gotovo ništa ne objavljuje.

Zbog toga bi bilo pretjerano tvrditi da ljudi koji rijetko objavljuju automatski imaju visoko samopouzdanje. Nauka takvu jednostavnu vezu ne potvrđuje.

Ali sasvim je moguće da pojedinim korisnicima javno odobravanje jednostavno nije dovoljno važno da bi zbog njega izlagali privatni život.

7. Više kontrolišu sliku koju ostavljaju o sebi

Zanimljivo je da manja količina privatnog sadržaja ne mora značiti da osoba uopće ne razmišlja o tome kako je drugi vide.

Ponekad je upravo suprotno.

Istraživanja društvenih mreža pokazuju da ljudi često koriste selektivno predstavljanje: biraju šta će pokazati, šta će izostaviti i kome će određena informacija biti dostupna.

Osoba koja gotovo nikada ne objavljuje porodicu ili vezu možda veoma pažljivo odlučuje šta želi da čini njen javni identitet.

8. Mogu biti jednako društveni kao i oni koji objavljuju svaki dan

Ovo je jedna od najčešćih pogrešnih pretpostavki.

Malo objava ne znači malo prijatelja, malo izlazaka niti usamljenost.

Digitalna aktivnost samo je jedan dio društvenog života. Neko može imati vrlo bogat privatni život, a da njegov profil mjesecima izgleda gotovo potpuno prazno.

S druge strane, velika količina objava također ne znači da je osoba površna ili da očajnički traži pažnju. Dijeljenje sadržaja može pomoći održavanju odnosa i osjećaju povezanosti, a neka istraživanja upravo veću samootvorenost povezuju s većim online društvenim kapitalom.

Najzanimljivije je ono što iz profila ipak ne možemo saznati

Možda upravo tu leži najveća greška koju pravimo na društvenim mrežama. Profil posmatramo kao da je precizan prozor u nečiji život, iako je mnogo bliži pažljivo odabranom izlogu.

Jedna osoba pokazuje gotovo sve, druga samo posao i hobije, a treća objavi jednu fotografiju svakih šest mjeseci. Nijedan od tih obrazaca sam po sebi ne može otkriti karakter cijele osobe.

Ono što psihologija ipak pokazuje jeste da manje dijeljenja privatnog života često može biti povezano s većom zabrinutošću za privatnost, selektivnijim otvaranjem, manjim povjerenjem u platforme ili jasnijom granicom između javnog i ličnog prostora.

Zato sljedeći put kada vidite osobu čiji profil gotovo ništa ne otkriva, možda odgovor nije da „nema šta pokazati“.

Možda je samo odlučila da ono najvažnije ne mora imati publiku.