Život

KARDIOLOG VALENTÍN FUSTER GOVORIO JE O 4 OSOBINE KOJE MOGU POMOĆI DA ŽIVIMO SRETNIJE: Jedna se odnosi na grešku koju pravimo kada se poredimo s drugima

Zašto neko ko objektivno ima mnogo može biti stalno nezadovoljan, dok druga osoba sa mnogo manje djeluje mirnije i sigurnije u sebe?

Španski kardiolog Valentín Fuster tokom svoje duge karijere nije govorio samo o krvnim sudovima, pritisku i prevenciji bolesti srca. Veliki dio njegovog javnog rada posvetio je i motivaciji, odnosu prema sebi i načinu na koji ljudi pronalaze osjećaj smisla.

Jedan od njegovih poznatih okvira sastoji se od takozvane četiri A: pozitivan stav, prihvatanje, autentičnost i altruizam.

To nisu medicinska pravila niti recept koji garantuje sreću. Fuster ih predstavlja kao način na koji se čovjek može odnositi prema sebi i svijetu oko sebe.

1. Stav: problem nije isto što i kraj

Prvo A odnosi se na stav.

Fuster pod tim ne podrazumijeva prisilni optimizam niti uvjeravanje sebe da je sve dobro kada očigledno nije.

Njegova ideja je da se problemu pristupi sa stavom da vrijedi tražiti rješenje.

Dvoje ljudi mogu se suočiti s vrlo sličnom preprekom, a doživjeti je potpuno drugačije. Jedan je može protumačiti kao dokaz da nema smisla pokušavati, dok će drugi prvo pokušati pronaći ono što ipak može učiniti.

Naravno, postoje situacije koje čovjek ne može promijeniti. Pozitivan stav ne briše bolest, gubitak niti stvarne životne poteškoće.

Ali može uticati na ono što radimo nakon što se problem pojavi.

2. Prihvatanje: ne morate biti osoba pored vas

Drugo A možda je danas još relevantnije nego kada je Fuster počeo govoriti o ovom konceptu.

Prihvatanje za njega znači priznati ko smo, šta imamo i iz koje pozicije krećemo – umjesto da svoj život stalno mjerimo tuđim.

U jednom razgovoru dao je vrlo slikovit primjer: ako vaš susjed ima Maserati, a vi ga nemate, on je on, a vi ste vi.

Problem poređenja je u tome što gotovo uvijek biramo tuđu prednost i uspoređujemo je s vlastitim nedostatkom.

Vidimo nečiju kuću, posao, putovanje ili uspjeh, ali ne vidimo cijeli njegov život.

Društvene mreže samo su povećale broj prilika za takvo poređenje. Svakog dana možemo gledati desetine ljudi koji su ljepši, bogatiji, uspješniji ili trenutno sretniji od nas.

Ako vlastitu vrijednost stalno određujemo prema njima, cilj se nikada neće prestati pomicati.

3. Autentičnost: biti ista osoba kada se promijeni publika

Treće A je autentičnost.

Fuster je objašnjava vrlo praktično: biti ista osoba ujutro, popodne i navečer, bez stalnog mijenjanja vlastitog ponašanja prema tome ko sjedi preko puta nas.

Svi donekle prilagođavamo ponašanje situaciji. Normalno je da s direktorom ne razgovaramo potpuno jednako kao s bliskim prijateljem.

Problem nastaje kada se toliko prilagođavamo tuđim očekivanjima da više ni sami ne znamo gdje završava naša stvarna ličnost, a počinje uloga koju trenutno igramo.

Takav život može biti iscrpljujući jer stalno zahtijeva procjenjivanje publike.

Autentičnost zato ne znači govoriti sve što vam padne na pamet. Više znači ne graditi cijeli identitet prema tome čije odobravanje trenutno tražimo.

4. Altruizam: ono što dajemo drugima mijenja i nas

Četvrto A Fuster smatra posebno važnim – altruizam.

Govorio je da su među najsretnijim ljudima oni koji daju, a ne samo oni koji primaju.

To ne mora značiti velike donacije niti život potpuno podređen drugima.

Možemo ponuditi vrijeme, znanje, pažnju, savjet ili jednostavno biti dostupni nekome kome je potrebno da ga saslušamo.

Fuster altruizam povezuje sa osjećajem korisnosti. Čovjek koji vidi da ono što zna ili radi ima vrijednost i za nekoga drugog lakše osjeća da njegov život ima smisao širi od ličnog uspjeha.

Problem nastaje kada sreću stalno tražimo izvan sebe

Zanimljivo je da se sve četiri ideje na neki način vraćaju na isto pitanje: ko upravlja načinom na koji procjenjujemo vlastiti život?

Ako prepreke odmah određuju naš stav, ako vrijedimo samo kada imamo ono što ima susjed, ako mijenjamo ličnost prema publici i ako je sve usmjereno samo na ono što možemo dobiti, zadovoljstvo postaje vrlo nestabilno.

Fusterova četiri A zato nisu obećanje da ćemo biti sretni svakog dana.

Ni jedna ozbiljna životna filozofija to ne može obećati.

Ali mogu poslužiti kao četiri pitanja koja vrijedi povremeno sebi postaviti: Kako reagujem na problem? Prihvatam li vlastiti život ili ga stalno mjerim tuđim? Jesam li isti čovjek kada se promijeni publika? I postoji li nešto što dajem drugima bez računanja šta ću dobiti nazad?

Ponekad odgovor na pitanje zašto smo nezadovoljni nije u tome što nam još nešto nedostaje.

Možda smo samo predugo gledali preko ograde u tuđe dvorište.