Život

ZAŠTO NAM SE NEKA OSOBA ODMAH NE SVIDI, IAKO NAM NIŠTA LOŠE NIJE URADILA? Psihologija objašnjava koliko prvi utisak može biti varljiv

Ponekad upoznamo osobu koja nam nije rekla ništa uvredljivo, nije napravila ništa loše i ponaša se sasvim pristojno – ali nešto nam jednostavno „ne sjeda“.

Ne možemo objasniti zašto.

Možda nam smeta način na koji govori, izraz lica ili energija koju osjećamo tokom razgovora.

Prvi utisci nastaju veoma brzo i mogu sadržavati korisne informacije. Ali psihološka istraživanja pokazuju i da naša sigurnost u prvi dojam nije isto što i njegova tačnost.

Drugim riječima, činjenica da imamo snažan osjećaj o nekome ne znači automatski da smo tu osobu pravilno procijenili.

Mozak pokušava brzo odgovoriti na pitanje: je li ova osoba sigurna?

Ljudi su društvena bića i brzo procjenjivanje drugih ima očiglednu korist.

Na osnovu izraza lica, glasa, držanja tijela i ponašanja pokušavamo zaključiti je li osoba prijateljski raspoložena, dominantna, nervozna ili potencijalno prijeteća.

Za veliki dio toga ne treba nam svjesna analiza.

Dojam se može pojaviti prije nego što uopće znamo objasniti na čemu je zasnovan.

Osoba nas može podsjećati na nekoga iz prošlosti

Nekada problem uopće nije u novoj osobi.

Možda njen ton glasa, način smijanja ili određena gesta podsjeća na nekoga s kim smo ranije imali loše iskustvo.

Ne moramo svjesno napraviti tu poveznicu.

Dovoljan je osjećaj poznatosti povezan s negativnom emocijom.

Tada možemo reagovati na prošlost dok mislimo da procjenjujemo sadašnjost.

Različit stil komunikacije lako tumačimo kao karakter

Tiha osoba može djelovati hladno.

Vrlo direktna osoba može djelovati arogantno.

Netko ko izbjegava kontakt očima može izgledati nezainteresovano, iako je možda samo nervozan.

Problem je što ponašanje vidimo, a razlog ponašanja često ne znamo.

Zato smo skloni popuniti prazninu vlastitim zaključkom.

„Ne gleda me u oči“ lako postane „nešto skriva“.

To može biti tačno.

Ali može biti i potpuno pogrešno.

Prvi utisak može biti djelimično tačan – ali ne i kompletan

Istraživanja takozvanih „tankih kriški“ ponašanja pokazala su da ljudi iz vrlo kratkih interakcija ponekad mogu izvući informacije koje imaju određenu tačnost.

Ali tačnost značajno varira od osobine do osobine i od osobe do osobe.

Posebno je zanimljivo da naše samopouzdanje u procjenu nije pouzdan pokazatelj da smo pogodili.

Možete biti potpuno sigurni da je neko neprijatan – i ipak biti u krivu.

Jedan detalj može obojiti sve ostalo

Ako nam se kod osobe odmah ne svidi jedna karakteristika, lako počnemo negativnije tumačiti i ostale.

Kasni pet minuta – nepoštovanje.

Pogrešno razumije pitanje – površna je.

Ne odgovori odmah na poruku – sigurno je umišljena.

Kada je početni dojam već negativan, mozak lakše primjećuje informacije koje ga potvrđuju.

Ponašanja koja bi kod prijatelja protumačili benigno kod te osobe postaju novi „dokazi“ da smo od početka bili u pravu.

To ne znači da trebate ignorisati svaki loš osjećaj

Oprez može biti koristan.

Ako osoba prelazi vaše granice, ponaša se agresivno, manipuliše ili vam stvara osjećaj nesigurnosti, ne morate nastaviti kontakt samo zato što „prvi utisak može biti pogrešan“.

Poenta nije prisiliti sebe da svima pružite beskonačno mnogo prilika.

Poenta je razlikovati konkretno ponašanje koje nam smeta od nejasnog osjećaja koji još nema dovoljno podataka iza sebe.

Drugi susret ponekad potpuno promijeni sliku

Osoba koju upoznate na najgorem danu u njenoj sedmici možda neće izgledati isto kada je sretnete ponovo.

Nervoza na prvom sastanku, umor, stres ili novo okruženje mogu značajno promijeniti način na koji neko djeluje.

Zato, kada nema stvarnog razloga za oprez, još jedan susret može biti mnogo informativniji od prve minute.

Prvi utisak je koristan kao početna hipoteza.

Problem nastaje kada ga počnemo tretirati kao konačnu presudu.

Ponekad ćemo zaista odmah dobro „pročitati“ osobu.

A ponekad ćemo nekoliko mjeseci kasnije shvatiti da nam je jedan od najdražih ljudi na svijetu na prvom susretu bio potpuno antipatičan.