Istraživanja dokazala da su žene u ovim godinama najodlučnije da prekinu toksične odnose: Tad su potpuno spremne da kažu NE

Godinama je možda prelazila preko istih problema. Davala nove šanse, pokušavala popraviti odnos, objašnjavala šta joj smeta i uvjeravala sebe da će s vremenom biti bolje.

A onda u jednom trenutku više ne želi pregovarati.

Sa strane takva odluka ponekad izgleda naglo: žena koja je dugo ostajala u nezadovoljavajućem odnosu odjednom kaže da je dosta. Međutim, iza tog „odjednom“ često stoje godine razmišljanja, pokušaja i postepenog mijenjanja prioriteta.

Podaci o razvodima pokazuju zanimljiv trend. Razvodi nakon 50. godine, često nazivani „sijedim razvodima“, danas čine znatan dio svih razvoda u Sjedinjenim Američkim Državama. Istovremeno, druga istraživanja pokazuju da su upravo žene češće od muškaraca te koje žele okončati brak.

To ipak ne znači da postoji jedna tačna dob u kojoj žena preko noći postaje odlučnija. Istraživanja ne potvrđuju neku „magičnu godinu“. Mnogo je realnije govoriti o životnom periodu u kojem se mogu promijeniti okolnosti, očekivanja i pitanje na koje osoba pokušava odgovoriti: „Želim li ovako provesti i narednih deset ili dvadeset godina?“

Nakon 50. razvod više nije rijetkost kakva je nekada bio

Analize razvoda u SAD-u pokazuju da su razvodi među ljudima starijim od 50 godina tokom posljednjih nekoliko decenija postali mnogo češći.

Prema jednom velikom istraživanju, oko 36 posto ljudi koji prolaze kroz razvod u SAD-u ima 50 ili više godina. Posebno je zanimljivo da se stopa razvoda nastavila povećavati kod osoba starijih od 65 godina.

To ne znači da ljudi u tim godinama masovno napuštaju brakove niti da će svaka nezadovoljna osoba izabrati razvod.

Ali pokazuje nešto drugo: godine više nisu tako snažna prepreka odluci da se izađe iz odnosa koji osoba više ne želi.

Žene češće žele razvod nego muškarci

Jedno poznato istraživanje sociologa Michaela Rosenfelda sa Stanforda pratilo je više od 2.200 odraslih osoba u heteroseksualnim vezama.

Među brakovima koji su završili razvodom, žene su bile te koje su češće željele prekid. U posmatranom uzorku žene su inicirale približno 69 posto razvoda.

Zanimljivo je da isti obrazac nije pronađen kod nevjenčanih parova. Kod njih muškarci i žene nisu pokazivali tako veliku razliku u tome ko želi završiti vezu.

To je važna razlika jer sugeriše da nije dovoljno pojednostavljeno reći da „žene lakše prekidaju veze“. Razlika se posebno pokazala kod braka.

Ali godine same po sebi nisu okidač

Na internetu se često mogu pronaći tvrdnje da žena nakon 40, 45 ili 50. godine postaje „nezaustavljiva“ i više ništa ne trpi.

Takve rečenice dobro zvuče u naslovu, ali nauka ne pokazuje tako jednostavnu granicu.

Rosenfeldovo istraživanje, primjerice, nije pronašlo značajnu promjenu ženskog iniciranja razvoda zavisno od dobi. Žene su češće željele razvod kroz različite dobne skupine.

Zato je preciznije reći da srednje i kasnije godine života mogu donijeti okolnosti zbog kojih neke žene drugačije procjenjuju odnos, ali ne postoji rođendan nakon kojeg se automatski mijenja način razmišljanja.

Djeca odrastu, a odnos ostane sam pred sobom

Jedan važan životni trenutak može doći kada djeca postanu samostalnija.

Godinama je svakodnevica možda bila ispunjena školom, obavezama, treninzima, računima, kuhanjem i organizovanjem porodičnog života. Partneri su imali zajednički projekat koji je zahtijevao ogromnu količinu energije.

Kada toga odjednom bude manje, odnos se vidi mnogo jasnije.

Neki parovi otkriju koliko uživaju jedno s drugim. Drugi prvi put nakon dugo vremena shvate da ih je osim roditeljske uloge ostalo vrlo malo što povezuje.

Pitanje više nije samo: „Možemo li izdržati?“

Postaje: „Da li mi je ovako dobro?“

Finansijska samostalnost može promijeniti mogućnosti

Za prethodne generacije žena odlazak iz braka često nije bio samo emotivna odluka.

Mogao je značiti ozbiljan finansijski rizik.

Veće učešće žena na tržištu rada, vlastita primanja i veća ekonomska samostalnost danas nekim ženama daju mogućnost izbora koji njihove majke ili bake možda nisu imale.

To ne znači da je razvod finansijski jednostavan. Naprotiv, prekid dugog braka može imati ozbiljne ekonomske posljedice za obje strane, naročito u kasnijim godinama.

Ali postoji velika razlika između pitanja „želim li otići?“ i pitanja „mogu li uopće preživjeti ako odem?“

S vremenom se mijenja i ono što smo spremni tolerisati

Sa 25 godina čovjek često vjeruje da pred sobom ima beskonačno mnogo vremena.

Sa 50 perspektiva može izgledati drugačije.

Neke osobe tada počnu pažljivije birati gdje će trošiti vrijeme i energiju. Ono preko čega su nekada prelazile više ne djeluje kao mala cijena za očuvanje odnosa.

To može uključivati stalno nepoštovanje, emocionalnu udaljenost, ponavljane sukobe ili osjećaj da jedna osoba godinama ulaže znatno više od druge.

Ne mora postojati jedan veliki događaj.

Ponekad odnos završi zbog stotina malih trenutaka nakon kojih osoba više ne vjeruje da će se nešto promijeniti.

„Ne“ često dolazi tek nakon mnogo pokušaja

Kada žena nakon dugog odnosa kaže da više ne želi nastaviti, partner može biti potpuno iznenađen.

Ali odluka koja je za jednu osobu nastala tog dana za drugu je možda sazrijevala godinama.

Razgovori koji nisu ništa promijenili.

Obećanja koja su trajala nekoliko sedmica.

Problemi koji su se uvijek vraćali.

Pokušaji da se zadrži mir.

U jednom trenutku osoba može prestati pitati kako da popravi odnos i početi pitati kako bi izgledao njen život bez njega.

To je velika psihološka promjena.

Odlazak iz nezdravog odnosa nije isto što i lako odustajanje

Popularni savjeti ponekad odlazak predstavljaju kao dokaz snage, a ostanak kao slabost. Život je rijetko tako jednostavan.

Ljudi ostaju u odnosima iz mnogo razloga – zbog ljubavi, djece, finansija, nade da će biti bolje, straha od samoće ili zato što odnos ima i dobre i loše strane.

Isto tako, razvod sam po sebi ne znači da je odnos bio „toksičan“. Taj izraz se danas koristi veoma široko, iako iza prekida mogu stajati potpuno različite okolnosti.

Važnije je obratiti pažnju na konkretno ponašanje: postoji li poštovanje, sigurnost, mogućnost razgovora, međusobna podrška i spremnost obje strane da rade na problemima.

Možda najveća promjena dolazi kada prestane strah od novog početka

Mnoge životne odluke držimo na čekanju jer nas ne plaši samo ono što imamo, nego i ono što dolazi poslije.

Kako ću živjeti sama?

Šta će ljudi reći?

Jesam li prestara da počnem ispočetka?

Hoću li zažaliti?

Kada strah od ostanka postane veći od straha od promjene, odluka može izgledati sasvim drugačije.

I možda upravo zato kod nekih žena u srednjim i kasnijim godinama dolazi do jasnijeg „ne“.

Ne zato što su napunile određeni broj godina, nego zato što su jasnije shvatile šta žele, šta više ne žele i koliko im vremena vrijedi.