KAKO SE PONAŠAJU LJUDI KOJI SU ODRASTALI BEZ DOVOLJNO PAŽNJE? Ovih 5 navika mogu ih pratiti i kada postanu odrasli

Djetetu nisu potrebni savršeni roditelji koji će svaku emociju prepoznati u pravom trenutku. Ali mu je potreban osjećaj da njegove potrebe, strahovi i uspjesi nekome znače.

Kada pažnje dugo nema dovoljno, dijete se prilagođava.

Možda nauči da ne traži mnogo. Da samo rješava probleme. Da bude korisno kako bi dobilo priznanje ili da svoje osjećaje drži za sebe jer vjeruje da ionako nema prostora za njih.

Takve strategije mogu imati smisla u djetinjstvu, ali ih čovjek ponekad nastavi koristiti i mnogo godina kasnije, kada okolnosti više nisu iste.

Ovih pet navika mogu se pojaviti kod nekih odraslih ljudi koji su odrastali bez dovoljno emocionalne pažnje. Nijedna sama po sebi ne dokazuje kakvo je nečije djetinjstvo.

1. Teško traže pomoć, čak i kada je očigledno da ne mogu sve sami

Ako dijete često nije moglo računati na pomoć, može veoma rano naučiti oslanjati se samo na sebe.

Kao odrasla osoba takav čovjek može djelovati izuzetno sposobno.

Svi ga zovu kada imaju problem.

Ali kada se uloge okrenu, gotovo automatski govori: „Ma dobro sam, mogu ja.“

Traženje pomoći može djelovati kao slabost ili kao rizik da će se ponovo razočarati.

Zato radije nosi previše nego da nekome jasno kaže: „Trebaš mi.“

2. Mnogo lakše prepoznaju potrebe drugih nego vlastite

Pitate ih gdje žele ići na večeru.

„Svejedno.“

Šta žele raditi za vikend?

„Kako god vama odgovara.“

To može izgledati kao jednostavan karakter, ali kod nekih ljudi iza toga stoji navika da se njihove želje godinama nisu mnogo uzimale u obzir.

Ako je pažnja dolazila kada su bili tihi, poslušni i nezahtjevni, prilagođavanje može postati automatsko.

3. Pažnja ih može učiniti nelagodnim

Zvuči paradoksalno.

Čovjeku je možda pažnja nedostajala, ali kada je konačno dobije, ne zna šta bi s njom.

Dobije kompliment i odmah ga umanji: „Ma nije to ništa.“

Partner pokaže mnogo nježnosti, a osoba se počne pitati šta očekuje zauzvrat.

Pozitivna pažnja može djelovati sumnjivo ako nije bila uobičajen dio ranijih odnosa.

Ljudi se ne osjećaju automatski sigurno samo zato što sada dobijaju ono što im je ranije nedostajalo. Nekad sigurnost također treba naučiti.

4. Veoma snažno reaguju na osjećaj da ih neko zanemaruje

Partner nekoliko sati ne odgovara na poruku. Prijatelji naprave plan bez njih. Kolega ne obrati pažnju na ono što su rekli.

Za drugu osobu to može biti mala situacija.

Nekome može izazvati osjećaj odbacivanja mnogo veći nego što trenutni događaj naizgled opravdava.

Razlog ne mora biti „pretjerana osjetljivost“.

Ponekad sadašnja situacija dodirne mnogo stariji osjećaj: „Opet nisam dovoljno važan da bi me neko primijetio.“

Važno je ipak ne pretpostaviti da svaka takva reakcija proizlazi iz djetinjstva.

5. Pokušavaju zaslužiti ljubav time što su stalno korisni

Uvijek nešto rade za druge.

Preuzmu dodatnu obavezu, riješe prijateljev problem, organizuju porodični ručak i teško odbijaju molbu.

To može biti obična velikodušnost.

Ali ponekad iza pretjerane korisnosti postoji uvjerenje: „Ako sam potreban, neće me ostaviti.“

Tada izgovaranje običnog „ne mogu“ izaziva veliku krivicu.

Osoba više ne pomaže samo zato što želi, nego zato što njena vrijednost počinje zavisiti od toga koliko daje.

Dobra vijest je da obrasci naučeni u djetinjstvu nisu trajna presuda.

Čovjek može naučiti tražiti pomoć, izraziti vlastitu želju i primiti pažnju bez potrebe da je odmah zasluži.

Jedna od važnijih lekcija odraslog života može biti upravo ova: ne morate biti korisni, savršeno mirni ni potpuno samostalni da biste zaslužili prostor u odnosu.

To ne znači okriviti roditelje za svaki problem. Roditelji mogu voljeti dijete, a istovremeno biti preopterećeni, emocionalno nedostupni ili jednostavno ne znati pružiti ono što mu je potrebno.

Ako stari obrasci ozbiljno otežavaju odnose ili izazivaju veliku patnju, razgovor sa stručnom osobom može pomoći da ih čovjek razumije bez pojednostavljenih etiketa.