POZNATI PSIHIJATAR VIKTOR FRANKL GOVORIO JE O 3 PUTA DO ŽIVOTNOG SMISLA: Njegove ideje posebno su zanimljive ljudima koji su izgubili životnu radost

Ponekad čovjek nema jedan veliki problem koji može pokazati prstom, a ipak osjeća da su dani postali prazni. Ustane, odradi obaveze, vrati se kući, odspava i sljedećeg jutra sve počne ponovo.

Pitanje tada možda nije samo: „Kako da budem sretniji?“

Može biti dublje: „Zašto mi je ovo što radim uopće važno?“

Austrijski psihijatar i neurolog Viktor Frankl upravo je pitanje smisla stavio u središte logoterapije, psihoterapijskog pristupa koji je razvio.

U svojim djelima opisivao je tri široka puta kojima čovjek može pronaći smisao: kroz ono što stvara ili čini, kroz iskustvo nečega ili ljubav prema nekome te kroz stav prema patnji koju ne može promijeniti.

1. Smisao kroz ono što stvaramo i činimo

Prvi put djeluje najjednostavnije: čovjek nešto daje svijetu.

To može biti posao, ali ne mora biti spektakularna karijera.

Može biti odgoj djeteta, vrt koji njegujete, posao koji obavljate savjesno, nešto što popravljate ili pomoć koju pružate nekome kome je potrebna.

Franklova ideja ne zahtijeva da napravimo nešto po čemu će nas pamtiti hiljade ljudi.

Smisao može biti vrlo konkretan i vezan za zadatak koji se nalazi upravo pred nama.

To je važna razlika između smisla i uzbuđenja.

Nije svaki smislen posao zabavan. Roditelj koji ustaje noću zbog bolesnog djeteta možda se ne osjeća sretno u tom trenutku, ali može duboko osjećati da ono što radi ima vrijednost.

2. Smisao kroz ono što doživimo i kroz ljubav prema drugoj osobi

Drugi Franklov put pokazuje da vrijednost života nije samo u produktivnosti.

Čovjek može doživjeti smisao kroz prirodu, muziku, umjetnost ili dubok susret s drugom osobom.

Možda niste danas završili ništa posebno veliko, ali ste sjedili s roditeljem kojeg rijetko viđate. Prošetali s djetetom. Razgovarali s partnerom bez telefona između vas.

Takvi trenuci ne proizvode rezultat koji možete staviti u tabelu, ali mogu biti među najvrijednijim dijelovima života.

Frankl je posebno mjesto davao ljubavi jer kroz nju drugu osobu ne vidimo samo prema onome što trenutno jeste, nego i prema njenoj jedinstvenosti i mogućnostima.

U vremenu u kojem se vrijednost često mjeri količinom urađenog, ova ideja može biti posebno važna.

3. Smisao kroz stav prema onome što ne možemo promijeniti

Ovo je najosjetljiviji dio Franklove filozofije i često se pogrešno pojednostavljuje.

On nije govorio da treba tražiti patnju, trpjeti nepravdu koju možemo zaustaviti ili vjerovati da je svaka tragedija „dobra za nas“.

Ako se problem može promijeniti, razumno je pokušati nešto uraditi.

Ali život ponekad donosi situacije koje više ne možemo poništiti.

Smrt bliske osobe. Ozbiljna bolest. Nepovratna odluka. Gubitak koji se neće jednostavno vratiti na staro.

Tada čovjek možda nema kontrolu nad događajem, ali može imati određenu slobodu u tome kako će se prema njemu postaviti.

Može li kroz teško iskustvo sačuvati dostojanstvo? Brinuti o drugima? Nastaviti raditi nešto što smatra vrijednim?

To ne uklanja bol. Franklova ideja nije čarobna formula koja tugu pretvara u sreću.

Ona samo ostavlja prostor za pitanje: ako ovo ne mogu promijeniti, kakav čovjek želim biti dok kroz to prolazim?

Smisao nije isto što i stalno dobro raspoloženje

Ovo je možda najvažnije kada se Franklove ideje prenose na svakodnevni život.

Čovjek može imati smislen život i prolaziti kroz težak period.

Isto tako može imati mnogo ugodnih iskustava, putovanja i zabave, a ipak osjećati prazninu.

Smisao zato nije obećanje stalne sreće.

Tri Franklova pitanja mogu se pojednostaviti ovako: Šta danas mogu učiniti? Koga ili šta mogu istinski doživjeti i voljeti? Kako ću se postaviti prema onome što trenutno ne mogu promijeniti?

Odgovori ne moraju biti isti cijelog života.

Ono što čovjeku daje smisao s dvadeset može biti potpuno drugačije s pedeset.

Ako je gubitak životne radosti dugotrajan, gotovo ništa više ne donosi zadovoljstvo ili svakodnevno funkcionisanje postaje teško, važno je ne oslanjati se samo na filozofske ideje. Razgovor sa stručnom osobom tada može biti koristan.

Ali kao okvir za razmišljanje, Franklova tri puta ostavljaju jednu ohrabrujuću mogućnost: smisao nije nužno nešto veliko što jednom pronađemo. Ponekad se ponovo gradi u onome što činimo, volimo i načinu na koji odgovaramo na život.