AKO VAS DJECA RIJETKO ZOVU KADA ODRASTU, RAZMISLITE O OVE 3 STVARI: Nije uvijek riječ o nedostatku ljubavi

Roditelju može biti teško prihvatiti da dijete koje ga je nekada trebalo gotovo svakog trenutka jednog dana počne živjeti vlastitim životom.

Nekada ste znali gdje je, šta jede, kada se vraća i šta ga muči. Danas ima posao, partnera, možda vlastitu djecu, prijatelje i raspored u kojem prođu dani prije nego što vas nazove.

Kada pozivi postanu rijetki, prva misao lako bude bolna: „Više mu nisam važan.“

Ali učestalost telefonskih poziva nije savršeno mjerilo ljubavi.

Neka odrasla djeca jednostavno imaju drugačije navike komunikacije ili život prepun obaveza. S druge strane, ponekad postoji nešto u odnosu zbog čega kontakt počinje djelovati više kao obaveza nego kao mjesto bliskosti.

Umjesto da odmah zaključite da je dijete nezahvalno ili da ga nije briga, korisno je razmisliti o ove tri stvari.

1. Kako se vaše dijete osjeća nakon razgovora s vama?

Kada odraslo dijete konačno nazove, šta čuje u prvih nekoliko minuta?

„Zašto se nisi javio?“

„Zaboravio si da imaš roditelje?“

„Za druge uvijek imaš vremena, a za nas nemaš.“

Roditelju takve rečenice mogu biti način da izrazi tugu i čežnju.

Dijete ih može doživjeti kao poruku da je razgovor počelo već krivo.

Ako svaki kontakt odmah donese osjećaj krivice, čovjek ga može početi nesvjesno odgađati.

To ne znači da roditelj treba glumiti da mu ne nedostaje dijete.

Velika je razlika između rečenice „Nedostaješ mi, volio bih da se malo češće čujemo“ i „Očigledno ti više nismo važni.“

Prva govori o osjećaju roditelja. Druga donosi presudu o karakteru djeteta.

2. Može li vam nešto ispričati bez trenutne kritike ili savjeta?

Roditelji savjetuju djecu uglavnom zato što ih vole.

Imaju više životnog iskustva i žele ih zaštititi od grešaka koje su možda sami napravili.

Ali odraslo dijete ne traži uvijek rješenje.

Ponekad želi samo reći da je imalo težak dan.

Ako svaki razgovor završava rečenicama „ja sam ti rekao“, „to nije pametno“, „trebao si drugačije“ ili „da si mene poslušao…“, dijete može početi dijeliti manje.

Posebno osjetljive mogu biti teme partnera, odgoja djece, novca, posla i mjesta stanovanja.

Roditelj možda vidi savjet. Odraslo dijete može čuti poruku da mu se još uvijek ne vjeruje da zna voditi vlastiti život.

Jedno pitanje može mnogo promijeniti:

„Želiš li moje mišljenje ili ti samo treba da te saslušam?“

Time roditelj i dalje ostaje dostupan, ali odraslom djetetu ostavlja pravo da odluči šta mu u tom trenutku treba.

3. Javlja li se zaista rijetko ili samo drugačije nego što ste očekivali?

Generacije ne održavaju kontakte na isti način.

Nekome je poziv od pola sata glavni dokaz bliskosti.

Njegovo dijete možda šalje fotografiju unuka, kratku glasovnu poruku, smiješan video ili link uz rečenicu: „Ovo me podsjetilo na tebe.“

Roditelj može reći da to „nije isto kao pravi poziv“.

Možda nije.

Ali i takve male poruke mogu značiti: mislim na tebe i želim da budeš dio mog dana.

Zato vrijedi pogledati cijeli odnos.

Dolazi li dijete kada je važno? Pomaže li vam kada nešto zatreba? Dijeli li s vama velike događaje? Pokazuje li brigu na način koji nije nužno onaj koji biste vi izabrali?

Četiri poziva sedmično ne garantuju duboku bliskost, kao što jedan poziv sedmično ne dokazuje da ljubavi nema.

Odnos se mora promijeniti kada dijete postane odraslo

Jedan od najtežih dijelova roditeljstva jeste prihvatiti da roditeljska uloga ostaje, ali se način odnosa mora promijeniti.

Odraslo dijete više nije osoba kojoj roditelj može određivati gdje treba biti za vikend, koliko često mora nazvati ili koju odluku treba donijeti.

Paradoksalno, kada u odnosu ima manje pritiska, dijete može imati više želje da samo uspostavi kontakt.

Ako vas odrasla djeca rijetko zovu, nemojte se pitati samo: „Zašto se ne javljaju?“ Vrijedi dodati još jedno pitanje: „Kako se osjećaju kada se jave?“

Naravno, nisu svi udaljeni odnosi posljedica ponašanja roditelja. Neki ljudi jednostavno nisu dobri u održavanju kontakta, a životne okolnosti mogu biti veoma zahtjevne.

Ali ako postoji nešto što možemo promijeniti na svojoj strani odnosa, topliji razgovor bez krivice, stalnih savjeta i brojanja dana između poziva često je mnogo bolji početak od optuživanja.