Kad vas neko iznervira, uradite ovo prije nego što odgovorite: Marko Aurelije je imao pravilo koje traje skoro 2.000 godina

Svi imamo barem jednu takvu osobu.

Kolegu koji uvijek mora imati posljednju riječ. Rođaka koji postavlja pitanja koja ga se ne tiču. Osobu koja obeća jedno, a uradi drugo. Nekoga ko vas samo jednom rečenicom uspije izbaciti iz takta.

Prva reakcija obično je ista: „Kako neko može biti takav?“

Marko Aurelije postavljao je sasvim drugo pitanje.

Rimski car i stoički filozof, čovjek koji je svakodnevno morao pregovarati s političkim protivnicima, generalima, dvorjanima i ljudima kojima nije uvijek mogao vjerovati, ostavio je sebi vrlo konkretan savjet za takve situacije.

I zapisao ga je prije gotovo dvije hiljade godina.

Pripremite se prije nego što vas neko iznervira

Na samom početku druge knjige svojih Meditacija Marko Aurelije savjetuje sebi da se svakog jutra pripremi na susret s teškim ljudima.

Znao je da će tog dana naići na nezahvalne, sebične, zavidne, nepristojne ili neiskrene osobe.

Njegova poenta bila je jednostavna: ako već znate da takvi ljudi postoje, zašto ste svaki put iznova šokirani kada se tako ponašaju?

To ne znači opravdavati bezobrazluk niti dopuštati drugima da vas gaze.

Znači prestati očekivati da će se svaki čovjek ponašati onako kako biste se vi ponašali.

Veliki dio naše ljutnje nastaje upravo između te dvije stvari: onoga što je neko uradio i onoga što smo mi očekivali da će uraditi.

Njegovo pravilo počinje jednim neugodnim pitanjem

Kasnije u Meditacijama Marko Aurelije daje još teži savjet.

Kada vas nečija mana naljuti, prije nego što osudite tu osobu, pogledajte sebe.

Ne u smislu da ste vi krivi za tuđe ponašanje.

Nego se zapitajte: Jesam li ja ikada napravio nešto slično?

Možda vas izluđuje osoba koja stalno kasni, a vi ste neodgovorni na nekom drugom području života.

Možda ne podnosite ljude koji pričaju iza tuđih leđa, ali ste i sami nekad učestvovali u razgovoru u kojem osoba o kojoj se govori nije bila prisutna.

Možda vas posebno nervira tuđa tvrdoglavost, a istovremeno već tri dana odbijate priznati da ste pogriješili.

Ovakvo pitanje ne pere drugu osobu od odgovornosti. Ono samo sprečava da sebe automatski postavimo u poziciju bezgrešnog sudije.

„Kako može biti takav?“ možda je pogrešno pitanje

Marko Aurelije imao je još jednu zanimljivu misao.

Kada naiđete na besramnu, nepoštenu ili nepouzdanu osobu, pitao je zašto očekujete svijet u kojem takvi ljudi neće postojati.

Ako znate da postoje sebični ljudi, prije ili kasnije ćete upoznati jednog.

Ako postoje ljudi koji ne drže riječ, neko će je jednom prekršiti i vama.

Ako postoje osobe koje razmišljaju samo o vlastitoj koristi, ne možete provesti cijeli život ponašajući se kao da je njihovo postojanje veliko iznenađenje.

Za stoičkog filozofa upravo tu počinje kontrola nad vlastitom reakcijom.

Ne možete birati kakav će biti čovjek preko puta vas.

Možete birati hoćete li mu dopustiti da određuje vaše raspoloženje narednih pet sati.

To ne znači da trebate trpjeti sve

Ovo je dio stoičke filozofije koji se često pogrešno tumači.

Smirenost nije isto što i pasivnost.

Ako vas neko vara, možete prekinuti odnos. Ako vas neko vrijeđa, možete postaviti granicu. Ako kolega ne radi svoj dio posla, možete reagovati.

Marko Aurelije nije govorio da trebate stajati i smiješiti se dok vam neko nanosi štetu.

Njegov fokus bio je na tome da reakcija ne postane gora od samog problema.

Možete reći „ne“ bez svađe koja traje tri dana.

Možete se udaljiti bez potrebe da drugu osobu mrzite.

Možete priznati da je neko postupio loše, a da mu zbog toga ne poklonite ostatak svog dana.

Najviše nas košta ono što se dogodi poslije svađe

Ponekad razgovor traje dvije minute, a u našoj glavi naredna četiri sata.

Ponavljamo šta je osoba rekla. Smislimo bolji odgovor koji smo trebali dati. Pričamo prijatelju. Onda još jednom sebi dokazujemo zašto smo bili u pravu.

Osoba koja nas je naljutila možda je već odavno nastavila sa svojim danom.

A mi još uvijek vodimo raspravu s njom – samo što ona više nije prisutna.

U tome je možda najpraktičniji dio savjeta Marka Aurelija.

Ne odlučujete uvijek ko će vas iznervirati.

Ali možete odlučiti koliko dugo će ta osoba ostati u vašoj glavi.

Probajte sljedeći put samo jedno

Kada vas sljedeći put nečije ponašanje izbaci iz takta, nemojte odmah pokušavati postati zen-majstor koji ništa ne osjeća.

Samo napravite malu pauzu i postavite sebi tri pitanja:

Jesam li zaista iznenađen što postoje ljudi koji se ovako ponašaju?

Jesam li ja ikada napravio nešto slično, makar na drugačiji način?

Šta sada mogu kontrolisati – njegovo ponašanje ili svoj sljedeći potez?

Prije gotovo dvije hiljade godina jedan od najmoćnijih ljudi svog vremena zapisivao je upravo ovakve podsjetnike samom sebi.

Možda zato što je i rimski car znao ono što znamo i danas: ponekad nije najveći problem čovjek koji vas iznervira, nego to što mu dopustite da vam uzme mnogo više vremena nego što je zaslužio.