Amerika upoznaje Abdula El-Sayeda, ali malo ko zna priču o ženi uz njega: Sve je počelo prije 20 godina

Dok je Abdul El-Sayed slavio jednu od najvećih pobjeda u svojoj političkoj karijeri, nekoliko koraka od njega stajala je žena koja je s njim prošla gotovo cijeli njegov odrasli život.

Amerika je posljednjih dana upoznala 42-godišnjeg ljekara i političara iz Michigana kao prvog muslimana izabranog u američki Senat. Njegovo ime našlo se na naslovnicama širom svijeta, ali pažnju je vrlo brzo počela privlačiti i žena koja se pojavljivala uz njega tokom posljednjih dana kampanje.

Zove se Sarah Jukaku.

I njihova priča nije počela u Washingtonu, na političkom skupu niti u trenutku kada je El-Sayed odlučio kandidovati se za jednu od najmoćnijih institucija na svijetu.

Počela je prije tačno 20 godina, dok su oboje još bili studenti.

„Upoznat ću jednu djevojku i oženiti je“

Godine 2006. Abdul El-Sayed još nije bio poznato političko ime. Bio je student Univerziteta Michigan, a Sarah Jukaku tek je započinjala vlastiti studentski život.

Njih dvoje upoznali su se na univerzitetu, gdje su bili povezani i s Muslim Students’ Association, studentskom muslimanskom organizacijom.

Veza se razvijala neuobičajeno brzo prema današnjim standardima.

Sarah je kasnije ispričala da ju je El-Sayed zaprosio dok je još bila na prvoj godini studija. Njegovo objašnjenje bilo je jednostavno: još su mladi, još se razvijaju i mogu odrastati zajedno.

A El-Sayed je u studentskom intervjuu iz tog vremena izgovorio rečenicu koja je, nakon njegove historijske pobjede dvije decenije kasnije, ponovo počela kružiti američkim medijima.

„Upoznat ću jednu djevojku i oženiti je.“

Vjenčali su se u maju 2006. godine.

Danas, 20 godina kasnije, upravo je Sarah stajala uz njega dok je postajalo jasno da će njen suprug ući u historiju američke politike.

 

Njihovo upoznavanje nije izgledalo kao tipična studentska veza

Njih dvoje su godinama otvoreno govorili da je njihova muslimanska vjera snažno utjecala na način na koji su pristupili vezi.

U ranijim intervjuima opisivali su period prije braka kao vrlo tradicionalno udvaranje, uz prisustvo drugih ljudi i jasne granice koje su sami postavili.

Dok su mnogi njihovi vršnjaci tek otkrivali šta žele od života, Sarah i Abdul odlučili su se vjenčati dok su oboje još gradili vlastiti identitet i karijeru.

U tom trenutku teško su mogli pretpostaviti gdje će ih naredne dvije decenije odvesti.

Sarah nije samo „supruga senatora“

Ako se njena priča zaustavi na činjenici da je žena jednog od trenutno najpoznatijih novih američkih političara, propušta se možda zanimljiviji dio.

Sarah Jukaku i sama je ljekarica.

Studirala je na Univerzitetu Michigan, gdje se bavila sociologijom i studijama Bliskog istoka, a zatim nastavila akademski put na Oxfordu.

Medicinu je završila na prestižnom Columbia Universityju u New Yorku 2015. godine, nakon čega je specijalizirala psihijatriju kroz programe na Cornell Universityju i Univerzitetu Michigan.

Danas radi kao psihijatrica u Ann Arboru u Michiganu i vodi privatnu praksu posvećenu mentalnom zdravlju.

Drugim riječima, dok je njen suprug postajao sve prisutniji u američkoj politici, ona je gradila potpuno odvojenu profesionalnu karijeru u medicini.

El-Sayed je kasnije priznao da ga je upravo ona naučila nečemu što mu nije išlo

U svojoj knjizi „Healing Politics“ El-Sayed je pisao i o njihovim različitim karakterima.

Sarah je opisao kao osobu s tihim samopouzdanjem i mnogo prirodnijim odnosom prema vlastitim emocijama.

Za sebe je priznao da je dugo pokušavao razumjeti ko je i kako se nositi s vlastitim osjećajima, dok je Sarah u tome bila mnogo sigurnija.

Njegova poruka bila je da mu je upravo ona s vremenom pomogla da bolje razumije vlastite emocije.

Možda zato nije slučajno što je odabrala upravo psihijatriju – profesiju u kojoj svakodnevno radi s ljudima koji pokušavaju razumjeti neke od najtežih trenutaka vlastitog života.

Njena porodica ima priču koja vodi 13.000 kilometara od Michigana

Sarah je rođena i odrasla u Michiganu, ali njena porodica potiče iz Indije.

Korijeni porodice Jukaku vode do Bhatkala, obalnog grada u indijskoj saveznoj državi Karnataka.

Njen otac, dr. Tayeb Jukaku, također je ljekar. Medicinu je studirao u Bengaluru, a potom se preselio u Sjedinjene Američke Države, gdje je izgradio karijeru nefrologa.

Porodica je, prema izvještajima indijskih medija, nastojala održavati vezu s Indijom, pa je Sarah tokom odrastanja posjećivala Bengaluru i Bhatkal.

Ali posebno je zanimljiva priča njenog djeda.

Njen djed bio je političar mnogo prije nego što je El-Sayed ušao u politiku

Jukaku Shamshuddin bio je advokat i javni službenik koji je tokom 1950-ih obavljao funkciju zamjenika ministra finansija tadašnje indijske države Mysore.

U Bhatkalu ga porodica i lokalni izvori pamte i po radu na razvoju mjesta, uključujući elektrifikaciju i infrastrukturne projekte.

Bio je poznat i kao jedan od prvih advokata iz tog kraja.

Tako se iza fotografije novog američkog senatora i njegove supruge krije neobična porodična paralela: gotovo tri četvrtine stoljeća prije nego što je njen muž osvojio mjesto u američkom Senatu, Sarahin djed već je obavljao javnu funkciju na drugom kraju svijeta.

El-Sayed se danas šali da je možda „više Indijac nego Arapin“

Dvadeset godina braka ostavilo je trag i na El-Sayedov odnos prema kulturi porodice njegove supruge.

U jednom od razgovora tokom kampanje našalio se da je nakon dvije decenije provedene u južnoindijskoj porodici toliko upoznat s kulturom da se ponekad osjeća „više Indijcem nego Arapinom“.

U drugoj prilici opisivao je vlastitu kuću kao život okružen „desi ženama“ – suprugom indijskog porijekla i njihove dvije kćerke.

Čak je ispričao i porodičnu anegdotu koja je nakon izbora postala viralna.

Kada ga je amidža iz Egipta jednom upitao kako je, među milionima Egipćanki, završio u braku s Indijkom, El-Sayed mu je odgovorio u šali da Indija ima toliko stanovnika da mu je statistika zapravo išla u prilog.

Tokom kampanje uglavnom je bila van reflektora

Sarah se tokom političkog uspona svog supruga nije pretvorila u klasičnu političku suprugu koja je stalno prisutna pred kamerama.

Nastavila je raditi kao psihijatrica, dok su ona i njihove dvije kćerke veliki dio privatnog života držale izvan javnosti.

Ipak, u završnici kampanje 2026. pojavila se mnogo vidljivije.

Na posljednjem velikom skupu prije izbora u Detroitu govorila je pred njegovim pristalicama i opisala supruga kroz ono što porodica vidi kada nema kamera.

Poručila je biračima da će za njihove porodice biti prisutan na isti način na koji je prisutan za vlastitu.

Na jednom drugom skupu publiku je nasmijala jednostavnom rečenicom da El-Sayedu „niko ne govori šta treba raditi – osim nje“.

Zajedno su prošli i politički poraz prije historijske pobjede

Ovo nije bila prva velika izborna noć koju su dočekali zajedno.

El-Sayed se 2018. kandidovao za guvernera Michigana i izgubio demokratske predizbore od Gretchen Whitmer.

Tada je politički projekt koji je mjesecima gradio završio porazom.

Osam godina kasnije situacija je bila potpuno drugačija.

Nakon teških demokratskih predizbora, desetina miliona dolara potrošenih protiv njegove kandidature i vrlo oštre završnice protiv republikanca Mikea Rogersa, El-Sayed je osvojio mjesto u američkom Senatu.

Sarah je ponovo bila tu.

Prije 20 godina nisu mogli znati gdje će završiti

Kada je 2006. kao mladi student govorio da želi upoznati jednu osobu i s njom izgraditi život, El-Sayed nije bio senator, kandidat niti nacionalno poznato ime.

Sarah nije bila psihijatrica.

Bili su dvoje veoma mladih studenata koji su odlučili da, umjesto da čekaju da prvo postanu potpuno formirane osobe, pokušaju odrastati zajedno.

Od tada su prošli Oxford, Columbiju, medicinske karijere, Detroit, roditeljstvo, politički poraz i na kraju historijsku izbornu pobjedu.

Zato fotografija Sarah Jukaku uz Abdula El-Sayeda u izbornoj noći govori nešto što izborni rezultati ne mogu pokazati.

Prije nego što je Amerika saznala njegovo ime, ona ga je znala gotovo cijeli njegov odrasli život.

A rečenica mladog studenta iz Michigana da će upoznati jednu djevojku i oženiti je danas, tačno dvije decenije kasnije, ima završetak koji tada vjerovatno ni jedno od njih nije moglo zamisliti.