Nietzsche ju je želio oženiti, ona ga odbila, a zatim se udala pod uslovom koji je tada šokirao ljude: Ko je bila Lou Salomé?

Friedrich Nietzsche imao je 37 godina kada je 1882. upoznao 21-godišnju Lou Salomé. Bila je obrazovana, samouvjerena, zainteresovana za filozofiju i odlučna da joj brak ne određuje život na način koji se tada očekivao od žene.

Nietzsche je bio fasciniran. Želio ju je oženiti. Ona ga je odbila.

Ali taj detalj, koji je kasnije postao jedan od najpoznatijih dijelova njihove priče, tek je početak neobičnog života Lou Andreas-Salomé. Nekoliko godina kasnije ipak se udala – ali pod uslovima koji su za kraj 19. stoljeća bili gotovo nezamislivi.

Sa 21 godinom odbila je život koji se od nje očekivao

Louise von Salomé rođena je 1861. u Sankt Peterburgu. Umjesto tradicionalnog puta koji je tada očekivao većinu žena njenog društvenog položaja, otišla je u Zürich da studira religiju i filozofiju.

U Italiji je upoznala filozofa Paula Réea, a preko njega i Nietzschea. Obojica su bila fascinirana njome, ali Lou nije željela klasičan brak ni s jednim od njih.

Njena prvobitna ideja bila je gotovo nevjerovatna za to vrijeme: željela je intelektualnu zajednicu u kojoj bi ona, Rée i Nietzsche živjeli i radili zajedno, bez tradicionalnog bračnog odnosa.

Nietzsche je predložio brak – odgovor nije bio onakav kakav je očekivao

Historijski izvori potvrđuju da je Nietzsche želio brak s Lou i da je njegov prijedlog odbijen. Njihov odnos zatim se pogoršao, posebno uz snažno neprijateljstvo Nietzscheove sestre Elisabeth prema mladoj Ruskinji.

Njihovo poznanstvo bilo je relativno kratko, ali intelektualno značajno. Lou je kasnije napisala jednu od ranih psiholoških studija Nietzscheovog rada, dok bi se njegovo ime zauvijek povezivalo s pričom o ženi koja je odbila njegovu bračnu ponudu.

Međutim, Lou nije odbijala samo Nietzschea. Odbijala je samu ideju da njen život mora slijediti tadašnje obrasce.

A onda se 1887. ipak udala

Njen izbor iznenadio je ljude koji su je poznavali. Lou se udala za Friedricha Carla Andreasa, orijentalistu i profesora koji je bio petnaestak godina stariji od nje.

Ali taj brak imao je vrlo neobično pravilo.

Prema biografskim izvorima, Lou je pristala na brak uz uslov da između njih ne bude klasičnog intimnog odnosa. Njihov brak ostao je bez djece i bio je organizovan na način koji se veoma razlikovao od društvenih očekivanja tog vremena.

Ipak, formalno su ostali u braku više od četiri desetljeća, sve do Andreasove smrti 1930. godine.

Kako je moguće ostati u takvom braku više od 40 godina?

Upravo je to dio priče koji i danas zbunjuje biografe i čitaoce. Njihov odnos nije jednostavno moguće svesti na moderan izraz „sretan“ ili „nesretan brak“.

Živjeli su zajedno, prolazili kroz ozbiljne sukobe i s vremenom razvili složen oblik zajedništva. Izvori iz Göttingena opisuju njihov brak kao težak i nekonvencionalan, ali također govore o međusobnom poštovanju i privrženosti koja je opstala desetljećima.

Lou je istovremeno zadržala veliki stepen samostalnosti, putovala, pisala i održavala druge emocionalne odnose.

A onda je upoznala Rainera Mariju Rilkea

Godine 1897. Lou je upoznala mladog pjesnika Rainera Mariju Rilkea. Ona je tada imala 36, a on 21 godinu.

Njihov odnos postao je ljubavni i trajao nekoliko godina, ali je njihova povezanost nadživjela njegov romantični dio. Ostali su važni jedno drugome kroz pisma i intelektualni odnos sve do Rilkeove smrti 1926.

Lou je imala veliki utjecaj na mladog pjesnika. Putovali su zajedno u Rusiju, a kasnije je napisala i knjigu posvećenu njegovom životu i djelu.

Ali svesti Lou samo na muškarce oko nje bila bi velika greška

Njeno ime se često pojavljuje u tekstovima o Nietzscheu, Rilkeu i Freudu, pa je lako steći utisak da je bila zanimljiva samo zato što je poznavala slavne muškarce.

Stvarnost je drugačija. Lou Andreas-Salomé bila je spisateljica, esejistica i kasnije psihoanalitičarka. Pisala je o religiji, filozofiji, ženskom identitetu, odnosima i psihologiji mnogo prije nego što je većina žena u Evropi imala pristup takvim akademskim krugovima.

Početkom 20. stoljeća ušla je i u krug Sigmunda Freuda, učila psihoanalizu u Beču i kasnije otvorila vlastitu praksu u Göttingenu.

Zašto je njen ljubavni život tada izazivao toliko pažnje?

Zato što je radila nešto što je za ženu njenog vremena bilo izuzetno teško: pokušavala je sama određivati šta za nju znače ljubav, brak, intelektualno partnerstvo i sloboda.

Nije smatrala da jedna forma odnosa mora automatski sadržavati sve druge. Mogla je nekome biti intelektualno bliska, s nekim živjeti, prema nekome osjećati romantičnu privlačnost, a ipak odbijati ideju da je brak jedini mogući završetak tih osjećaja.

Danas nam takva razmišljanja možda ne izgledaju revolucionarno. U Evropi 1880-ih bila su sasvim druga priča.

Je li njen život model koji bi trebalo slijediti?

Ni sama Lou nije željela da bude pretvorena u univerzalni primjer. Njeni odnosi bili su složeni, često bolni i daleko od romantične bajke.

Zbog toga bi bilo pogrešno iz njene biografije izvlačiti jednostavan savjet tipa „ovako treba živjeti ljubav“. Njena važnost leži prije u činjenici da je odbijala prihvatiti da postoji samo jedan dozvoljeni način života.

U tome je možda razlog zbog kojeg njena priča i dalje privlači pažnju.

Nietzsche ju je želio oženiti, ali to nije najzanimljivija stvar o njoj

Ta rečenica je odličan početak priče o Lou Andreas-Salomé, ali loš završetak.

Živjela je 75 godina, pisala knjige, proučavala filozofiju, postala psihoanalitičarka, održavala dugogodišnja prijateljstva s nekim od najvažnijih evropskih mislilaca i više od četiri desetljeća ostala u braku koji nije odgovarao tadašnjim pravilima.

Možda zato pitanje nije zašto je odbila Nietzschea.

Mnogo zanimljivije je kako je žena rođena 1861. godine imala dovoljno hrabrosti da odluči da ljubav, brak i vlastiti život neće organizovati prema pravilima koja je za nju napisao neko drugi.