Ovidije je prije 2.000 godina dao ženama ljubavni savjet koji bi danas izazvao haos: Tvrdio je da jedna stvar može ponovo probuditi želju

Prije društvenih mreža, aplikacija za upoznavanje i savremenih priručnika za veze postojao je rimski pjesnik koji je odlučio napisati vlastiti vodič kroz ljubav. Nije bio naročito oprezan, a neki njegovi savjeti danas bi vjerovatno izazvali ozbiljnu svađu već nakon nekoliko minuta.

Zvao se Ovidije, a njegovo djelo „Ars Amatoria“ – „Umijeće ljubavi“ – nastalo je prije više od dvije hiljade godina. U njemu je muškarcima i ženama davao savjete o udvaranju, privlačnosti, ponašanju i održavanju nečije pažnje.

Jedan savjet iz treće knjige danas posebno bode oči. Ovidije je smatrao da se želja može ponovo rasplamsati kada se u odnos ubaci određena doza nesigurnosti.

Prvo je savjetovao da sve izgleda sigurno

Njegova zamisao počinje gotovo bezazleno. Kada muškarac tek osvoji ženu, smatrao je Ovidije, treba vjerovati da je jedini i da nema konkurenciju.

Ali zatim pjesnik pravi zaokret. Nakon što se muškarac dovoljno veže, Ovidije savjetuje ženi da mu dopusti da posumnja kako možda postoji neko drugi.

Upravo tu njegov antički „ljubavni savjet“ prelazi u nešto što bismo danas vrlo lako nazvali manipulacijom.

Njegova ideja bila je jednostavna: konkurencija budi pažnju

Ovidije poredi zaljubljenog čovjeka s konjem u utrci. Konj, po njegovoj slici, brže trči kada ima nekoga ispred sebe i nekoga iza sebe.

Na isti način je vjerovao da osjećaj mogućeg rivala može probuditi interes koji se počeo gasiti. Savjetovao je čak da muškarac više sumnja nego što stvarno zna, odnosno da nesigurnost ostane dovoljno velika da ga drži na oprezu.

Danas za takvu taktiku imamo vrlo jasno ime – izazivanje ljubomore.

Zašto je takav savjet uopće mogao djelovati uvjerljivo?

Ljubomora se pojavljuje kada osjetimo da bi odnos ili osoba koja nam je važna mogli biti ugroženi. Ono što smo počeli uzimati zdravo za gotovo odjednom ponovo dobija našu punu pažnju.

Zato nije teško razumjeti logiku iza Ovidijevog savjeta. Kada čovjek pomisli da bi mogao izgubiti partnera, može ga početi gledati drugačijim očima.

Ali to što neka taktika može proizvesti snažnu emocionalnu reakciju ne znači da stvara zdrav odnos.

Moderna istraživanja tu priču čine mnogo manje romantičnom

Istraživanje provedeno na 892 mladih odraslih osoba proučavalo je namjerno izazivanje ljubomore u intimnim vezama. Takvo ponašanje češće se pojavljivalo u odnosima obilježenim konfliktom, nesigurnošću, kontrolom i problemima povjerenja.

Autori su upozorili da ljudi ponekad izazivaju ljubomoru upravo zato što vjeruju da će time zadržati partnera ili poboljšati odnos. Rezultati, međutim, pokazuju da se takva strategija može pojavljivati zajedno s vrlo nezdravim obrascima odnosa.

Drugim riječima, ono što je Ovidije predstavljao kao igru danas izgleda mnogo rizičnije.

Najzanimljivije je što je i sam Ovidije znao da se igra vatrom

Njegov tekst nije hladan psihološki priručnik. Pun je ironije, pretjerivanja i teatralnosti, a autor više puta pokazuje svijest da savjeti koje daje mogu proizvesti upravo onu vrstu problema o kojoj piše.

U dijelu o ljubomori savjetuje da se ne pretjera. Partner treba sumnjati, ali ne i dobiti potpuno jasan razlog za bol.

Čak i prije dvije hiljade godina, dakle, granica između privlačne neizvjesnosti i stvarnog emocionalnog haosa bila je očigledna.

Da li je onda malo ljubomore dobro za vezu?

Tu treba biti posebno oprezan. Prirodna ljubomora i namjerno izazivanje ljubomore nisu ista stvar.

Čovjek može spontano osjetiti blagu ljubomoru kada primijeti da njegov partner privlači pažnju drugih. To ne mora automatski značiti problem. Ali svjesno flertovanje, laganje ili stvaranje lažne konkurencije kako bismo testirali partnera već prelazi u manipulaciju.

Velika meta-analiza iz 2025. povezala je manipulativna ponašanja u bliskim odnosima s lošijim kvalitetom veze. To je daleko od romantične igre kakvom bi Ovidije želio predstaviti stvar.

Ipak, iza njegovog lošeg savjeta krije se zanimljivo pitanje

Zašto partnera ponekad ponovo primijetimo tek kada shvatimo da ga i drugi smatraju zanimljivim? Zašto ono što nam je potpuno sigurno s vremenom može izgubiti dio uzbuđenja?

Tu se Ovidije prije dvije hiljade godina dotakao nečega što i dalje postoji – ljudske sklonosti da jače želimo ono za šta osjećamo da nije potpuno zagarantovano.

Ali savremeni odgovor ne mora biti stvaranje ljubomore.

Umjesto izmišljanja rivala, parovi mogu vratiti dio novine kroz odvojene interese, nova iskustva, izlazak iz svakodnevne rutine i priliku da partnera ponovo vide kao zasebnu osobu, a ne samo kao dio kućne svakodnevice.

Ovidijev savjet danas je zanimljiv upravo zato što ga ne treba slijediti doslovno

„Umijeće ljubavi“ ostaje fascinantan dokument o tome koliko su određene ljudske emocije stare. Ljubomora, nesigurnost, želja za potvrdom i strah da ćemo nekoga izgubiti nisu izumi modernog doba.

Ali dvije hiljade godina iskustva nisu nas nužno dovele do istog zaključka kao Ovidija.

Možda možemo razumjeti zašto je vjerovao da mala prijetnja ponovo rasplamsava interes. Ali ako odnos treba lažnog rivala da bi partner ponovo obratio pažnju, problem vjerovatno nije samo u nedostatku ljubomore.