ORHIDEJA IMA ZDRAVE LISTOVE, ALI JOJ KORIJENJE POSTAJE SMEĐE? Ovo su 4 moguća razloga i znakovi na koje treba obratiti pažnju

Listovi orhideje izgledaju zeleni i čvrsti, možda čak još uvijek ima i cvjetove, ali kroz prozirnu saksiju primjećujete nešto što izgleda zabrinjavajuće: dio korijenja postaje smeđ.

Da li to znači da orhideja trune?

Ne mora uvijek značiti isto.

Kod popularne Phalaenopsis orhideje zdravo korijenje je najčešće čvrsto i srebrnkasto kada je suho, a nakon zalijevanja postaje zelenije. Smeđi, mekani, kašasti ili šuplji korijeni, međutim, mogu ukazivati na problem.

Najvažnije je ne gledati samo boju. Tekstura, miris, stanje supstrata i način zalijevanja često otkrivaju šta se zaista događa.

1. Previše vode i premalo zraka oko korijena

Najčešći problem kod Phalaenopsis orhideja je predugo zadržavanje vlage.

Njihovo korijenje u prirodi nije zakopano u gustu zemlju. Riječ je o epifitskim biljkama čije korijenje treba mnogo zraka.

RHS upozorava da korijen Phalaenopsisa u previše mokrom supstratu lako počinje trunuti.

Ako je korijen smeđ, mekan, kašast i lako se raspada pod prstima, to je mnogo važniji znak od same boje.

Problem često nastaje kada saksija stoji u ukrasnoj posudi u kojoj se nakon zalijevanja zadržava voda.

Nakon zalijevanja višak vode uvijek treba potpuno iscijediti. Orhideja ne bi trebala danima stajati u vodi.

2. Stari supstrat može zadržavati previše vlage

Orhideje se najčešće uzgajaju u krupnijem supstratu na bazi kore.

Dok je kora nova, između komadića postoji mnogo prostora kroz koji cirkuliše zrak.

S vremenom se kora raspada.

Supstrat postaje sitniji i zbijeniji, sporije se suši i zadržava više vode oko korijena.

RHS upravo zbog toga preporučuje potpunu promjenu supstrata otprilike svake dvije godine, zavisno od njegovog stanja.

Ako primjećujete da kora više nije krupna ili da nakon zalijevanja ostaje mokra mnogo duže nego ranije, vrijeme je da pregledate korijenje i razmislite o presađivanju.

3. Premalo vode također može ubiti korijen

Nije svaki smeđi korijen posljedica pretjeranog zalijevanja.

RHS upozorava da korijen koji se previše isuši može smežurati i odumrijeti.

Razlika se često vidi u teksturi.

Truo korijen je obično mekan, kašast i može imati neugodan miris.

Potpuno isušen mrtav korijen češće je tanak, smežuran, suh ili šupalj.

Zato savjet „ako je smeđ, manje zalijevajte“ nije uvijek dovoljan.

Prije promjene režima zalijevanja treba pogledati kakav je supstrat i kako korijen izgleda na dodir.

4. Previše đubriva može dovesti do nakupljanja soli

Želja da orhideja bolje cvjeta ponekad dovede do pretjerane prihrane.

RHS upozorava da redovno dodavanje đubriva pri svakom zalijevanju može dovesti do nakupljanja štetnih soli u supstratu.

Takve naslage mogu oštetiti osjetljivo korijenje.

Ako na kori ili rubovima saksije primijetite bijele naslage, a biljku često prihranjujete, vrijedi razmotriti upravo ovu mogućnost.

Koristite gnojivo namijenjeno orhidejama prema uputstvu proizvođača i ne povećavajte koncentraciju u uvjerenju da će biljka brže rasti.

Kako izgleda zdrav korijen?

RHS opisuje zdravo korijenje Phalaenopsisa kao čvrsto, puno i srebrnkasto-bijelo kada nije mokro.

Nakon zalijevanja vanjski sloj može postati zelen.

Zračno korijenje koje raste izvan saksije također može biti potpuno zdravo i ne treba ga odstranjivati samo zbog izgleda.

Nasuprot tome, korijen koji je smeđ, mekan, kašast, izrazito smežuran ili šupalj vjerovatno više nije funkcionalan.

Šta uraditi ako pronađete trulo korijenje?

Ako je problem ozbiljniji, biljku treba nježno izvaditi iz posude i ukloniti stari supstrat kako biste vidjeli cijeli korijenov sistem.

Mrtvi i truli korijeni mogu se ukloniti čistim i dezinficiranim makazama, dok čvrsto zdravo korijenje treba sačuvati.

Biljka se zatim presađuje u svjež, prozračan supstrat za orhideje i posudu odgovarajuće veličine.

Nemojte odmah birati mnogo veću saksiju. Prevelika količina supstrata može dugo zadržavati vlagu i ponovo stvoriti isti problem.

Zeleni listovi ne znače da problem ne postoji

Orhideja može još neko vrijeme održavati zdrave listove i cvjetove iako je dio korijena počeo propadati.

Zato je prozirna saksija korisna – omogućava da problem uočite prije nego što se posljedice pojave na cijeloj biljci.

Ako korijen postaje smeđ, prvo provjerite je li mekan ili suh, koliko dugo supstrat ostaje mokar, kada je posljednji put mijenjan i koliko često koristite prihranu.

Sama smeđa boja nije dijagnoza.

Ali smeđ i kašast korijen uz stalno mokru koru vrlo je jasan znak da biljci treba više zraka i manje zadržavanja vode.