Prije 100 godina modernim bračnim parovima savjetovali su da ne spavaju u istom krevetu: Razlog danas zvuči gotovo nevjerovatno

Danas fotografija bračnog para u odvojenim krevetima često šalje sasvim određenu poruku. Nešto nije u redu. Posvađali su se. Udaljili su se. Možda je brak pred krajem.

Prije otprilike jednog stoljeća ista slika mogla je značiti gotovo suprotno.

Dva odvojena kreveta u istoj sobi neko vrijeme nisu bila znak hladnog braka nego modernosti, higijene i naprednog načina života.

Neki ljekari i savjetnici čak su smatrali da bračni parovi ne bi trebali provoditi cijelu noć u istom krevetu.

Razlog nije bio nedostatak ljubavi.

Sve je počelo sa strahom od onoga što partner izdiše

Historijska istraživanja Hilary Hinds s Lancaster Universityja pokazuju da su se odvojeni kreveti krajem 19. stoljeća prvo promovirali kao zdravstvena mjera.

U vrijeme kada su teorije o higijeni, ventilaciji i širenju bolesti postajale sve važnije, pojedini autori upozoravali su da dvije osobe koje cijelu noć spavaju vrlo blizu mogu međusobno razmjenjivati „zagađen“ izdahnuti zrak, klice i druge štetne materije.

Danas znamo da su mnoge tadašnje medicinske tvrdnje bile pretjerane ili jednostavno pogrešne.

Ali u to vrijeme zvučale su dovoljno uvjerljivo da promijene izgled bračnih spavaćih soba.

Odvojeni krevet nije bio znak razvoda – nego napretka

Početkom 20. stoljeća ideja je dobila novi život.

Do 1920-ih dva kreveta postala su moderna među dijelom britanske srednje klase. Pojavljivali su se u katalozima namještaja, savjetnicima za uređenje doma, filmovima i književnosti.

Čak su ih i poznati modernistički arhitekti uključivali u svoje vizije savremenog doma.

Par je mogao biti emocionalno i bračno povezan, a istovremeno imati vlastiti prostor za spavanje.

U određenim krugovima to je djelovalo sofisticiranije od jednog velikog bračnog kreveta.

Iza svega je stajala još jedna ideja: brak ne mora izbrisati individualnost

Odvojeni kreveti uklapali su se i u novu sliku modernog braka.

Supružnici nisu morali biti dvije osobe koje nakon vjenčanja praktično postaju jedno biće. Mogli su biti partneri koji dijele život, ali zadržavaju dio vlastite autonomije.

U spavaćoj sobi to je izgledalo vrlo jednostavno: zajedno su, ali svako ima svoj krevet.

Za neke je to predstavljalo idealnu kombinaciju bliskosti i ličnog prostora.

Ali jedna od najpoznatijih žena koja je pisala o braku bila je zgrožena tom idejom

Marie Stopes objavila je 1918. godine knjigu „Married Love“, jednu od tada najpoznatijih knjiga o bračnoj intimnosti.

Stopes je smatrala da su nježnost, fizička bliskost i međusobno zadovoljstvo važan dio sretnog braka, što je u to vrijeme bilo prilično progresivno, posebno kada je govorila o ženskoj želji.

Odvojene krevete nije smatrala napretkom.

Naprotiv, snažno ih je kritikovala jer je vjerovala da mogu povećati udaljenost između supružnika i ukloniti spontane trenutke nježnosti prije spavanja i nakon buđenja.

Tako se početkom 20. stoljeća razvila neobična rasprava: je li moderniji brak onaj u kojem supružnici spavaju odvojeno ili upravo onaj u kojem zadržavaju zajednički krevet?

Hollywood je kasnije dodatno zakomplikovao cijelu priču

Generacije gledalaca navikle su gledati stare filmove i serije u kojima muž i žena spavaju u dva odvojena kreveta.

Zbog toga se kasnije proširilo objašnjenje da su odvojeni kreveti bili samo rezultat filmske cenzure.

Ali historija je starija od Hollywooda.

Odvojeni kreveti već su desetljećima postojali kao stvarni izbor bračnih parova i dio zdravstvenih i dizajnerskih rasprava.

Film je samo prikazivao nešto što je tadašnjoj publici već bilo poznato.

A onda se značenje dva kreveta potpuno preokrenulo

Do 1950-ih odvojeni kreveti počeli su gubiti status modernog ideala. Sve češće su se povezivali s emocionalnom udaljenošću, konzervativnošću ili brakom u kojem više nema dovoljno bliskosti.

Do kraja 1960-ih zajednički bračni krevet ponovo je postao dominantan kulturni simbol intimnosti.

Neobično je koliko se brzo promijenila poruka iste stvari.

Ono što je jednoj generaciji predstavljalo higijenu, samostalnost i modernost, sljedećoj je moglo izgledati kao dokaz da je ljubav nestala.

Danas se pitanje ponovo vraća – ali iz drugog razloga

Savremeni parovi ponekad odlučuju spavati odvojeno zbog hrkanja, različitog radnog vremena, nesanice, temperature sobe ili drugih problema sa snom.

To ne mora automatski značiti problem u odnosu.

Kvalitetan san važan je za zdravlje i raspoloženje, pa određeni parovi pronalaze vlastiti kompromis – od odvojenih pokrivača do povremenog spavanja u različitim sobama.

Ali danas barem znamo da partnerov izdahnuti zrak nije razlog da svaku noć morate pobjeći u drugi krevet.

Prije jednog stoljeća „sretan brak“ mogao je izgledati potpuno drugačije

Historija odvojenih kreveta zanimljiva je upravo zato što pokazuje koliko brzo nešto što smatramo prirodnim zapravo može biti kulturna navika.

Danas pretpostavljamo da sretan bračni par treba spavati zajedno.

Prije 100 godina dio društva bio je uvjeren da upravo moderni, obrazovani i zdravstveno osviješteni supružnici trebaju imati dva kreveta.

I možda je najneobičniji dio cijele priče to što ni jedni ni drugi nisu govorili samo o namještaju.

Govorili su o tome šta, prema njihovoj generaciji, znači biti blizak s nekim.