Zašto žene plaču nakon intimnog odnosa: Psiholozi su otkrili da se to ne događa samo ženama

Partner je tu. Nije bilo svađe. Intimni trenutak bio je sporazuman i možda čak potpuno zadovoljavajući.

A onda, nekoliko minuta kasnije, pojavi se osjećaj koji kao da nema nikakve veze s onim što se upravo dogodilo.

Tuga. Praznina. Razdražljivost. Potreba za plakanjem ili želja da čovjek samo bude sam.

Za osobu koja to doživi prvi put takva reakcija može biti zbunjujuća. Ako je sve bilo dobro, zašto se sada osjećam loše?

Psiholozi već godinama proučavaju upravo taj paradoks.

Pojava ima ime, ali još uvijek nemamo sva objašnjenja

U stručnoj literaturi često se koristi izraz postkoitalna disforija, odnosno PCD.

Opisuje pojavu tuge, plačljivosti, razdražljivosti ili nelagode nakon sporazumne intimne aktivnosti koja sama po sebi nije morala biti neugodna.

Važan detalj jeste upravo kontrast: negativna emocija može se javiti čak i kada osoba nema očigledan razlog da bude nezadovoljna onim što se dogodilo.

Zato mnogi prvo pomisle da osjećaj mora nešto govoriti o partneru ili vezi.

Istraživanja pokazuju da nije nužno tako jednostavno.

Kada su istraživači pitali žene, broj ih je iznenadio

Studija objavljena 2015. ispitala je 230 mladih žena.

Oko 46 posto njih reklo je da je barem jednom u životu doživjelo simptome koji odgovaraju postkoitalnoj disforiji, dok ih je 5,1 posto navelo da su se takvi osjećaji pojavili nekoliko puta tokom prethodne četiri sedmice.

Važno je naglasiti da se radilo o specifičnom uzorku studentica, pa se ti procenti ne mogu jednostavno prenijeti na sve žene.

Ali istraživanje je pokazalo nešto važno: iskustvo nije toliko neobično koliko bi osoba koja ga doživi mogla pomisliti.

A onda su isto pitanje postavili muškarcima

Dugo se o ovom fenomenu uglavnom govorilo kao o iskustvu žena.

Međutim, istraživanje više od 1.200 muškaraca pokazalo je da ni oni nisu izuzetak.

Oko 41 posto učesnika reklo je da su barem jednom u životu doživjeli takvu reakciju, a mali dio naveo je da im se događa redovno.

To je istraživače navelo na zaključak da emocionalna faza nakon intimnosti kod muškaraca može biti mnogo složenija nego što se ranije pretpostavljalo.

Ne mora uvijek izgledati kao tuga

Kasnije istraživanje muškaraca i žena proširilo je sliku.

Ljudi nisu opisivali samo plakanje ili tugu. Pojavljivali su se i promjene raspoloženja, razdražljivost, manjak energije, osjećaj nezadovoljstva, frustracija ili potreba za udaljavanjem.

Zbog toga su autori jednog rada čak predložili širi izraz „postkoitalni simptomi“, jer riječ disforija možda ne opisuje dovoljno dobro sve različite reakcije.

Jedna osoba može biti tužna, druga samo neuobičajeno tiha, a treća osjetiti nagli pad energije.

Zašto se to događa ako je sve bilo u redu?

Tu nauka još nema jedan jednostavan odgovor.

Emocije nakon intimnosti mogu uključivati kombinaciju fizioloških promjena, psihološkog stanja, ranijih iskustava, očekivanja, stresa i trenutnog emocionalnog opterećenja.

U studiji muškaraca postkoitalna disforija bila je povezana s većim trenutnim psihološkim distresom i nekim drugim faktorima, ali povezanost ne znači da je pronađen jedinstven uzrok.

Kod žena je istraživanje iz 2015. također zaključilo da fenomen ostaje nedovoljno istražen.

Drugim riječima, još nemamo test koji bi svakoj osobi mogao reći: „Ovo se dogodilo upravo zbog toga.“

Može li to značiti da više ne volite partnera?

Sama pojava tuge ili praznine nakon bliskosti nije dokaz da je ljubav nestala niti da je odnos loš.

U ženskoj studiji istraživači nisu pronašli jasan odnos između postkoitalne disforije i intimnosti u bliskim vezama.

Osoba zato ne bi trebala automatski donositi velike zaključke o vlastitom odnosu na osnovu jedne emocionalne reakcije.

Mnogo je korisnije pogledati širi obrazac: događa li se to jednom ili često, postoji li neki okidač i kako se osoba inače osjeća u vezi i svakodnevnom životu.

Ponekad se partner može osjećati krivim iako nije ništa pogriješio

Zamislite da nakon bliskog trenutka partner iznenada postane tih ili zaplače.

Druga osoba vrlo lako može pomisliti: „Šta sam uradio?“

U takvoj situaciji otvorena komunikacija može spriječiti pogrešne zaključke. Ako osoba sama ne razumije svoju reakciju, može upravo tako i reći.

Nije svaki osjećaj odmah poruka koju moramo dešifrirati.

Ponekad je samo osjećaj koji treba proći.

Kada ipak vrijedi obratiti više pažnje?

Ako se snažna tuga, strah, nelagoda ili druge negativne reakcije ponavljaju, izazivaju ozbiljnu patnju ili se povezuju s traumatskim iskustvima, odnosom u kojem se osoba ne osjeća sigurno ili drugim psihološkim teškoćama, razgovor sa stručnjakom može biti koristan.

Isto vrijedi ako intimnost izaziva bol ili ako osoba osjeća da učestvuje zbog pritiska, a ne vlastite odluke.

Postkoitalni simptomi ne bi trebali služiti kao etiketa koja će objasniti svaku nelagodu nakon intimnosti.

Možda je najvažnije znati da kontradiktorne emocije postoje

Navikli smo da intimnost zamišljamo kao vrlo jednostavan emocionalni slijed: bliskost, zadovoljstvo, opuštenost i san.

Za veliki broj ljudi upravo tako i izgleda.

Ali istraživanja pokazuju da ljudski emocionalni sistem nije uvijek tako predvidljiv.

Moguće je provesti lijep trenutak s osobom koju volimo i nakon njega ipak osjetiti neočekivanu tugu ili prazninu.

To ne mora automatski značiti da je nešto bilo pogrešno.

A nekome ko se godinama pitao „zašto mi se ovo događa?“ možda je već samo saznanje da nije jedini važan prvi odgovor.