UMORNI STE OD POKUŠAJA DA POSTANETE BOLJI? Psiholog Carl Rogers opisao je kako da krenete drugačije

Još jedna knjiga, novi plan, bolja jutarnja rutina. Ovaj put ćete biti organizovaniji, smireniji i sigurniji u sebe. A onda dođe običan naporan dan, nešto ne ispunite i ponovo zaključite da s vama nešto nije kako treba.

Želja za ličnim razvojem može biti korisna. Teško postaje kada svaku novu naviku doživite kao uslov da napokon budete dovoljno dobri. Tada i napredak traje kratko: čim nešto postignete, pronađete sljedeću stvar koju na sebi morate popraviti.

Američki psiholog Carl Rogers u knjizi On Becoming a Person opisao je početak promjene koji ne traži da se prvo pretvorimo u neku idealnu osobu. Njegova ideja vrijedi razmatranja upravo kada vam rad na sebi počne ličiti na posao koji nikada ne završava.

Šta zapravo pokušavate promijeniti?

Prije novog plana pokušajte imenovati problem bez velikih oznaka. „Želim ranije počinjati zadatke“ mnogo je preciznije od „moram prestati biti lijena osoba“. „Želim mirnije razgovarati kada sam ljut“ jasnije je od „moram postati potpuno drugačiji čovjek“.

Prva formulacija opisuje ponašanje koje možete posmatrati. Druga pokušava ocijeniti cijelu vašu ličnost. Kada sebi date tako široku presudu, teško je odrediti i kako bi izgledao mali, stvarni napredak.

Za početak uzmite jednu promjenu koju želite napraviti i napišite kako bi se ona vidjela u običnom danu. Ako odgovor ne možete prepoznati u konkretnom postupku, cilj možda još nije dovoljno jasan.

Rogersov paradoks prihvatanja sebe

Rogers je u svom djelu pisao da mu prihvatanje vlastitog iskustva omogućava promjenu. Uključivao je i osjećaje koje nije rado priznavao: dosadu, ljutnju, strah ili granice vlastite izdržljivosti.

Njegova misao o prihvatanju sebe nije obećanje da će se svaka teškoća povući kada budete blaži prema sebi. Važna je spremnost da vidite gdje se zaista nalazite, umjesto da polazite od slike kakvi biste već morali biti.

Promjenu je lakše konkretno planirati kada ne morate skrivati početno stanje. Ako ste iscrpljeni, ako vas nešto plaši ili vam određena obaveza nema smisla, to su informacije koje vrijedi uzeti u obzir.

Prihvatiti osjećaj ne znači postupiti po njemu

Možete priznati da ste ljuti i ipak odlučiti da ne vrijeđate partnera. Možete prihvatiti da vam se ne radi i završiti važan zadatak. Možete osjećati zavist, a ne umanjivati tuđi uspjeh.

Takvo razlikovanje korisno je jer osjećaj i postupak nisu isto. Kada sebi zabranite i da primijetite ljutnju, u razgovor ulazite bez jasnog objašnjenja šta vas je povrijedilo.

Iskreniji početak mogao bi biti: „Ljutit sam jer sam pristao na nešto što nisam mogao iznijeti. Moram razgovarati o dogovoru.“ Time još niste riješili problem, ali ste pronašli konkretnu temu na kojoj možete raditi.

Čiji standard pokušavate dostići?

Pregledajte jedan cilj koji sebi stalno postavljate. Želite li ga zato što vam nešto znači ili zato što mislite da biste ga trebali željeti? Odgovor može uključivati oboje, ali razliku vrijedi primijetiti.

Možda želite napredovati u poslu, ali ne želite voditi tim. Možda želite biti zdraviji, ali vas ne privlači način života osobe koju pratite na internetu. Možda vam je važnije slobodno popodne s porodicom nego još jedna dodatna obaveza.

To ne umanjuje ambiciju. Daje joj vaš sadržaj. Kada birate promjenu, provjerite i koju svakodnevicu ona stvara, a ne samo kako izgleda kada je neko predstavi kao uspjeh.

Kako postaviti cilj koji uzima u obzir stvarni život?

Zamislite da želite više učiti nakon posla, ali se svake večeri vratite potpuno umorni. Novi plan od dva sata učenja možda samo ponavlja pretpostavku koja već nije funkcionisala.

Pokušajte drugačije: odredite jedan kraći termin, pripremite materijal unaprijed i nakon sedmice pogledajte šta se dogodilo. Jeste li imali vremena? Je li cilj bio jasan? Je li vam nedostajala pomoć ili odmor?

Takav pregled govori više od rečenice da nemate disciplinu. Možda treba prilagoditi raspored, smanjiti korak ili priznati da trenutno nemate prostora za sve što biste željeli.

Ovo su praktični prijedlozi za planiranje, a ne Rogersova lista zadataka. Njegova ideja daje povod da plan počne od stvarne osobe koja ga treba provesti.

Budite jednako precizni i kada pogriješite

Ako propustite dogovoreni termin, navedite šta se dogodilo i odlučite šta slijedi. Ne morate iz jednog dana izvlačiti zaključak o cijeloj svojoj budućnosti.

Možete se pitati jeste li cilj zaboravili, izbjegavali ili svjesno dali prednost nečemu drugom. Svaki odgovor traži drugačiji naredni korak. Podsjetnik pomaže kod zaboravljanja; ne rješava nužno strah od zadatka ili preveliko opterećenje.

Prihvatanje odgovornosti može biti vrlo jasno: niste uradili ono što ste planirali i trebate nešto promijeniti. Vrijeđanje sebe tome ne dodaje korisnu informaciju.

Kada dobijete povratnu informaciju od nekoga drugog, tražite primjer. Šta je osoba primijetila i šta bi željela drugačije? Konkretan opis ponašanja možete razmotriti, prihvatiti ili dodatno razjasniti. Opću etiketu o tome kakvi ste ne morate pretvoriti u vlastiti cilj.

Ne morate čekati konačnu, savršenu verziju sebe

Rogers je ljudski razvoj posmatrao kao proces. To ostavlja prostor da se promijenite, a da pritom ne tretirate vlastiti sadašnji život kao bezvrijedan nacrt.

Možete graditi sigurnost i još se ponekad bojati. Možete naučiti postaviti granicu i i dalje osjećati nelagodu. Takvi trenuci ne brišu ono što ste već naučili.

Za sljedeći korak odaberite jednu promjenu koja vam zaista znači. Opišite je jasno, uzmite u obzir vlastite okolnosti i provjeravajte šta vam pomaže. Možda vam upravo takav početak vrati osjećaj da rad na sebi ima svrhu i mjeru.