Zanimljivosti

NEKI LJUDI GODINAMA ČUVAJU STVARI KOJE VIŠE NE KORISTE: Ovih 5 emocionalnih razloga može objasniti zašto se teško odvajaju od prošlosti

Stara majica koju niste obukli deset godina. Šoljica s napuknutom drškom. Kutija puna čestitki. Dječije igračke iako su djeca odavno odrasla.

Sa strane sve to može izgledati kao običan nered.

„Zašto jednostavno ne baciš?“

Ali osoba koja predmet čuva često u njemu ne vidi samo komad tkanine, papira ili plastike.

Predmeti mogu nositi uspomene, osjećaj sigurnosti, ideju buduće koristi ili čak osjećaj da odbacivanjem stvari odbacujemo dio vlastite prošlosti.

Važno je naglasiti da čuvanje sentimentalnih stvari nije isto što i poremećaj gomilanja. Većina ljudi ima predmete kojih se teško odriče. O poremećaju se govori tek kada potreba za čuvanjem i nered ozbiljno ometaju svakodnevno funkcionisanje.

Ipak, iza obične teškoće odvajanja često se kriju vrlo prepoznatljivi emocionalni razlozi.

1. Predmet je postao zamjena za uspomenu

Jedan od najčešćih razloga je jednostavan: predmet nas podsjeća na osobu ili period života koji nam je važan.

Stara košulja možda više nema nikakvu praktičnu vrijednost, ali je nosio otac kojeg više nema.

Ulaznica s koncerta je samo komad papira, ali vraća osjećaj određenog ljeta i ljudi s kojima smo tada bili.

Zato bacanje predmeta može djelovati kao da gubimo dio uspomene.

Razumom znamo da sjećanje nije fizički smješteno u predmetu, ali emocije ne funkcionišu uvijek tako jednostavno.

2. Stvari mogu predstavljati verziju nas kakvi smo nekada bili

Nekada ne čuvamo predmet zbog druge osobe, nego zbog sebe.

Stari sportski rekviziti mogu predstavljati vrijeme kada smo bili aktivniji. Knjige s fakulteta period kada smo imali određene ambicije. Odjeća koju više ne nosimo može pripadati životu koji smo nekada vodili.

Osloboditi se takvih stvari ponekad znači priznati da je određeno životno poglavlje završilo.

A to nije uvijek lako.

Predmet nam omogućava da zadržimo fizičku vezu s identitetom koji više nije dio svakodnevice.

3. „Možda će mi jednog dana zatrebati“

Nije svaki razlog nostalgičan.

Ljudi često čuvaju stvari jer zamišljaju moguću buduću korist.

Stari kabl ne koristimo šest godina, ali šta ako jednog dana pronađemo uređaj kojem odgovara?

Jakna je premala, ali možda ćemo ponovo smršati.

Komad namještaja stoji u podrumu jer bi mogao poslužiti u nekom budućem stanu.

Mayo Clinic navodi upravo vjerovanje da će predmet jednog dana biti potreban kao jedan od razloga zbog kojih se ljudi teško odvajaju od stvari.

Problem nastaje kada se „možda“ ponovi na stotinama predmeta.

4. Bacanje može izgledati kao rasipanje

Ljudi koji su odrasli u okolnostima u kojima se ništa nije lako nabavljalo često imaju posebno snažan otpor prema bacanju funkcionalnih stvari.

„Šteta je.“

„To je plaćeno.“

„Neko bi to mogao koristiti.“

Čak i kada predmet godinama niko ne koristi, bacanje može izazvati osjećaj krivice.

Vrijednost predmeta tada više nije samo praktična.

Postaje povezana s novcem koji je nekada potrošen, trudom koji je uložen ili pravilom da se dobre stvari ne bacaju.

Zato poklanjanje ili prodavanje nekima može biti emocionalno mnogo lakše od bacanja.

5. Okruženost poznatim stvarima može pružati osjećaj sigurnosti

Predmeti čine prostor poznatim.

Znamo gdje stoje, odakle su došli i kakvu priču nose.

Za neke ljude mnogo poznatih predmeta stvara osjećaj kontinuiteta i sigurnosti.

Promjena tada može izazvati nelagodu.

Čak i kada kažu da žele raščistiti stan, trenutak u kojem stvar zaista treba napustiti njihov prostor može izazvati neočekivano snažnu emocionalnu reakciju.

To ne mora biti logično da bi bilo stvarno.

Sentimentalnost nije isto što i poremećaj gomilanja

Važno je ne dijagnosticirati svakoga ko ima pun tavan ili ormar.

Poremećaj gomilanja ima mnogo konkretnije kriterije.

Riječ je o trajnoj teškoći odvajanja od stvari koja dovodi do velikog nakupljanja predmeta, ozbiljnog nereda i problema u svakodnevnom funkcionisanju.

Ako ne možete koristiti kuhinju, krevet ili prolaze zbog nagomilanih stvari, ako bacanje izaziva izrazito snažnu uznemirenost ili ako nered ugrožava sigurnost, to više nije samo pitanje sentimentalnosti.

Kako se lakše odvojiti od stvari?

Za običan sentimentalni nered može pomoći nekoliko jednostavnih pitanja.

Da li predmet zaista koristim?

Da li mi uspomena treba baš u ovom fizičkom obliku?

Mogu li ga fotografisati i sačuvati priču, a predmet pokloniti?

Bih li ovo danas ponovo kupio?

I najvažnije: čuvam li stvar zato što je volim ili zato što osjećam krivicu pri pomisli da je se riješim?

Ponekad predmeti zaista zaslužuju mjesto u našem domu.

Ali ponekad ne čuvamo njih.

Čuvamo vrijeme, osobu ili verziju sebe koju ne želimo potpuno pustiti.