PARTNER VAS PONIŽAVA, PA KAŽE DA SE SAMO ŠALIO? Psiholog John Gottman upozorava značenje šta stoji iza tog

Pred društvom se našali na račun vaše pameti, izgleda ili posla. Svi se nasmiju, pa se nasmijete i vi, iako vam nije prijatno. Kasnije kažete da vas je povrijedio, a odgovor bude: „Opusti se, samo sam se šalio.“

Tada razgovor lako skrene s onoga što je izgovoreno na pitanje imate li dovoljno smisla za humor. Umjesto da objasnite svoju povredu, počinjete dokazivati da niste preosjetljivi. Ako se takve situacije ponavljaju, vrijedi zastati i pogledati šta se zapravo događa između vas.

Psiholog John Gottman među štetnim obrascima partnerske komunikacije posebno izdvaja prezir. On se ne pojavljuje samo kroz otvorenu uvredu. Može se prepoznati i u podrugivanju kojim se jedna osoba postavlja iznad druge.

Kada šala prestaje biti zajednička zabava?

Parovi mogu imati vrlo različit humor. Ono što jednom paru odgovara, drugom može djelovati grubo. Zato nije dovoljno samo izdvojiti rečenicu i bez konteksta odlučiti kakav je cijeli odnos.

Važnije je pogledati imate li oboje slobodu reći da vam nešto smeta. Možete li zaustaviti zadirkivanje bez novih podbadanja? Uvažava li partner teme koje želite zadržati privatnim?

Zamislite da vam jednom kaže nešto nespretno, sasluša vas i više to ne ponovi. To iskustvo razlikuje se od situacije u kojoj svako upozorenje postane nova prilika za ismijavanje.

Ne morate se složiti oko toga je li dosjetka bila duhovita da biste dogovorili kako ćete se ubuduće ophoditi jedno prema drugom.

Šta Gottman naziva prezirom?

Gottmanov institut opisuje prezir kroz omalovažavanje, sarkazam, uvredljivo oponašanje, pogrdna imena i određene geste, poput podrugljivog kolutanja očima. Zajedničko im je prenošenje nadmoći i nepoštovanja.

To je drugačije od prigovora konkretnom postupku. „Smeta mi što si promijenio dogovor bez mene“ daje temu za razgovor. „Od tebe nikad ništa pametno“ napada osobu i njenu vrijednost.

Jedan ispad ne omogućava da predvidite budućnost veze. Ali obrazac u kojem se neslaganje stalno pretvara u ponižavanje zaslužuje ozbiljnu pažnju. Problem koji pokušavate riješiti ostaje neriješen dok se raspravlja o tome ko je manje sposoban ili manje vrijedan.

Zašto odgovor „samo sam se šalio“ nije kraj razgovora?

Moguće je da partner zaista nije namjeravao povredu. To je informacija koju možete čuti. Ipak, razgovor treba obuhvatiti i ono što se dogodilo vama, posebno kada je tema već ranije bila izgovorena.

Umjesto rasprave o njegovim mislima, ostanite uz postupak: „Kada si pred drugima komentarisao moj izgled, bilo mi je neprijatno. Ne želim da to ponavljaš.“

Takva rečenica ne zahtijeva da dokažete zlu namjeru. Jasno govori šta ste doživjeli i šta tražite ubuduće.

Ako odgovor postane „s tobom se ništa ne smije“, možete ponoviti istu granicu. Niste dužni sastaviti popis svih dozvoljenih šala da biste imali pravo odbiti onu koja vas povređuje.

Šta je važno primijetiti nakon što kažete da vam smeta?

Obratite pažnju na ponašanje nakon razgovora. Pita li partner šta vas je pogodilo? Prestaje li s određenim komentarom? Pokušava li popraviti situaciju i kada se drugi ljudi još smiju?

Drugačiji odgovor je ponavljanje iste opaske, ruganje vašoj reakciji ili traženje podrške društva da vas uvjeri kako pretjerujete. To su konkretni postupci o kojima možete govoriti bez postavljanja dijagnoze partneru.

Izvinjenje dobija značenje kroz ono što slijedi. „Žao mi je što sam te povrijedio“ otvara prostor za promjenu. Ako se ista situacija redovno vraća, imate razlog da razgovarate i o ponavljanju, a ne samo o posljednjoj rečenici.

Kako postaviti granicu bez nadmetanja u uvredama?

Izaberite mirniji trenutak ako se osjećate sigurno razgovarati. Navedite jedan primjer, objasnite posljedicu i recite šta očekujete. Opća tvrdnja „uvijek me ponižavaš“ može odvesti razgovor u prepiranje o svakoj ranijoj situaciji.

Granica može uključivati i vaš postupak: „Ako se takvi komentari nastave, prekinut ću ovaj razgovor.“ Odaberite nešto što možete provesti, umjesto prijetnje koju izgovarate samo da biste izazvali reakciju.

Nemojte uzvraćati otkrivanjem njegove nesigurnosti pred drugima. Time se prvobitna povreda ne rješava, a razgovor dobija još jednu.

Ako se komentari odnose na privatne zdravstvene, porodične ili finansijske okolnosti, jasno izgovorite i da ne pristajete na njihovo dijeljenje u društvu.

Šta ako prepoznajete sebe u ulozi osobe koja se „samo šali“?

Kada partner kaže da ga je nešto povrijedilo, prvo provjerite jeste li razumjeli o kojem postupku govori. Ne morate se odmah braniti objašnjenjem da ste takvi sa svima ili da su se i drugi smijali.

Možete priznati konkretnu stvar: „Ismijao sam te pred ljudima i razumijem da ti je bilo neprijatno.“ Zatim dogovorite šta ćete promijeniti. Ako je poniženje bilo javno, pitajte želi li partner da se i pred tim ljudima ispravi ono što je rečeno.

Humor ne mora nestati iz veze kada prihvatite da neke teme drugoj osobi nisu smiješne. Time saznajete kako se uz vas osjeća i šta treba drugačije.

Kada je potrebna dodatna podrška?

Ako oboje želite promjenu, a razgovori se stalno vraćaju istom obrascu, partnersko savjetovanje može biti jedna od mogućnosti. Važno je da postoji spremnost na odgovornost i da se o problemu može govoriti sigurno.

Ako ponižavanje prati strah, prijetnja, kontrola ili nasilje, prioritet su vaša sigurnost i povjerljiva stručna podrška. Niste dužni sami započinjati suočavanje koje bi vas moglo ugroziti.

Za procjenu vlastitog odnosa zadržite jedno konkretno pitanje: možete li reći da vas nešto boli, a da zbog toga ne postanete predmet sljedeće šale? Odgovor zaslužuje da ga ozbiljno saslušate.